Arheološko otkriće: Stari Egipćani koristili egzotična ulja iz dalekih krajeva za izradu mumija

Stari Egipćani stvorili su jednu od najdugovječnijih i najfascinantnijih civilizacija u povijesti čovječanstva, koja se razvila u dolini rijeke Nila. Njihova povijest službeno započinje oko 3100. godine pr. Kr. kada je vladar Menes (Narmer) ujedinio Gornji i Donji Egipat i utemeljio prvu dinastiju s prijestolnicom u Memfisu. Stari Egipćani vjerovali su u zagrobni život i ponovno spajanje duše s tijelom, zbog čega je očuvanje zemaljskih ostataka od propadanja bilo ključno za postizanje vječnosti. Postupak balzamiranja su obavljali posebno obučeni svećenici i mumifikatori u radionicama poznatima kao „Kuće ljepote”.

Autor Michael Marshall*, znanstveni novinar i publicist, u svom tekstu pod nazivom  Ancient Egyptians used exotic oils from distant lands to make mummies objavljenom na uglednom znanstvenom portalu NewScientist donosi nam arheološko otkriće iz drevnog Egipta o korištenim egzotičnim uljima za izradu mumija:

Podzemna radionica otkrivena na drevnom egipatskom pogrebnom lokalitetu sadrži keramičke posude s tragovima tvari korištenih za izradu mumija. Među njima su smole dopremljene iz dalekih krajeva poput Indije i jugoistočne Azije, što ukazuje na to da su se stari Egipćani bavili trgovinom na velike udaljenosti.

„Uspjeli smo identificirati veliku raznolikost tvari koje su koristili balzamatori”, kaže Maxime Rageot sa Sveučilišta u Tübingenu u Njemačkoj. „Malo ih je bilo dostupno lokalno.”

Radionica, koja datira iz razdoblja oko 600. godine prije Krista, otkrivena je 2016. godine u Sakari, mjestu koje je stoljećima služilo kao groblje egipatske kraljevske obitelji i elite. 

„Ono se koristilo kao groblje za elitu još od samih početaka egipatske države”, kaže Elaine Sullivan sa Sveučilišta u Kaliforniji (kampus Santa Cruz), koja nije sudjelovala u ovom istraživanju.

Nedaleko od Unasove piramide**, arheolozi predvođeni Ramadanom Husseinom – također sa Sveučilišta u Tübingenu – otkrili su dva okomita okna ukopana u zemlju. Jedno je bilo duboko 13 metara i vodilo je do radionice za balzamiranje, dok je drugo, duboko 30 metara, vodilo do pogrebnih odaja. 

Riječ je o prvoj egipatskoj radionici za balzamiranje otkrivenoj pod zemljom, ističe članica arheološkog tima Susanne Beck sa Sveučilišta u Tübingenu. Razlog tomu možda je bila želja da se proces zadrži u tajnosti, no takav je položaj imao i prednost održavanja niske temperature, što je usporavalo raspadanje tijela.

Istraživački tim je u radionici pronašao 121 posudu i zdjelu. Mnoge od njih su imale oznake. Ponekad su to bile upute poput „staviti na glavu”, ponekad nazivi tvari za balzamiranje, a ponekad službene titule.

U nastavku autor* posvećuje svoj tekst analizi pronađenih stvari, materijala i tvari u radionici za balzamiranje:

Istraživači su za analizu odabrali devet čaša i 22 zdjele s najčitljivijim oznakama. Proučavali su kemijske ostatke u zdjelama kako bi otkrili koje su se tvari koristile tijekom balzamiranja i mumifikacije.

Otkriven je niz tvari, uključujući biljna ulja, katrane, smole i životinjske masti. Među njima su bili cedrovo ulje i zagrijani pčelinji vosak. Za mnoge se tvari znalo da se koriste u mumifikaciji, no neke su bile nove.

Jedna od novih tvari bio je damar - smola nalik gumi koja se dobiva od drveća u Indiji i jugoistočnoj Aziji. Riječ „damar” potječe iz malajskog jezika.

Arheološki tim je također pronašao elemi - blijedožutu smolu nalik medu koja potječe od drveća u kišnim šumama južne Azije i južne Afrike.

Damar i elemi pokazuju da je egipatsko balzamiranje potaknulo ranu globalizaciju, kaže Philipp Stockhammer sa Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu u Njemačkoj, još jedan član istraživačkog tima. 

„Te je smole doista trebalo prevoziti na velike udaljenosti.” To se uklapa u dokaze o trgovini na velike udaljenosti u tom razdoblju.

Drevna egipatska elita voljela je egzotičnu robu jednako kao i moderni kapitalisti, kaže Sullivan. U razdobljima kada je država bila moćna i organizirana, „vidimo velik interes za vanjski svijet, za veze s vanjskim svijetom te za prikupljanje tih stvari iz vanjskog svijeta”.

Stockhammer i Sullivan ističu da su se tvari prevozile putem trgovačkih lanaca. „Egipćani nisu morali osobno odlaziti u istočni dio Indije”, kaže Sullivan.

Istraživači su također uspjeli prevesti dvije nove riječi. Mnogi tekstovi o mumificiranju spominju *antiu* i *sefet*. 

Prvi se izraz okvirno prevodio kao „smirna” ili „tamjan”, a drugi kao „sveto ulje”. 

Budući da su ti nazivi bili ispisani na dijelovima keramike koji su u unutrašnjosti sadržavali ostatke tvari, bilo ih je moguće identificirati. Pokazalo se da je *antiu* mješavina ulja ili smola crnogoričnog drveća. S druge strane, *sefet* je vrsta pripravka – masti ili sredstva za premazivanje – koji sadrži biljne dodatke.

Mnoge od tih tvari imale su antibakterijska i antifungalna svojstva te su se kombinirale u složene mješavine. 

Michael Marshall* zaključuje tekst navodeći kako arheološko otkriće, između ostaloga, potvrđuje ogromna znanja i vještine koje su posjedovali drevni Egipćani: 

Za Stockhammera, složenost tih tvari svjedoči o „ogromnom znanju prikupljenom tijekom stoljeća iskustva o balzamiranju ljudskih tijela”.

To se podudara s pisanim dokazima prema kojima su svećenici zaduženi za balzamiranje bili važne osobe s velikim umijećem, ističe Sullivan. 

„Morali su posjedovati opsežno znanje o ritualima, kao i veliko znanje o materijalima”, kaže ova znanstvenica. Tijelo se moralo fizički očuvati, a obredi su se morali pravilno provesti u skladu s egipatskom religijom. Bila je to „istodobno duhovna i fizička praksa”.

Podaci o radu:

Autori: 

Maxime Rageot, Ramadan B. Hussein, Susanne Beck, Victoria Altmann-Wendling, Mohammed I. M. Ibrahim, Mahmoud M. Bahgat, Ahmed M. Yousef, Katja Mittelstaedt, Jean-Jacques Filippi, Stephen Buckley, Cynthianne Spiteri, Philipp W. Stockhammer

Izvorni naslov:

Biomolecular analyses enable new insights into ancient Egyptian embalming

Godina publiciranja rada: 2023

Naziv časopisa: Nature

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=56.1

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

https://doi.org/10.1038/s41586-022-05663-4

Izvori: Nature; NewScientist.

* Michael Marshall je znanstveni novinar posvećen prirodnim znanostima, zdravlju i okolišu. Stekao je diplomu prvostupnika i magisterij (MPhil) iz eksperimentalne psihologije na Sveučilištu u Cambridgeu te magisterij (MSc) iz područja komunikacijske znanosti na Imperial Collegeu u Londonu. Radio je kao novinar za časopis New Scientist i za BBC. Od 2017. godine djeluje kao samostalni novinar, a njegovi su radovi objavljivani u medijima kao što su BBC Future, National Geographic, Nature, New Scientist, The Observer i The Telegraph. Godine 2019. Udruženje britanskih znanstvenih novinara uvrstilo ga je u uži izbor za nagradu „Vijest godine” za članak u časopisu New Scientist o novoj vrsti ranih ljudi. Njegova prva knjiga, The Genesis Quest, bavi se nastankom života na Zemlji. Objavljena je 2020. godine uz izvrsne kritike. Za New Scientist piše mjesečni bilten o ljudskoj evoluciji pod nazivom Our Human Story.

** Unasova piramida je staroegipatski pogrebni spomenik sagrađen u 24. stoljeću prije Krista za faraona Unasa, posljednjeg vladara Pete dinastije. Nalazi se u kraljevskoj nekropoli u Sakari (pokraj Kaira), a povijesno je iznimno značajna jer sadrži prve poznate Tekstove piramida u povijesti Egipta.