Novo otkriće o podrijetlu najboljeg čovjekovog prijatelja!

Za drevne ostatke od prije 15800 godina, pronađene u Turskoj, potvrđeno je da potječu od psa, najranijeg ikada pronađenog. Genetski dokazi također otkrivaju kako su naši najbolji prijatelji već bili široko rasprostranjeni diljem Europe prije 14300 godina. U to doba ljudi su bili lovci-sakupljači, a poljoprivreda se još nije ni pojavila.

S obzirom na fizičke i genetske sličnosti između pasa (Canis lupus familiaris) i sivih vukova (Canis lupus) ostaje zamršeno pitanje kada su psi pripitomljeni. Prethodno, najstariji genetski identificirani ostaci psa su prije otprilike 10900 godina. Međutim, postoje kosti slične psima od prije čak 33000 godina. Radi se o životinjama koje genetski još nisu bili psi, i poznati su kao početni psi.

Kako bi bolje razumjeli kako se odvijala povijest pasa, dr. Lachie Scarsbrook sa Sveučilišta u Oxfordu i njegov istraživački tim ispitali su genome dobivene iz nekoliko ranih ostataka pasa na arheološkim nalazištima diljem Europe.

Najraniji ostaci za koje je potvrđeno da potječu od psa bili su s arheološkog nalazišta Pınarbaşı na srednje-anatolijskoj visoravni u Turskoj. Ovi ostaci datiraju od prije 15800 godina, pomičući tako najranije izravne dokaze o psima za oko 5000 godina unatrag.

“Prije najmanje 15800 godina psi su već bili psi i već su tada genetski i morfološki izgledali kao moderni psi”, kaže dr. Scarsbrook.

Istraživački tim je također genetski potvrdio da ostaci iz Goughove špilje u Somersetu u Velikoj Britaniji pripadaju psu. Ti otkriveni ostaci potječu iz vremena prije oko 14300 godina.

Psi bi grupama lovaca-sakupljača davali “novi način lova i čuvanja njihove špilje, te živu deku koja bi ih grijala u hladnim noćima”, navodi dr. Scarsbrook.

Ostaci u Goughovoj špilji i Pınarbaşıju daju tragove o tome kako su drevni ljudi gledali na pse. "Čini se da su drevni ostaci moderne interakcije između čovjeka i psa  upravo otkriveni u Goughovoj špilji i Pınarbaşıju", kaže član istraživačkog tima dr. William Marsh iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu.

Analiza izotopa ukazuje na to da su ljudi u Pınarbaşıju hranili svoje pse ribom, koju su i sami jeli, a životinje su pokopavane tamo isto kao i ljudi. “Ljudi su prije nekih 15000 godina postupali s tim životinjama naizgled simbolično”, navodi dr. Marsh.

Čini se da je u Goughovoj špilji prehrana za ljude i pse bila mješavina svejeda, a postoje različiti nagovještaji simbolike, kaže on. "Umjesto da pokapaju svoje mrtve, pojedinci bi kanibalizirali svoje mrtve". To je dovelo do postmortalnih posjekotina, tragova zuba i gravura na ljudskim kostima koji su ondje pronađeni, a koji su uzeti kao dokaz ritualnog ljudskog kanibalizma.

Pseća mandibula (donja čeljust) iz Goughove špilje ima slične tragove i čini se da su je također probušili ljudi. Ovo upućuje na to kako su pojedinci primjenjivali na njihovim psima iste pogrebne rituale kao i kod ljudi, a možda su čak i jeli dijelove psećih tijela, kaže dr. Marsh i dodaje "Znamo da je Goughova špilja u to doba bila stvarno surovo okruženje za život ljudi, tako da su ljudi jeli čega god bi se dočepali."

Dr. Scarsbrook smatra da se početno pripitomljavanje pasa dogodilo tijekom hladnog razdoblja poznatog kao zadnji glacijalni maksimum, prije otprilike 26000 do 20000 godina. “Bilo je to užasno vrijeme za život u sjevernoj Euroaziji, pa su bile velike seobe prema jugu, bilo da ste vuk ili čovjek”, kaže on. U okolnostima surovog života te bi populacije bile prisiljene koristiti ista prirodna skloništa, morale bi komunicirati na načine na koje možda prije nisu morale, što je mogao biti početak lijepog prijateljstva.

Podaci o radu:

Autori: 

William A. Marsh, Lachie Scarsbrook, Eren Yüncü, Lizzie Hodgson, Audrey T. Lin, Maria De Iorio, Olaf Thalmann, Mark G. Thomas, Mahaut Goor, Anders Bergström, Angela Noseda, Sarieh Amiri, Fereidoun Biglari, Dušan Borić, Katia Bougiouri, Alberto Carmagnini, Maddalena Giannì, Tom Higham, Ophelie Lebrasseur, Anna Linderholm, Marcello A. Mannino, Caroline Middleton, Gökhan Mustafaoğlu, Angela Perri, Joris Peters, Mike Richards, Özlem Sarıtaş, Pontus Skoglund, Rhiannon E. Stevens, Chris Stringer, Kristina Tabbada, Helen M. Talbot, Laura G. Van der Sluis, Silvia M. Bello, Vesna Dimitrijevic, Louise Martin, Marjan Mashkour, Simon A. Parfitt, Sonja Vukovic, Selina Brace, Oliver E. Craig, Douglas Baird, Sophy Charlton, Greger Larson, Ian Barnes,  Laurent A. F. Frantz

Izvorni naslov: 

Dogs were widely distributed across western Eurasia during the Palaeolithic

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: Nature

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF= 64.8

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

https://doi.org/10.1038/s41586-026-10170-x

Izvori: Nature; NewScientist.