Istraživačka ekspedicija otkrila nesvakidašnje stanovnike na nenastanjivim planinskim vrhovima visokim 6000 metara

Klima na planinskim vrhovima svijeta odlikuje se ekstremnim uvjetima koji se drastično mijenjaju s porastom nadmorske visine. Glavne značajke su iznimno niske temperature, orkanski vjetrovi, rijedak zrak i nagle promjene vremena. Ovi uvjeti čine planinske vrhove nekima od najsurovijih, ali i najfascinantnijih mjesta na Zemlji. Ima li života u takvim uvjetima?

O nalazima istraživačke ekspedicije s planinskih vrhova Puna de Atacama u Južnoj Americi za ugledni znanstveni portal ScienceAlert piše znanstveni novinar, publicist, i autor Russell McLendon**:

Malo toga opstaje u Puni de Atacami, hladnom planinskom krajoliku visoko u Andama, prožeto silovitim vjetrovima, oskudnim kisikom i gotovo nikakvim zalihama vode.

Ipak, iz nekog se razloga miševi-planinari uporno penju na planinske vrhove visoke 6000 metara i tamo preživljavaju.

Arheolozi koji su istraživali te vrhove tijekom 1970-ih i 1980-ih godina isprva su pronalazili lešine miševa vrste Phyllotis vaccarum (poznat i kao ušati listaš iz Punta de Vacasa).

Budući da su smatrali kako miševi nisu mogli sami dospjeti na takve visine, arheolozi su pretpostavili da su ih na planine donijele stare Inke, narod poznat po hodočašćima na velike udaljenosti do planinskih vrhova koje su smatrali svetima.

Ta su hodočašća bila dio obreda zvanog Capacocha, koji je uključivao ritualno žrtvovanje djece i životinja bogovima Inka. Arheolozi su pretpostavili da su se miševi mogli sakriti među zalihama hrane ili da su možda čak namjerno doneseni kao žrtveni darovi.

"Arheolozima se ne može zamjeriti takvo razmišljanje jer, koje bi drugo objašnjenje moglo postojati?" kaže koautor nove studije dr. Jay Storz, evolucijski biolog sa Sveučilišta Nebraska-Lincoln u SAD-u. „Ništa ne bi moglo živjeti na takvoj visini, pa su miševi tamo morali biti doneseni."

Nakon što su Storz i njegovi kolege slučajno naišli na mumiju miša na vrhu vulkana Salín, započeli su sustavnu pretragu tog i drugih lokalnih vrhova. Dosad su pretražili 21 vulkanski vrh te pronašli ostatke 13 miševa na nekoliko vrhova viših od 6000 metara.

„Riječ je o miševima koji su zapravo liofilizirani, odnosno mumificirani", kaže Storz.

Povrh toga, Storz i njegov istraživački tim su 2020. godine uhvatili živog primjerka miša ušatog listaša, i to na vrhu vulkana Llullaillaco – visokog 6700 metara, smještenog blizu granice Čilea i Argentine. Taj je pronalazak potaknuo nova pitanja o podrijetlu miševa na planinskim vrhovima Pune de Atacame.

Istraživači napominju kako je to bio prvi put da je pronađen sisavac koji živi na tako velikoj nadmorskoj visini. No, nije bio i posljednji. Na tim su vrhovima uhvatili još živih primjeraka miševa te proveli analize na nekim mumijama kako bi rasvijetlili njihovu povijest.

Analiza sugerira da je osam mišjih mumija s lokaliteta Salín i jedna mumija s lokaliteta Copiapó uginulo tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, vjerojatno nakon 1955. godine.

Četiri mumije s lokaliteta Púlar uginule su prije čak 350 godina.

„Sada postaje sve jasnije da su miševi dospjeli na te planinske vrhove vlastitom voljom”, kaže dr. Storz.

Mumifikacija* je pomogla u očuvanju DNK unutar mrtvih miševa, primjećuju Storz i njegovi kolege. 

To je omogućilo istraživačima da analiziraju genetske varijacije među miševima pronađenim na različitim nadmorskim visinama, ali i u pustinji Atacami, pružajući uvid u njihovu evolucijsku povijest.

Istraživače je zanimalo hoće li genomi miševa s planinskih vrhova pokazati da čine zasebnu subpopulaciju, koja se odvojila od poznatih populacija miševa s lisnatim ušima na nižim nadmorskim visinama?

„Naši genomski podaci ukazuju da su miševi s vrhova i oni s bokova ili podnožja vulkana u okolnom pustinjskom terenu jedna velika sretna obitelj“, kaže Storz.

Studija je otkrila da su dva para mišjih mumija bila usko povezana, što sugerira da su bili ili braća i sestre ili roditelji s potomstvom.

Uz ostale tragove – poput podjednakog omjera mumija mužjaka i ženki te prisutnosti živih miševa i mišjih jazbina – istraživači navode kako dokazi upućuju na to da ti miševi nisu turisti, već stanovnici koji su pronašli način za preživljavanje u okruženju nalik onom na Marsu.

Puna de Atacama toliko nalikuje Marsu da je NASA posjetila tu visoravan kako bi simulirala uvjete s Crvenog planeta, ističu istraživači.

„Čak i u podnožju vulkana ti miševi žive u ekstremnom, marsovskom okruženju. A na samim vrhovima vulkana uvjeti su još ekstremniji. Osjećaj je kao da ste u svemiru”, kaže Storz.

„Nevjerojatno je da bilo kakva životinja može preživjeti i funkcionirati u takvom okruženju”, dodaje. „Kad to doživite iz prve ruke, još više se nameće pitanje: kako tamo gore uopće išta može živjeti?”

Znanstvenici još uvijek pokušavaju odgovoriti na to pitanje.

Još uvijek pokušavaju shvatiti ne samo kako, već i zašto miševi žive na planinskim vrhovima iznad 6000 metara visine. Na primjer, mogli bi bježati pred predatorima na nižim nadmorskim visinama. Ali, bi li ta sigurnost doista bila vrijedna opasnosti od smrzavanja, gladovanja i dehidracije?

„Svakako, ako se šćućurite na vrhu vulkana visokog 6000 metara, barem ste sigurni od predatora", zaključuje dr. Storz. 

Podaci o radu:

Autori: 

Jay F. Storz, Schuyler Liphardt,  Marcial Quiroga-Carmona, Naim M. Bautista, Juan C. Opazo,  Timothy B. Wheeler, Guillermo D’Elía, Jeffrey M. Good

Izvorni naslov: 

Genomic insights into the mystery of mouse mummies on the summits of Atacama volcanoes

Godina publiciranja rada: 2023

Naziv časopisa: Current Biology

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=7.7

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

DOI: 10.1016/j.cub.2023.08.081 External Link 

Izvor: Current Biology; ScienceAlert.

* Mumifikacija je postupak očuvanja tijela od truljenja i raspadanja koji se može provoditi umjetnim putem (balzamiranjem) ili prirodno, zahvaljujući iznimno suhim, hladnim ili sterilnim uvjetima okoliša. Svojstvena je mnogim drevnim kulturama, od kojih su najpoznatiji stari Egipćani koji su vjerovali da je očuvanje tijela preduvjet za zagrobni život.

** Russell McLendon znanstveni je novinar i stalni suradnik portala ScienceAlert. Nakon što je na Sveučilištu u Georgiji stekao diplome iz novinarstva i antropologije, tri je godine radio kao novinski izvjestitelj i urednik, a potom se pridružio startupu Mother Nature Network (koji se kasnije spojio s portalom Treehugger). Ondje je proveo 12 godina radeći kao pomoćnik urednika, urednik rubrike za znanost i viši novinar. Kao slobodni pisac, novinar i urednik, Russell obrađuje širok raspon tema vezanih uz znanost i zdravlje, uključujući astronomiju, ekologiju, klimatske promjene, vrtlarstvo i ljudsku psihologiju.