Ugledni psiholog otkriva je li umjetna inteligencija dobra kao savjetnik za veze?

Ljudi sve češće koriste umjetnu inteligenciju (AI) kao savjetnika u vezama zbog spoja dostupnosti, privatnosti i prividne objektivnosti koju ovi digitalni alati pružaju. Ono što je nekad bio razgovor s bliskim prijateljem ili odlazak terapeutu, danas se za mnoge, a posebno za pripadnike Generacije Z, pretvorilo u chat s modelima poput ChatGPT-a.

Za razliku od obiteljskih terapeuta za koje se termin čeka tjednima, AI je dostupan odmah. Mladi korisnici često ističu kako im rješavanje problema s AI-jem u dva ili tri ujutro, odmah nakon svađe s partnerom, pruža trenutačno olakšanje. 

Istovremeno, ljudi se pred umjetnom inteligencijom osjećaju potpuno slobodno iznijeti najintimnije detalje, strahove i nesigurnosti koje bi možda prešutjeli pred prijateljima, obitelji ili čak terapeutom. Ne postoji strah od kritike, moraliziranja ili stigmatizacije. Uz to, napredni jezični modeli umjetne inteligencije dizajnirani su tako da zvuče suosjećajno i empatično. Korisnici često imaju osjećaj kao da razgovaraju sa starim, mudrim prijateljem koji ima beskrajno strpljenje.

Na prvu, zvuči zanimljivo i privlačno. No, ključno je pitanje kakav je umjetna inteligencija terapeut i polučuje li rezultate? 

Autor Carsten Müller*, ugledni njemački psiholog i terapeut, u svom tekstu pod nazivom  Taugt eine KI als Beziehungsratgeber? objavljenom na uglednom znanstvenom portalu Spektrum.de donosi nam najnovija saznanja o umjetnoj inteligenciji kao savjetniku za veze.

Autor* nas uvodi u tematiku prepričavajući jedan zanimljiv slučaj iz njegove terapeutske prakse: 

"Prošlog sam tjedna imala čudan predosjećaj i provjerila suprugov mobitel. Tada sam otkrila da se putem WhatsAppa dopisivao s kolegicom. Napisao joj je da mu idem na živce i da bi nakon posla volio otići s njom na piće. Bila sam istinski šokirana. Isprva nisam znala što učiniti. Zatim sam potražila savjet od umjetne inteligencije. Sada se ozbiljno pitam mogu li ostati s njim – i kako mogu saznati događa li se već nešto među njima." (Saskia**, 38, i Timo**, 37)

Poruka na suprugovu telefonu – i Saskia počinje preispitivati cijeli odnos. Kako je do toga došlo? Naravno, duboko je uznemirujuće kada partner koketira s nekim drugim. To nije bezazlena stvar. Saskiina bol bila je opravdana. No, uhoditi nekoga – ili čak razmišljati o prekidu. Hm.

Saskia je isprva došla na individualnu seansu i ispričala što se dogodilo: one večeri kad je otkrila poruku, sjedila je sama na kauču dok je on bio u susjednoj sobi. Srce joj je ubrzano kucalo, a misli su joj bile preplavljene pitanjima. Mogla je otići k njemu i razgovarati o tome. 

Umjesto toga, međutim, upitala je umjetnu inteligenciju: „Na suprugovu sam telefonu pronašla prepisku s kolegicom u kojoj se koketira. Trebam li se brinuti? Sprema li se on napustiti našu vezu?”

U nastavku Carsten Müller* skreće pozornost na manjkavost umjetne inteligencije kao savjetnika u vezama pri čemu umjetna inteligencija poznaje samo jednu stranu priče:

Odgovor je zvučao empatično: priznavao je da je situacija bolna i da može potpuno izbaciti čovjeka iz ravnoteže. Flert nije automatski značio da se on u mislima već povukao iz veze, no nije bio ni posve beznačajan. Tada je uslijedio ključan obrat: Saskia bi trebala pomno pratiti njegovo ponašanje. Laganje, zauzimanje obrambenog stava ili ljutnja – sve to mogu biti znakovi upozorenja.

Nakon toga situacija se pogoršala. Saskia se suočila sa suprugom, a on se razljutio jer mu je potajno pregledavala mobitel. Bila je to razumljiva reakcija, no Saskia ju je protumačila kao još jedan očit znak. 

Ponovno je upitala umjetnu inteligenciju, ovaj put izravno: Trebamo li se rastati? Odgovor je glasio: to nije nužno razlog za prekid, ali jest znak upozorenja.

Problem, dakle, nije bio u tome što je umjetna inteligencija potvrdila Saskijine sumnje, već u savjetu da obrati pozornost na svako sumnjivo ponašanje. Zbog toga je svaka Timova reakcija u njezinim očima postala potencijalni trag – čak i njegov bijes, koji je u suštini bio razumljiv. Što god da je učinio, to je potvrđivalo njezine sumnje.

Zašto je umjetna inteligencija tako reagirala? Sasvim jednostavno: poznavala je samo jednu stranu priče. Nije znala ništa o divnim godinama koje su proveli zajedno niti o stresu proteklih tjedana. Saskijin je iskaz protumačila na način koji je djelovao uvjerljivo. Saskijin se strah već otimao kontroli, a umjetna ga je inteligencija, umjesto da povuče uzde, dodatno poticala.

Sagledavajući nedostatke umjetne inteligencije kao možebitnog savjetnika u vezama autor* ističe fenomen podilaženja:

AI chatbotovi skloni su prilagođavanju svojih odgovora očekivanjima korisnika. Za to postoji stručni naziv: *sycophancy* – ili, laskanje odnosno nekritičko potvrđivanje. Umjetna inteligencija nam govori ono što želimo čuti. Ako netko postavi pitanje koje odražava određenu sumnju, često dobiva odgovor koji tu sumnju jednostrano potvrđuje.

Istraživači sa Sveučilišta Stanford proučavali su taj fenomen. Zamolili su više od 2400 sudionika da s deset različitih modela umjetne inteligencije podijele svoje međuljudske probleme. 

Zatim su analizirali odgovore AI-ja: svi modeli – uključujući GPT-5, Claude i Gemini – slagali su se s korisnicima znatno češće nego što bi to činili stvarni ljudi. Rezultat: oni koji su od umjetne inteligencije dobili potvrdu svojih stavova bili su manje spremni priznati vlastitu ulogu u problemu ili riješiti sukob.

Na koncu, opisujući dolazak para u njegovu terapeutsku ordinaciju Carsten Müller* naglašava značajne razlike koje postoje između umjetne inteligencije kao savjetnika u odnosu na posjetu  terapeutu:  

Do trenutka kada su Saskia i Timo zajedno stigli na terapiju za parove, već su se udaljili jedno od drugoga. Oboje je bilo zarobljeno u vlastitim emocijama: ona u strahu, a on u bijesu. Dvoje ljudi kojima gotovo više nije preostalo nikakvih zajedničkih točaka.

Umjetna inteligencija čula je samo Saskijinu stranu priče. Ja sam želio čuti oboje. 

Povrh svega, bilo mi je važno da čuju jedno drugo. Stoga sam Saskiji i Timu dao komadić papira: „Napišite koji vas osjećaji trenutačno najviše opterećuju.” Saskia je napisala: „Povrijeđena sam. Zašto me smatra iritantnom?” I: „U glavi mi se vrte užasne slike njega kako vodi ljubav s tom kolegicom.” Timo je napisao: „Ljut sam što me uhodi.” I: „Boli me što nije razgovarala sa mnom.”

Zatim su zamijenili mjesta i papiriće. Zamolio sam Tima da objasni Saskijine osjećaje. Timo je neko vrijeme šutio. Onda je rekao: „Da pošaljem poruku drugoj ženi i napišem da me supruga živcira... naravno, to je užasno – raditi to njoj iza leđa.” Gledajući Timovu bilješku, Saskia je rekla: „I ja bih bila ljuta da on potajno pretražuje moj mobitel.”

Trebalo im je vremena da porazgovaraju o svojim osjećajima. No nakon toga mogli smo nastaviti razgovor na činjeničnoj razini. Oboje je shvatilo da je svađu potaknula velika količina svakodnevne frustracije o kojoj dugo nisu razgovarali. 

Dogovorili smo sljedeći susret kako bismo se pozabavili tom temom. Također smo morali razgovarati o Timovoj ulozi u toj situaciji: njegovo koketiranje i riječi duboko su povrijedili Saskiju.

Dakle, trebamo li se suzdržati od savjetovanja s umjetnom inteligencijom o problemima u vezi? Ne, jer bi to ionako bilo nerealno: savjeti umjetne inteligencije dostupni su danonoćno i uz vrlo niske troškove. Ponekad umjetna inteligencija doista može pomoći. 

Primjerice, ako zatražite savjete o tome kako potaknuti veću bliskost u vezi, često ćete dobiti razumna rješenja. Ipak, situacija postaje složena kada umjetnoj inteligenciji iznesemo samo vlastitu perspektivu problema. Tada postoji rizik da će ona jednostavno potvrditi ono što već mislimo.

Umjetna inteligencija ne vidi naša lica. Ne čuje ton našeg glasa. Ne primjećuje kada imamo suze u očima. Prepoznavanje i razumijevanje emocija – to je nešto u čemu smo mi ljudi bolji od bilo kojeg stroja. Zato moj savjet za probleme u vezi ostaje isti: razgovarajte jedni s drugima, zaključuje Carsten Müller*.

Izvor: Spektrum.

* Carsten Müller je ugledni njemački terapeut za seksualnost i partnerske odnose. U svojoj dugogodišnjoj privatnoj praksi pomaže pojedincima u rješavanju pitanja vezanih uz seksualnost i odnose. Vodi ordinaciju za seksualno zdravlje koju je osnovao u Duisburgu u Njemačkoj. Kao autor istražuje društvenu i psihološku dinamiku seksualnih interakcija. Putem svojih knjiga, medijskih nastupa i kolumni zalaže se za pristup seksualnom odgoju bez tabua.

** Saskia i **Timo su zamjenska, proizvoljno napisana imena u odnosu na prava imena iz terapeutske ordinacije.