Uništava li korištenje umjetne inteligencije stvarnu čovjekovu inteligenciju?

Pojava umjetne inteligencije je revolucionarna za čovječanstvo. Smatra se početkom nove tehnološke ere, često uspoređivane s industrijskom revolucijom ili pojavom interneta. Pritom umjetna inteligencija nije samo novi alat, već tehnologija koja korjenito mijenja način na koji živimo, radimo i komuniciramo.

Znanstvenici već u kontinuitetu provode istraživanja o učincima umjetne inteligencije na način na koji čovjek misli, stvara i djeluje. 

Istražujući posljedice primjene umjetne inteligencije na ljudski mozak znanstvenici s MIT Media Laba su u svojoj studiji pod nazivom Your Brain on ChatGPT: Accumulation of Cognitive Debt when Using an AI Assistant for Essay Writing Task oformili koncept kognitivnog duga. 

Taj pojam opisuje kumulativni mentalni trošak i slabljenje kognitivnih vještina kada se u potpunosti oslanjamo na umjetnu inteligenciju umjesto da sami ulažemo napor u razmišljanje i rješavanje problema.

Američka tvrtka OpenAI razvila je napredni računalni program i sustav umjetne inteligencije poznat pod nazivom ChatGPT.  Postao je dostupan široj javnosti kao prototip 30. studenoga 2022. godine. 

Radi se o računalnom programu koji se koristi tzv. „dubokim učenjem” kako bi odgovorio na upite koje mu korisnici upućuju preko interneta. Korisnici mogu postavljati pitanja ili tražiti savjete o bilo kojoj temi, a ChatGPT bi im trebao osigurati odgovor. Model se temelji na velikim količinama podataka koji su prikupljeni s interneta.

Korisnici mogu koristiti ChatGPT za postavljanje pitanja o zdravlju, financijama, tehnologiji ili bilo kojem drugom području. Iako svojim izričajem mogu biti uvjerljivi, odgovori nisu baš svaki puta točni.

Od pojave i primjene tog naprednog računalnog sustava mnogo se raspravlja o utjecaju umjetne inteligencije na učenje. Pritom je ključno pitanje je li umjetna inteligencija koristan alat za obrazovanje ili put prema akademskoj nepoštenosti? Također, kako će se primjena umjetne inteligencije odraziti na ljudski mozak? Konkretno, na vještine kritičkog razmišljanja i rješavanja problema? Što će biti s intelektualnim kapacitetima društva?

Autori Vitomir Kovanovic* i Rebecca Marrone**, znanstvenici sa Sveučilišta u Adelaideu u Australiji, u svom tekstu pod nazivom MIT researchers say using ChatGPT can rot your brain. The truth is a little more complicated, objavljenom na uglednom znanstvenom portalu the Conversation predstavljaju nam rezultate istraživanja o učincima umjetne inteligencije na ljudski mozak i proces učenja.

Autori*,** nas uvode u tematiku spominjući tezu o bojaznima koji se javljaju zbog učinaka umjetne inteligencije na vještine kritičkog razmišljanja i rješavanja problema:

Primjenom umjetne inteligencije javlja se strepnja da bi njezina uporaba mogla dovesti do općeg „intelektualnog zakržljavanja”. 

Argument glasi da bi učenici i studenti, ako prerano počnu koristiti alate umjetne inteligencije, mogli propustiti razviti temeljne vještine kritičkog razmišljanja i rješavanja problema.

Je li to doista tako? 

Prema nedavnom istraživanju znanstvenika s MIT-a, čini se da jest. Istraživači navode da korištenje ChatGPT-a pri pisanju eseja može dovesti do „kognitivnog duga“ i „vjerojatnog smanjenja vještina učenja”.

U nastavku Vitomir Kovanovic* i Rebecca Marrone** nas upoznavaju s rezultatima istraživanja znanstvenika s MIT-a:

Što je, dakle, pokazalo to istraživanje?

MIT-ov istraživački tim je zamolio 54 odrasle osobe da napišu niz od tri eseja koristeći umjetnu inteligenciju (ChatGPT), tražilicu ili vlastiti mozak (skupina "samo mozak"). Istraživački tim je mjerio kognitivni angažman ispitivanjem električne aktivnosti u mozgu i lingvističkom analizom eseja.

Kognitivni angažman onih koji su koristili umjetnu inteligenciju bio je značajno niži nego kod druge dvije skupine. Ova skupina sudionika je također imala dulje vrijeme prisjećanja citata iz svojih eseja i pokazala je manji osjećaj vlasništva nad njima.

Zanimljivo je da su sudionici zamijenili uloge za završni, četvrti esej (skupina samo s mozgom koristila je umjetnu inteligenciju i obrnuto). 

Skupina sudionika koja se u prethodnim esejima koristila s umjetnom inteligencijom, a sada s vlastitim mozgom postigla je lošije rezultate i imala je angažman koji je bio daleko ispod angažmana koji je ostvarila skupina samo s mozgom u prethodnim sesijama.

Znanstvenici s MIT-a koji su proveli istraživanje tvrde da to pokazuje kako je dugotrajna uporaba umjetne inteligencije dovela do toga da su sudionici akumulirali „kognitivni dug”. Kada su napokon imali priliku upotrijebiti vlastiti mozak, nisu uspjeli postići istu razinu angažmana niti jednako dobre rezultate kao preostale dvije skupine sudionika.

Istraživači, uz oprez, napominju da je samo 18 sudionika (šest po skupini) dovršilo četvrtu, završnu sesiju. Stoga su nalazi preliminarni i zahtijevaju daljnja ispitivanja.

Postavljajući pitanje: pokazuju li ovi rezultati istraživanja da nas umjetna inteligencija čini glupljima?, autori*,** , u nastavku, iznose svoj vlastiti osvrt i komentar na rezultate provedenog istraživanja: 

Ovi rezultati ne znače nužno da su studenti koji su koristili umjetnu inteligenciju nakupili "kognitivni dug". Po našem mišljenju, nalazi su rezultat posebnog dizajna studije.

Promjena u neuronskoj povezanosti grupe koja je radila samo s mozgom tijekom prve tri sesije vjerojatno je bila rezultat boljeg upoznavanja sa zadatkom proučavanja, što je fenomen poznat kao učinak upoznavanja.

Kako sudionici istraživanja ponavljaju zadatak, postaju sve upoznatiji i učinkovitiji.

Kada je grupa s umjetnom inteligencijom konačno "upotrijebila svoj mozak", zadatak su izvršavali samo jednom. Kao rezultat toga, nisu mogli dostići iskustvo druge grupe. Postigli su samo malo bolji angažman od grupe koja je koristila samo mozak tijekom prve sesije.

Da bi se u potpunosti opravdale tvrdnje istraživača, sudionici koji su koristili umjetnu inteligenciju također bi prethodno morali završiti tri sesije pisanja bez umjetne inteligencije.

Kako bi detaljnije obrazložili njihov komentar, Vitomir Kovanovic* i Rebecca Marrone** povlače veoma zanimljivu paralelu s vremenom kada su se prvi puta pojavili džepni kalkulatori:

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća utjecaj džepnih kalkulatora reguliran je znatnim otežavanjem ispita. Umjesto ručnog računanja, od učenika se očekivalo da koriste kalkulatore te da svoje kognitivne napore usmjere na složenije zadatke.

Time su kriteriji znatno podignuti, zbog čega su učenici ulagali jednako mnogo (ako ne i više) truda nego prije pojave kalkulatora.

Izazov s umjetnom inteligencijom leži u tome što većina nastavnika nije podigla kriterije na način koji bi umjetnu inteligenciju učinio nužnim dijelom procesa. Nastavnici od učenika i dalje traže rješavanje istih zadataka i očekuju jednaku razinu kvalitete rada kao i prije pet godina.

U takvim situacijama, umjetna inteligencija uistinu može biti štetna. Učenici mogu većim dijelom prepustiti svoje napore u učenju umjetnoj inteligenciji, što rezultira "metakognitivnom lijenošću".

Međutim, baš kao i kalkulatori, umjetna inteligencija može i trebala bi nam pomoći u obavljanju zadataka koji su prije bili nemogući - a i dalje zahtijevaju značajan angažman. 

Na primjer, mogli bismo tražiti od učenika koje podučavamo da koriste umjetnu inteligenciju za izradu detaljnog plana lekcije, čija će se kvaliteta i pedagoška ispravnost zatim ocijeniti na usmenom ispitu.

U MIT studiji, sudionici koji su koristili umjetnu inteligenciju pisali su "iste stare" eseje. Prilagodili su svoj angažman kako bi isporučili očekivani standard rada.

Isto bi se dogodilo kada bi se od učenika tražilo da izvode složene izračune sa ili bez kalkulatora. Skupina koja izvodi izračune ručno bi se znojila, dok bi oni s kalkulatorima jedva trepnuli.

Na koncu autori*,** iznose svoje viđenje i preporuke o učenju korištenja umjetne inteligencije:

Sadašnje i buduće generacije moraju biti sposobne kritički i kreativno razmišljati te rješavati probleme. Međutim, umjetna inteligencija mijenja značenje tih pojmova.

Pisanje eseja olovkom i papirom više nije pokazatelj sposobnosti kritičkog razmišljanja, baš kao što ni rješavanje složenih zadataka dijeljenja više nije mjerilo matematičke pismenosti.

Ključ dugoročnog uspjeha i razvoja vještina leži u znanju o tome kada, gdje i kako koristiti umjetnu inteligenciju. Jednako je važno odrediti koji se zadaci mogu prepustiti umjetnoj inteligenciji kako bi se smanjilo kognitivno opterećenje, kao i prepoznati koji zadaci zahtijevaju istinsku kreativnost i kritičko razmišljanje.

Izvor: The Conversation.

* Dr. Vitomir Kovanović je profesor i stručnjak u području analitike učenja i umjetne inteligencije u obrazovanju. Trenutačno radi kao profesor na Sveučilištu u Adelaideu u Australiji te obnaša dužnost pomoćnika direktora za izvrsnost u istraživanju u Centru za promjene i kompleksnost u učenju (C3L). Prethodno je bio dugogodišnji viši predavač na Sveučilištu Južne Australije unutar odjela Education Futures.

** Dr. Rebecca Marrone je viša predavačica i znanstvenica u području znanosti o učenju i razvoju na Sveučilištu u Adelaideu u Australiji. Djeluje unutar Centra za promjene i kompleksnost u učenju (Centre for Change and Complexity in Learning - C3L).