25. rujna 2026.

Jesmo li sami u svemiru? Astronomi po prvi put detektirali radiosignale koji dolaze izravno s egzoplaneta

Piše:

dr. sc. Goran Buturac

Jesmo li sami u svemiru? Još uvijek nema dokaza o postojanju života izvan Zemlje, no znanstvenici neprestano tragaju za znakovima koji bi ukazivali na to da zapravo nismo sami u svemiru. 

U rujnu 2026. godine, astronomi predvođeni Kevinom Ortizom Ceballosom s Instituta Harvard & Smithsonian objavili su da su pomoću teleskopske mreže MeerKAT u Južnoj Africi prvi put u povijesti detektirali izravne radiovalove s nekog egzoplaneta. 

Znanstvenici su uspjeli precizno izolirati signal i potvrditi da on dolazi izravno s planeta Beta Pictoris b, a ne s njegove matične zvijezde. Taj radio-signal zapravo je polarna svjetlost (aurora). Ovo otkriće potvrđuje da planet posjeduje iznimno snažno magnetsko polje koje je tisućama puta jače od Zemljinog. Interakcija tog magnetskog polja i brze rotacije planeta stvaraju stabilne i snažne radio-emisije, otvarajući potpuno novu eru u proučavanju magnetizma i atmosfere dalekih svjetova.

Autor David Nield*, znanstveni novinar, u svom tekstu pod nazivom Astronomers Detect Radio Signals Coming Directly From an Exoplanet For The First Time objavljenom na uglednom znanstvenom portalu ScienceAlert donosi nam najnovije otkriće astronoma o radiosignalima koji dolaze izravno s egzoplaneta:

„Iako se radijski bljeskovi povezani s polarnom svjetlošću opažaju kod planeta Sunčeva sustava i nekih ultra-hladnih patuljaka**, dosad nijedna radijska detekcija nije nedvojbeno pripisana egzoplanetu”, pišu istraživači u svom radu***.

"Bilježimo brze, ponavljajuće bljeskove s visokim stupnjem kružne polarizacije, kao i postojano zračenje, na frekvencijama od 0,85 do 3,5 GHz."

To su frekvencije koje su istraživači obuhvatili koristeći niz radioteleskopa MeerKAT u Južnoj Africi, tijekom četiri odvojena razdoblja u 2025. i 2026. godini

Niz teleskopa bio je usmjeren na zvijezdu Beta Pictoris, udaljenu oko 63,4 svjetlosne godine, oko koje kruže tri poznata planeta: Beta Pictoris b, Beta Pictoris c i Beta Pictoris d.

Promatranja su otkrila kratke, ponavljajuće radio-bljeskove kod kojih su radiovalovi bili snažno kružno polarizirani. To je klasično obilježje signala koji nastaju uslijed pojave aurore.

Koristeći iznimno sjajne jezgre galaktika, poznate kao kvazari****, kao referentne točke na svojoj karti neba, istraživači su s visokim stupnjem sigurnosti utvrdili da te signale odašilje planet b, a ne sama zvijezda Beta Pictoris.

„Ovo predstavlja prvo izravno mjerenje jakosti magnetskog polja egzoplaneta i u skladu je s predviđanjima modela dinama***** za mlad i masivan divovski planet”, navode istraživači.

Istraživači procjenjuju da planet b ima vrlo snažno magnetsko polje – tisućama puta jače od Zemljinog – pri čemu je njegova radijska emisija povezana s polarnom svjetlošću vjerojatno potaknuta brzom rotacijom (planet se oko svoje osi okrene za samo 8 do 9 sati).

Planet Beta Pictoris b prvi je put otkriven još 2008. godine i golem je – ima masu otprilike deset puta veću od Jupiterove.

Trenutačno se ističe i kao prvi egzoplanet od kojeg smo primili jasan radijski signal.

Istraživači usmjeravaju pogled i na druge planete. Točnije, na sedam drugih poznatih divovskih egzoplaneta u pet obližnjih zvjezdanih sustava, koji bi se uskoro mogli analizirati na isti način kao i Beta Pictoris b.

„Poboljšanje osjetljivosti instrumenata za radiosignale od otprilike pet do sedam puta, koje se očekuje od radioteleskopa nove generacije, učinit će ih mogućima za detekciju”, zaključuju istraživači.

Izvor: ScienceAlert.

 

* David Nield je znanstveni novinar i suradnik portala ScienceAlert još od 2015. godine. Kao slobodni novinar već više od 20 godina piše o znanosti i tehnologiji. Njegovi su radovi objavljeni u brojnim publikacijama, uključujući Wired, Popular Science, The Guardian i Gizmodo.

** Ultra-hladni patuljci predstavljaju astrološku kategoriju koja obuhvaća nebeska tijela iznimno male mase i niske temperature, točnije sve zvijezde i smeđe patuljke koji imaju efektivnu temperaturu nižu od 2700 Kelvina

*** Istraživanje još nije objavljeno u časopisu s recenzijom, no dostupno je na internetu putem platforme arXiv.

**** Kvazari su iznimno udaljene i nevjerojatno sjajne aktivne jezgre mladih galaksija (AGN) koje u svemir emitiraju golemu količinu energije. Smatraju se najsjajnijim objektima u poznatom svemiru te mogu svijetliti i do tisuću puta jače od cijele naše galaksije, Mliječne staze.

***** Predviđanja modela dinama u astronomiji odnose se na sposobnost astrofizičkih matematičkih i kompjuterskih modela da objasne i predvide nastanak, jačinu, strukturu i cikluse magnetskih polja nebeskih tijela.

Publicitet u vodećim medijima

Ponosni smo što našim radom pridonosimo javnom razumijevanju znanosti i potičemo informirane rasprave.