Znanstvena dijagnoza: pacijent – Zemlja – još nije kolabirao, ali se nalazi u kritičnom stanju

Zdravlje planeta ključno je jer su zdravlje čovjeka i zdravlje Zemlje neraskidivo povezani. Koncept planetarnog zdravlja (Planetary Health) jasno pokazuje kako opstanak ljudske civilizacije izravno ovisi o stanju prirodnih sustava koji nas okružuju. Zagađenje okoliša, uništavanje biosfere i klimatske promjene izravno narušavaju kvalitetu našeg života.

Provjera zdravlja planeta („Planetary Health Check“) nalikuje na godišnji zdravstveni pregled našeg matičnog planeta. Istraživači s Potsdamskog Instituta za istraživanje utjecaja klime (PIK) u Njemačkoj ispituju ključne „vitalne znakove” Zemlje. Pritom znanstvenici prate poštuju li se takozvane planetarne granice – poput onih koje se odnose na vodne sustave, bioraznolikost te stanje tla i oceana. Ova procjena obuhvaća ukupno devet glavnih procesa Zemljinog sustava. Ti procesi određuju hoće li Zemlja i dalje biti stabilno stanište za život?

Rezultati provjere zdravlja planeta za 2026. godinu otrežnjujući su: sedam planetarnih granica trenutačno je prekoračeno. Znanstvena dijagnoza je jasna: pacijent – Zemlja – još nije kolabirao, ali se nalazi u kritičnom stanju.

Autor Jan Kerckhoff *, znanstveni novinar, u svom tekstu pod nazivom Patientin Erde ist schwer angeschlagen objavljenom na uglednom njemačkom portalu Tagesschau.de predstavlja nam najnovije rezultate Potsdamskog Instituta za istraživanje utjecaja klime (PIK) o zdravstvenom stanju planete Zemlje:

Koncept planetarnih granica smatra da međusobno povezani procesi moraju ostati unutar specifičnog okvira kako bi Zemljin sustav ostao stabilan i otporan. Ti procesi uključuju klimu, integritet biosfere, korištenje zemljišta, ciklus slatke vode, biogeokemijske cikluse (poput dušika i fosfora, koji se mijenjaju unosom poljoprivrednih gnojiva), uvođenje tvari koje je stvorio čovjek (poput plastike i pesticida) i zakiseljavanje oceana uzrokovano emisijama CO2.

Granice su već prijeđene u tih sedam područja, a situacija se i dalje pogoršava. Znakovi poboljšanja vidljivi su samo u pogledu ozonskog omotača i globalnih razina atmosferskih aerosola. Međutim, razine aerosola u nekim regijama ostaju izvan sigurnog operativnog prostora.

Pritisak na zdravlje planeta raste; prostor za djelovanje se sužava

Dr. Boris Sakschewski, istraživač klime na Institutu PIK i glavni autor studije, upozorava: „Pritisak na sve planetarne granice koje su već izvan sigurnog operativnog prostora nastavlja rasti.” 

Istraživači ističu da Zemlja trenutačno pokazuje znatno više „simptoma opterećenja”: češće i intenzivnije toplinske valove, suše i obilne oborine – a ponekad čak i ekstremne prodore hladnoće. Bilježe se rekordne temperature oceana i kopna, teške suše u Europi, šumski požari u Kanadi i Europi te ekstremne vrućine u Aziji.

Sve su to znakovi sustava koji gubi ravnotežu, smatra istraživačica klime Levke Caesar, koja je sudjelovala u izradi izvješća. To je „poput osobe s oslabljenim imunološkim sustavom koja češće obolijeva i pati od ponavljajućih infekcija”.

Suočavamo li se sa sljedećim velikim izumiranjem vrsta?

Stanje bioraznolikosti je zabrinjavajuće. Izvješće upozorava da svake godine izumire oko deset puta više vrsta nego što ih Zemlja može dugoročno održati bez pretrpljivanja golemog gubitka genetske raznolikosti. 

Dr. Sakschewski tvrdi da neki znanstvenici već predviđaju „sljedeće veliko masovno izumiranje”. Nestankom svake pojedine vrste smanjuje se genski fond koji je potreban ekosustavima za prilagodbu promjenama.

Manja bioraznolikost znači smanjenu otpornost: šume, savane i morski ekosustavi postaju sve manje sposobni odgovoriti na dodatne stresore kao što su klimatske promjene i suše.

Prirodni ponori ugljika – poput šuma i tla – također gube svoju funkcionalnost. 

Istraživači naglašavaju da oni apsorbiraju znatan dio emisija ugljika (CO2) uzrokovanih ljudskim djelovanjem te time ublažavaju posljedice klimatskih promjena. 

Međutim, učestali toplinski valovi, suše i požari, uz uništavanje ekosustava, mogu preokrenuti taj proces: ponori se pretvaraju u izvore koji ispuštaju dodatni ugljik (CO2).

Kada šume pretrpe opsežna oštećenja ili se tlo iscrpi, smanjuje se njihov kapacitet pohrane ugljika. 

Zakiseljavanje oceana i gubitak zaštitne funkcije

Oceani – koje klimatologinja Caesar opisuje kao „ključnu biološku pumpu” – također su izloženi snažnom pritisku. Desetljećima morski organizmi apsorbiraju goleme količine ugljika i prenose ih na oceansko dno, čime usporavaju globalno zagrijavanje. Međutim, ta prirodna funkcija slabi jer sve veće zakiseljavanje – uzrokovano priljevom kiselog CO2 – ugrožava organizme poput koralja i školjkaša.

Nadalje, otjecanje hranjivih tvari uslijed prekomjerne gnojidbe u poljoprivredi remeti biokemijske cikluse. Dušik i fosfor potiču prekomjerno bujanje algi, što u konačnici dovodi do smanjenja razine kisika u morima. Prema riječima Sakschewskog, rezultat su „mrtve zone u kojima nema kisika i koje blokiraju prodor svjetlosti”. 

Promjena prehrane i načina korištenja zemljišta

Dr. Sakschewski poziva na puno učinkovitiju upotrebu gnojiva i značajno proširenje recikliranja kako bi se smanjili gubici. Potrebno je poboljšati korištenje zemljišta, omogućujući više prostora za regeneraciju tla i ekosustava.

Izvješće također identificira veliki potencijal u potrošačkim navikama: prelazak na prehranu koja se više temelji na biljkama, smanjenje otpada i zaustavljanje praksi koje potiču deforestaciju i daljnji gubitak bioraznolikosti. Provjera planetarnog zdravlja zaključuje da još uvijek ima vremena za promjenu kursa i pomoć u osiguravanju stabilne budućnosti za našu planetu.

Izvor: Tagesschau.

* Jan Kerckhoff je njemački znanstveni novinar, autor i redatelj koji primarno radi za javni medijski servis Bayerischer Rundfunk (BR). Izvještava o temama iz područja biologije, medicine, geologije, klimatologije te novih tehnologija (poput pohrane energije i robotike). Redovito objavljuje članke i priloge za BR24 te sudjeluje u radijskim i podcast emisijama usmjerenima na znanost i tehniku u sklopu platforme ARD Sounds.