Zbog golemih suša pustinje zauzimaju sve veći dio Zemljine površine. Što nas čeka u budućnosti?

Pustinje postoje prvenstveno zbog nedostatka vlage i ekstremno male količine oborina, što je izravna posljedica globalnih klimatskih mehanizama, reljefa i morskih struja. Glavni kriterij koji neko područje definira kao pustinju jest da ono prima manje od 250 mm oborina godišnje. Pustinje trenutačno zauzimaju približno jednu trećinu ukupne površine Zemljinog kopna. Klimatske promjene imaju dramatičan i paradoksalan utjecaj na pustinje, jer uzrokuju znatno brže zagrijavanje ovih područja od globalnog prosjeka, drastične promjene u režimima padalina te širenje pustinjskih bioma na okolna plodna područja. Iako su  pustinje po definiciji ekstremna okruženja, promjene klime narušavaju njihovu krhku ravnotežu. 

Aridne zone su suha područja na Zemlji koja karakterizira izrazit nedostatak vlage, odnosno vrlo niska količina oborina. U tim regijama količina vode koja ispari – evapotranspiracija - daleko premašuje količinu vode koja padne u obliku kiše ili snijega. 

Postoje područja na Zemlji u kojima kiša može izostajati godinama poput pustinje Atacama ili dijelova Sahare. To su hiperaridne zone (prave pustinje). Aridne zone ili pustinje su područja s veoma malo oborina – manje od 250 mm godišnje. Vegetacija u aridnim zonama je vrlo rijetka.

Istovremeno polupustinje i stepe su nešto vlažnija područja s 250-500 mm oborina godišnje. Ta područja mogu podržavati travnjake i nisko raslinje.

Zbog porasta temperatura i smanjenja količine oborina u polusušnim (poluaridnim) područjima, plodna zemlja, savane i pašnjaci postupno degradiraju i pretvaraju se u nove pustinje. Ovaj proces, poznat kao dezertifikacija, dovodi do erozije tla i gubitka bioraznolikosti. 

Očekuje se širenje granica aridnih područja, što će preobraziti krajolike i dovesti do odumiranja biljnog svijeta koji se više ne može prilagoditi novim uvjetima.

Pritom znanstveni modeli predviđaju da će se pustinjski biomi u nadolazećim desetljećima proširiti za stotine tisuća četvornih kilometara, zahvaćajući čak i područja na kojima se danas nalaze veliki gradovi (primjerice u unutrašnjosti SAD-a).

Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu Environmental Research Letters, predviđanja ukazuju na to da bi sušna područja Zemlje do kraja 21. stoljeća mogla obuhvatiti više od 40 posto njezine kopnene površine.

Autor Peter Dockrill*, znanstveni novinar, urednik i publicist, u svom tekstu pod nazivom Scientists Warn 'Drylands' Could Spread to Over 40% of Earth by 2100 objavljenom na uglednom znanstvenom portalu ScienceAlert predstavlja nam rezultate nove studije o učincima klimatskih promjena na širenje pustinjskih područja na našoj planeti.

Za početak autor* skreće pozornost na važnost izvedbe istraživanja koje će donijeti znanstveno utemeljene i pouzdane informacije o veličini sušnih područja na Zemlji:

„Širenje sušnih područja u nekadašnje vlažnije zone može pogoršati nestašicu vode, degradaciju ekosustava i dezertifikaciju, što predstavlja izazove za globalni održivi razvoj“, objašnjava istraživački tim predvođen znanstvenicima Kineske akademije šumarstva.

„S obzirom na visoku ekološku ranjivost sušnih područja, potrebne su ažurirane procjene opsega sušnih područja kako bi se podržala prilagodba klimatskim promjenama i održivi razvoj.“

U nastavku, Peter Dockrill* prezentira nam rezultate nove studije u kojoj su znanstvenici, između ostaloga, iznijeli projekcije veličine sušnih područja na Zemlji u narednom razdoblju:

Kako bi mapirali trenutnu globalnu distribuciju sušnih područja i projicirali buduće trendove istraživači su u studiji koristili ažurirano klimatsko modeliranje.

Za potrebe analize, sušna područja definirana su pomoću mjere nazvane indeks aridnosti (AI), koji predstavlja omjer oborina i potencijalne evapotranspiracije (PET) u određenoj regiji, pri čemu su područja s vrijednošću indeksa AI manjom od 0,65 klasificirana kao sušna područja.

Njihovi rezultati upućuju na to da su, na temelju podataka iz referentnog razdoblja od 1994. do 2023. godine, sušna područja zauzimala oko 38,58 posto ukupne kopnene površine Zemlje, ne računajući Antarktiku.

Sušna područja dijele se na četiri podtipa, pri čemu većinu svjetskih sušnih područja čine polusušne zone (prema procjenama tima, 14,72 posto kopnene površine), dok aridne zone – koje prevladavaju u Australiji i Kini – zauzimaju 11,24 posto Zemljina kopna.

Suhe subhumidne zone rasprostranjene su u Kini i Rusiji (6,35 posto). Istovremeno, Alžir, Libija i Saudijska Arabija obuhvaćaju hiperaridne zone, koje čine 6,27 posto kopnene površine.

Istraživači predviđaju da će se u razdoblju od 2071. do 2100. godine udio sušnih područja na globalnoj razini povećati te obuhvaćati između 39,31 i 40,28 posto Zemljinog kopna, ovisno o korištenom scenariju emisija stakleničkih plinova, pri čemu će najveći porast zabilježiti hiperaridne zone.

Iako je riječ o zabrinjavajućem trendu, valja napomenuti da su izračuni temeljeni na modelu PET (potencijalna evapotranspiracija) prilagođenom razinama CO2 rezultirali znatno nižim brojkama u odnosu na neke druge procjene.

Naime, drugo znanstveno istraživanje koje je provedeno prije deset godina sugerira da bi sušna područja do 2100. godine mogla zauzimati čak 56 posto kopnene površine Zemlje.

Ipak, najviša procijenjena vrijednost od 40,28 posto odgovara nevjerojatnom povećanju od 2,37 milijuna četvornih kilometara u odnosu na prosjek referentnog razdoblja od 1994. do 2023. godine. Za ilustraciju, povećanje sušnih zona odgovara prostornoj veličini Alžira ili otprilike 30 posto površine Australije.

Kad je riječ o Australiji, iako bi taj najsuši naseljeni kontinent na svijetu mogao poslužiti kao idealno utočište u slučaju buduće katastrofe, projekcije za sušna područja ne idu mu u prilog.

Istraživači predviđaju da će Australija tijekom ovog stoljeća doživjeti najizraženije promjene u pogledu sušnih područja. Slijedi je Brazil, dok se znatne promjene očekuju i u pojedinim dijelovima Afrike.

Podaci o radu:

Autori: 

Yifei Cai, Feng Wang, Yude Pan, Xubin Pan, Qi Lu

Izvorni naslov: 

Co2-altered evapotranspiration moderates future global dryland expansion under climate change

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: Environmental Research Letters

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=5.4

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

https://iopscience.iop.org/article/10.1088/1748-9326/ae9b29

Izvori: Environmental Research Letters; ScienceAlert.

* Peter Dockrill je glavni urednik portala ScienceAlert. Kao višestruko nagrađivani novinar specijaliziran za znanost i tehnologiju, svojim talentom i stručnošću pokriva širok raspon tema, uključujući zdravlje, okoliš, tehnologiju i prirodu. S iskustvom u pravnom i tehnološkom novinarstvu, Peter Dockrill objavljuje radove u publikacijama kao što su APC, TechLife, PC User, Money, The Laws of Australia i The Newcastle Law Review. Timu portala ScienceAlert pridružio se 2015. godine. Njegovi su znanstveni članci uvršteni u antologiju The Best Australian Science Writing 2018. Osvojio je nagradu za najzabavnijeg autora na dodjeli Consensus IT Writers Awards te je bio finalist natjecanja Australian IT Journo Awards.