Razumiju li papige doista ono što govore?

Papige u divljini ispuštaju piskave zvukove, kreštanje, zvižduke i trilove* kako bi komunicirale s pripadnicima svoga jata. Te izrazito društvene ptice oslanjaju se na složene sustave komunikacije radi pronalaženja hrane i upozoravanja na potencijalne opasnosti. 

Istraživanja upućuju na to da papige koriste „prepoznatljive kontaktne pozive” kako bi se međusobno dozivale, slično načinu na koji se ljudi međusobno oslovljavaju imenima.

Međutim, kada papige žive s ljudima, nemaju pripadnike jata od kojih bi mogle naučiti „jezik papiga”. Umjesto toga, koriste svoje iznimno specijalizirane mozgove kako bi usvojile ljudski govor. Dakle, kada papige govore, razumiju li doista što izgovaraju ili su tek majstori oponašanja?

Autorica Marilyn Perkins**, znanstvena novinarka, u svom tekstu pod nazivom Do parrots actually understand what they're saying? objavljenom na uglednom znanstvenom portalu Live Science donosi nam znanstvene spoznaje o tome razumiju li papige doista ono što govore?

Autorica** nas uvodi u tematiku ističući važnost obuke papige:

Odgovor ovisi o pojedinoj papigi i načinu njezina uvježbavanja, iako istraživanja ukazuju na to da papige posjeduju iznenađujuću sposobnost razumijevanja ljudskog govora te prikladne uporabe riječi i fraza.

„Ptice koje su dobro istrenirane i obučene mogu naučiti nevjerojatnu količinu govora”, kaže za portal Live Science dr. Irene Pepperberg, profesorica psihologije i istraživačica o mozgu na Sveučilištu u Bostonu u SAD-u. 

Dr. Pepperberg je cijelu svoju karijeru posvetila obučavanju papiga za korištenje ljudskog jezika. Njezin najpoznatiji sudionik istraživanja, afrička siva papiga Alex, bio je poznat po svojim iznimnim komunikacijskim vještinama.

Alex je razumio više od 100 riječi za različite predmete, radnje i boje. Znao je brojati do šest i imao je osnovno razumijevanje koncepta nule. Kada bi mu se dao neki predmet, Alex je mogao prepoznati njegovu boju, oblik i materijal te točno usporediti više predmeta koristeći pojmove poput „veće” ili „manje” te „isto” ili „različito”.

Alex je obučavan pažljivom metodologijom koja je osigurala da razumije da se određene riječi primjenjuju za određene predmete ili koncepte. No, stručnjaci kažu da čak i obične papige mogu uočiti određene značajke ljudskog jezika.

U nastavku, Marilyn Perkins** kroz ilustrativne i zanimljive primjere opisuje kako možemo testirati papigu razumije li doista ono što govori:

Erin Colbert-White, izvanredna profesorica psihologije na Sveučilištu Puget Sound u SAD-u, navodi kako papige svakako mogu naučiti riječi koje se odnose na predmete iz stvarnog svijeta.

„Ako dovoljno puta izgovorite riječ 'kikiriki' i pritom im date kikiriki, one će – baš kao i djeca – naučiti tu riječ”, kaže Colbert-White.

Kako bi se provjerilo razumiju li papige doista da se riječ „kikiriki” odnosi na kikiriki – a ne samo da žele bilo kakvu hranu – Colbert-White sugerira da pričekate trenutak kada ptica zatraži kikiriki, a zatim joj ponudite drugu vrstu hrane. Ako papiga točno zna što „kikiriki” znači, velika je vjerojatnost da će odbaciti hranu koju nije tražila i ponovno zatražiti kikiriki.

Colbert-White ističe da se ovaj način učenja više odnosi na konkretne predmete iz stvarnog svijeta nego na apstraktne riječi ili izraze. Ipak, papige mogu prepoznati kontekstualne znakove povezane i s apstraktnijim riječima.

„Ponekad te riječi ili izraze koriste na prikladan način jer su inteligentne”, rekla je dr. Pepperberg.

Na primjer, papiga može naučiti da ljudi kažu „bok” (ili „zdravo”) kad uđu u prostoriju, pa i sama početi govoriti „bok” kako bi pozdravila ljude. Možda ne razumije dublje pojmovno značenje te riječi, no vlasniku će takvo ponašanje vjerojatno biti zabavno te će ga nagraditi dodatnom pažnjom. Papige stvaraju snažne veze sa svojim vlasnicima i vrlo dobro reagiraju na njihove povratne informacije, što stvara svojevrsni krug potkrepljivanja u kojem papiga uči koristiti riječi u odgovarajućem kontekstu.

U drugom primjeru Pepperberg opisuje kako je Alex naučio reći „žao mi je” (engl. *I'm sorry*).

Afričke sive papige poznate su po svojoj nestašnoj naravi, a Alex je često razbijao ili grizao predmete u laboratoriju. Kada je uništio važnu hrpu papira – o čemu je Pepperberg pisala u svojoj knjizi *Alex & Me* (Harper, 2008.) – ona se uzrujala i počela vikati na njega.

Alex je odgovorio riječima „Žao mi je” – izrazom za koji Pepperberg vjeruje da ga je naučio od nje. Kratko prije incidenta s uništavanjem papira, Pepperberg je zatekla Alexa s razbijenom šalicom za kavu. Isprva se naljutila i prekorila ga, no ubrzo je shvatila da se mogao ozlijediti pa mu je rekla „Žao mi je” dok je provjeravala je li dobro. Nakon toga, Alex je nastavio govoriti „Žao mi je” kad god bi upao u nevolju ili kad god bi mu Pepperberg zaprijetila nekom kaznom.

„Alex je shvatio vezu između tog izraza i smirivanja napete situacije”, kaže dr. Pepperberg. 

„Nije pritom osjećao stvarno kajanje (poznajem mnogo takvih ljudi!), ali je znao u kojem je kontekstu taj izraz prikladan.”

Isto vrijedi i za izraz poput „Volim te”. Za papigu značenje riječi „volim te” nije apstraktan pojam ljubavi, kaže Colbert-White, već spoznaja: „Naučila sam da, kad to izgovorim, dobivam pregršt pažnje i fizičke nježnosti te se povezujem s partnerom.”

„Ne znam je li išta posebno fascinantno u tome što one to ne razumiju, jer ima i ljudi koji to izgovaraju, a ne razumiju”, dodala je. „Jednostavno, to ima svoju svrhu.”

Marilyn Perkins** zaključuje svoj tekst ukazujući na originalnost svake papige kao i potrebu većeg ljudskog poštovanja urođenih komunikacijskih vještina ovih ptica: 

Naposljetku, svaki papagaj ima vlastitu, jedinstvenu sposobnost razumijevanja ljudskog govora. Neki papagaji uopće ne progovore, osobito ako imaju drugog papagaja s kojim se mogu oglašavati, kaže Colbert-White.

S tim u vezi, dr. Pepperberg smatra da je vrijeme da ljudi više cijene urođene komunikacijske sposobnosti papagaja, umjesto da ih samo tjeraju da uče naše jezike.

„Općenito gledano, životinje smatramo manje inteligentnima od nas, a ipak očekujemo da usvoje naše sustave. Više od 50 godina pokušavamo dokučiti njihove sustave, no bez mnogo uspjeha”, zaključuje dr. Pepperberg.

Izvor: Live Science.

** Marilyn Perkins voditeljica je sadržaja na portalu Live Science. Kao autorica tekstova o znanosti i ilustratorica, djeluje iz Los Angelesa u Kaliforniji. Magistrirala je pisanje o znanosti na Sveučilištu Johns Hopkins u SAD-u, a diplomirala neuroznanost na koledžu Pomona. Njezini su radovi objavljeni u publikacijama kao što su New Scientist, Johns Hopkins Bloomberg te Penn Today. Dobitnica je i nagrade za izvrsnost u institucionalnom pisanju (u kategoriji kratke forme) u  2024. godini koju dodjeljuje Nacionalna udruga autora tekstova o znanosti (National Association of Science Writers).

* Papige ispuštaju trilove - brze, vibrirajuće tonove - kao jedan od najljepših i najprirodnijih oblika komunikacije, a taj zvuk gotovo uvijek nosi pozitivno značenje.