Mogu li potresi na Marsu pokrenuti odrone stijena?

Potresi na Marsu, poznati kao marsotresi, iznenađujuće su učestali i planet je geološki znatno aktivniji nego što se ranije mislilo. Zahvaljujući podacima NASA-ine misije InSight, koja je na Marsu djelovala od 2018. do kraja 2022. godine, znanstvenici su zabilježili više od 1300 potresa.

Velika većina potresa na Marsu je iznimno slaba i ne bi se mogli osjetiti na površini. Najsnažniji zabilježeni potres imao je magnitudu od 4,7 po Richteru, što je na Zemlji umjeren potres, dok su na Crvenom planetu potresi magnitude između 3 i 4 po Richteru već smatrani prilično jakima. 

Dok potresi na Zemlji obično traju nekoliko sekundi ili minuta, potresi na Marsu mogu trajati znatno duže. Slabiji potresi redovito traju između 10 i 20 minuta, a rekordni zabilježeni potres tresao je Crveni planet punih 10 sati. 

To se događa zato što je Marsova kora izrazito suha i puna pukotina, pa se seizmički valovi ne apsorbiraju brzo kao u vlažnijoj unutrašnjosti Zemlje, već se neprestano odbijaju.

Za razliku od Zemlje, Mars nema tektonske ploče čije pomicanje uzrokuje podrhtavanja tla. Umjesto toga, potresi na Marsu nastaju zbog hlađenja i skupljanja unutrašnjosti planeta, što dovodi do pucanja i deformacije gornjih slojeva kore; vulkanske aktivnosti duboko ispod površine; ili zbog povremenih udara meteorita u površinu planeta.

Autorica Katherine Kornei*, znanstvena novinarka i publicistkinja, u svom tekstu pod nazivom  A quake on Mars may have set these rocks rolling objavljenom na uglednom znanstvenom portalu ScienceNews donosi nam rezultate najnovijih istraživanja o potresima na Marsu:

Potresi često uzrokuju odrone stijenja. Sada postoje čvrsti dokazi da i potresi na Marsu mogu pokrenuti kotrljanje velikih stijena.

Znanstvenici su analizirali snimke visoke rezolucije Crvenog planeta, načinjene ubrzo nakon nedavnog potresa, te otkrili stotine novih tragova koje su za sobom ostavile kotrljajuće stijene. Rezultati istraživanja su objavljeni 2. rujna 2026. u časopisu npj Space Exploration. 

Takvi se odroni mogu koristiti kao pokazatelj seizmičkih aktivnosti. 

Podaci su prikupljeni pomoću NASA-ine letjelice InSight, koja je na Mars sletjela 2018. godine.

Njezin je seizmometar u razdoblju 2018.-2022. zabilježio više od tisuću potresa na Marsu. 

Većina tih potresa dolazila je iz područja poznatog kao Cerberus Fossae, smještenog sjeverno od marsovskog ekvatora. Riječ je o dinamičnom krajoliku ispresijecanom padinama i pukotinama, u kojem se stijene često pomiču, kaže Vijayan, planetarni znanstvenik iz laboratorija Physical Research Laboratory u Ahmedabadu u Indiji. 

„Kotrljale su se i padale tisuće i tisuće velikih stijena.”

Vijayan i njegovi suradnici usredotočili su se na jedan jasno zabilježen potres na Marsu, koji je detektirala letjelica InSight, a dogodio se u srpnju 2019. godine, svega nekoliko desetaka kilometara od područja Cerberus Fossae. 

Usporedbom snimaka nastalih u lipnju 2019. i prosincu 2020. godine, istraživači su otkrili 27 novih obilježja linearnog oblika. Svako od njih sastojalo se od desetaka do stotina zasebnih tragova. Istraživački tim je zaključio da je riječ o tragovima koje je najvjerojatnije ostavilo kamenje kotrljajući se i odskakujući niz padinu.

Koristeći povijesne snimke, istraživači su izračunali da se na području Cerberus Fossae u prosjeku godišnje formira samo jedna takva pojava. 

„Raspolažemo statističkim podacima o ranijim slučajevima obrušavanja stijena”, kaže Bivas Das, seizmolog iz ustanove Physical Research Laboratory i član istraživačkog tima. 

Bilježenje 27 novih struktura u razdoblju od samo 18 mjeseci potpuno je neočekivano, ističe Das. „To je znatan porast.” 

Istraživački tim je zaključio da je uzrok tomu vjerojatno bio obližnji potres na Marsu koji je zabilježila letjelica InSight.

Ipak, određene zagonetke i dalje postoje. Svi odroni stijenja dogodili su se na sjevernoj strani istaknute doline unutar područja Cerberus Fossae, unatoč tome što se veći broj velikih stijena nalazi na južnoj strani te doline. „To nas zbunjuje”, kaže Vijayan. 

Složen reljef područja Cerberus Fossae mogao bi utjecati na način širenja seizmičkih valova, čineći predviđanje utjecaja podrhtavanja na različita područja teškim, dodaje on. „Širenje valova je složeno.”

Potraga za takvim odronima stijenja na drugim lokacijama mogla bi koristiti nastojanjima u istraživanju svemira, smatra istraživački tim. Za ljudska bi naselja bilo najbolje izbjegavati seizmički aktivna područja, a stijene koje se kotrljaju mogu poslužiti kao svojevrsni rani pokazatelji opasnosti, kaže Vijayan. „One su poput zamjenskog pokazatelja u nedostatku seizmičkih podataka.”

Izvor: ScienceNews.

* Katherine Kornei je nagrađivana američka slobodna znanstvena novinarka i autorica koja redovito piše za renomirane medije poput Science News, Science, The New York Times, Scientific American i Eos. Njezin rad prvenstveno je usmjeren na teme iz znanosti o Zemlji i svemiru (astronomije), uz povremene izlete u biologiju. Posjeduje iznimnu znanstvenu podlogu. Diplomirala je astrofiziku na Sveučilištu Yale, a potom magistrirala i doktorirala astronomiju na Sveučilištu u Kaliforniji, Los Angeles (UCLA).