Znanstvenici otkrili koja je zemlja najsigurnije mjesto na svijetu u slučaju globalne katastrofe?

Sigurnost od katastrofa ljudima je ključna jer izravno utječe na biološki opstanak, psihološku stabilnost i ekonomski razvoj pojedinca i cijele zajednice. Kada su ljudi sigurni od prirodnih nepogoda (poput potresa, poplava i požara) ili tehnoloških nesreća, zadovoljena je njihova osnovna ljudska potreba za sigurnošću. Sigurnost od katastrofa nije luksuz, već temelj na kojem se gradi stabilno, napredno i sretno društvo.

Ponekad se čini da nema kraja katastrofama s kojima se kao ljudska vrsta suočavamo od poplava preko ekstremnih vrućina, suša, požara, potresa, oluja, uragana, tsunamija, vulkanskih erupcija do pandemija.

No, ako doista nastupi potpuni kaos i zadesi nas neka nezapamćena globalna katastrofa, kamo pobjeći?

Koje bi bilo najsigurnije mjesto za pronalazak skloništa, skrivanje i čekanje da „oluja“ prođe, uz nadu u preživljavanje i dočekivanje boljih vremena?

U prvoj studiji te vrste, objavljenoj u uglednom časopisu Global Challenges, znanstvenici su identificirali mjesto koje se čini najsigurnijim na svijetu u slučaju katastrofe golemih razmjera.

Autor Peter Dockrill*, znanstveni novinar, urednik i publicist, u svom tekstu pod nazivom No Place on Earth Is Safe if All Hell Breaks Loose, But One Place Is Safer Than The Rest objavljenom na uglednom znanstvenom portalu ScienceAlert predstavlja nam rezultate nove studije o najsigurnijem mjestu na Zemlji u slučaju globalne katastrofe:

„Australija je vjerojatno najotpornije mjesto na Zemlji kada je riječ o globalnim katastrofalnim rizicima”, objašnjavaju znanstvenici u istraživanju čiji je voditelj stručnjak za zaštitu okoliša dr. Florian Ulrich Jehn sa Sveučilišta u Hagenu u Njemačkoj.

No, prije nego što rezervirate kartu i počnete pakirati kovčege, imajte na umu sljedeće.

Čak ni Australija nije potpuno sigurna od globalnih katastrofalnih rizika (GCR), upozoravaju istraživači – ona je jednostavno mjesto koje je sveukupno najmanje izloženo spektru potencijalnih prijetnji.

U svojoj su studiji Jehn i njegovi kolege istraživači pregledali znanstvenu literaturu o globalnim katastrofalnim rizicima te procijenili stotine studija i izvješća o posljedicama katastrofa kao što su udari asteroida u Zemlju, vulkanske erupcije, kibernetički napadi velikih razmjera, prijetnje bolestima i drugo.

Prema istraživačima, globalni katastrofalni rizici uglavnom se mogu podijeliti u tri velike kategorije.

Scenariji naglog smanjenja sunčeve svjetlosti (ASRS) podrazumijevaju događaje koji iznenada blokiraju sunčevu svjetlost, poput vulkanskih erupcija, nuklearne zime ili oblaka nastalih nakon udara asteroida.

Događaji koji remete funkcioniranje društvenih sistema nazivaju se globalnim katastrofalnim gubitkom infrastrukture (GCIL) i mogu dovesti do poremećaja u snabdijevanju električnom energijom, transportu i proizvodnji hrane. Uzroci bi mogli biti geomagnetske oluje, hakerski napadi, pandemije i elektromagnetni impulsi na velikim visinama (HEMP).

Treća kategorija je globalni katastrofalni biološki rizik (GCBR), koji obuhvaća velike biološke prijetnje, bilo prirodnog ili ljudskog porijekla, koje mogu rezultirati masovnim žrtvama i ozbiljnim poremećajima društva na globalnom nivou.

U nastavku autor* posvećuje svoj tekst nalazima studije koji se odnose na otpornost - sposobnost društva da očuva ključne funkcije i dobrobit ljudi u slučaju ozbiljnih poremećaja izazvanih katastrofama:

Istraživači navode da su zemlje općenito otpornije na globalne katastrofalne rizike (GCR) ako su demokratske i bogatije, ako imaju nižu razinu nejednakosti, razvijenu industriju, ako se nalaze na izoliranim područjima (poput velikih otoka) te ako se odlikuju visokim stupnjem decentralizacije i raznolikosti, uz istovremenu neovisnost o trgovini ili pak o trgovinskim partnerima koji se nalaze u neposrednom geografskom susjedstvu.

Uzimajući u obzir sve te čimbenike i tri ključne kategorije globalnih katastrofalnih rizika, Australija se u objavljenim istraživanjima na tu temu, između ostaloga, ističe svojom zemljopisnom izoliranošću, proizvodnjom hrane, zalihama fosilnih goriva i industrijskim kapacitetima.

„Nijedno mjesto na Zemlji nije otporno na sve globalne katastrofalne rizike, no Australija je zemlja koja se najčešće navodi kao otporna”, objašnjavaju istraživači.

„Ipak, čak je i ta zemlja ranjiva na određene opasnosti te ovisi o kontinuiranoj međunarodnoj trgovini gorivom, lijekovima i gnojivima.”

U analizi istraživača Australija je bila jedina zemlja izravno označena kao otporna na sve tri vrste globalnih katastrofalnih rizika. No prednosti u određenim kontekstima često postaju slabosti pred određenim prijetnjama.

U slučaju Australije, status velike otočne države pruža joj znatnu zaštitu od određenih rizika, ali je istovremeno čini ovisnijom o funkcioniranju sustava međunarodne trgovine radi uvoza određenih ključnih dobara.

Općenito gledano, unatoč problemima s kojima se suočava, znanstvenici Australiju smatraju najotpornijom zemljom na svijetu u kontekstu globalnih katastrofalnih rizika (GCR).

„Iako se Australija suočava s očitim problemima uzrokovanim posljedicama klimatskih promjena, u našoj se procjeni pokazala vrlo otpornom”, kaže Jehn.

„Riječ je o otoku, pa se zemlja može lakše zatvoriti i izolirati. Australija proizvodi goleme količine hrane te ima razvijenu domaću industriju i rudarski sektor. Također je bogata i politički stabilna demokracija – a sve su to čimbenici koji povećavaju otpornost jedne zemlje.”

Uz Australiju, kao otporne zemlje navode se i Novi Zeland, Japan, Švicarska te Argentina, no istraživači ističu da su mnoge od tih zemalja ranjive na specifične opasnosti, čak i ako im drugi čimbenici idu u prilog.

„Sve spomenute zemlje, osim Švicarske, imaju dugačke obale koje bi mogle biti pogođene tsunamijima”, navode autori studije.

„Na sve njih – osim na Švicarsku – mogle bi utjecati erupcije nekog od brojnih vulkana u jugoistočnoj Aziji ili Južnoj Americi, poput erupcije vulkana Tambora 1815. godine. Sve one ovise o trgovini. Ne postoji mjesto na Zemlji koje pruža potpunu zaštitu od globalnih katastrofalnih rizika.”

Na koncu, Peter Dockrill* zaključuje svoj tekst pogledom na budućnost: 

Gledajući u budućnost, istraživači kažu da bi identifikacija strukturno otpornih država poput Australije i Novog Zelanda mogla učiniti ih prikladnim kao sidrišne točke podrške globalnim naporima za otpornost.

Primjerice, mogla bi služiti kao mjesta za pohranu zaliha hrane ili sjemena, a njihovi industrijski kapaciteti omogućili bi im nastavak rada u slučaju globalne katastrofe, čineći ih pogodnim središtima za organiziranje međunarodnog odgovora na bilo koju katastrofu koja nas zadesi.

Najvažnije je biti spreman, ističu istraživači. Ponekad su takvi događaji vrlo blizu.

„Prevencija je uvijek bolja od otpornosti”, objašnjavaju autori.

„Neke katastrofe s globalnim rizikom, poput vulkanskih erupcija, trenutno se ne mogu spriječiti. Kada do njih dođe, razlika između društava koja su ulagala u otpornost i onih koja to nisu učinila mjerit će se ljudskim životima“, zaključuju istraživači.

Podaci o radu:

Autori: 

Florian Ulrich Jehn, Maximilian Rössler, Luke Kemp, Michael Cassidy, Zachary Kallenborn, Juan Bartolomé García Martínez, Lara Mani, Matt Boyd

Izvorni naslov: 

No Place to Hide? Regional Resilience and Vulnerability to Global Catastrophic Risk

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: Global Challenges

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=7.4

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

https://doi.org/10.1002/gch2.70146

Izvori: Global Challenges; ScienceAlert.

* Peter Dockrill je glavni urednik portala ScienceAlert. Kao višestruko nagrađivani novinar specijaliziran za znanost i tehnologiju, svojim talentom i stručnošću pokriva širok raspon tema, uključujući zdravlje, okoliš, tehnologiju i prirodu. S iskustvom u pravnom i tehnološkom novinarstvu, Peter Dockrill objavljuje radove u publikacijama kao što su APC, TechLife, PC User, Money, The Laws of Australia i The Newcastle Law Review. Timu portala ScienceAlert pridružio se 2015. godine. Njegovi su znanstveni članci uvršteni u antologiju The Best Australian Science Writing 2018. Osvojio je nagradu za najzabavnijeg autora na dodjeli Consensus IT Writers Awards te je bio finalist natjecanja Australian IT Journo Awards.