Novi nalazi australskih znanstvenika! Puževa kućica može razotkriti ekstremne vremenske prilike

Puževa kućica je ključna za preživljavanje puža jer služi kao njegov stalni vanjski kostur  - egzoskelet - koji pruža vitalnu zaštitu i udomljuje njegove unutarnje organe. Za razliku od nekih drugih životinja, puž ne može napustiti svoju kućicu jer je ona fizički i anatomski povezana s njegovim tijelom. 

Budući da predstavlja savršen spoj prirodne inženjerije, matematičke preciznosti i genetskih zapisa, puževa kućica pobuđuje veliko zanimanje znanstvenika. 

Iako na prvi pogled djeluje jednostavno, ova zaštitna ljuštura nudi rješenja za složene probleme u različitim znanstvenim disciplinama, od medicine do vojne industrije.

Prema novom istraživanju koje je proveo istraživački tim sa Sveučilišta Queensland u Australiji, na osnovi puževe kućice moguće je rekonstruirati obrasce pretpovijesnih ciklona i drugih ekstremnih vremenskih pojava. Sve se svodi na način na koji se puževa kućica oblikuje.

Autorica Jess Cockerill*, znanstvena novinarka, u svom tekstu pod nazivom Snails Carry a Surprising Record of Extreme Weather on Their Backs objavljenom na uglednom znanstvenom portalu ScienceAlert predstavlja nam rezultate najnovijeg znanstvenog otkrića o puževoj kućici. 

Na samom početku, autorica* nas uvodi u tematiku opisujući način formiranja puževe kućice pri čemu puževa kućica pomalo podsjeća na godove drveta: 

Sićušan, tek izlegli puž već ima kućicu, koja je također sićušna. Kućica je tvrda kako bi zaštitila puževe organe, no istovremeno ograničava rast mekušca koji se u njoj nalazi.

Budući da ne može proširiti spiralnu cijev svoje kućice, puž raste „prema van” od središnje spirale, na samom otvoru kućice.

Kako se tijelo širi izvan kućice, pužev plašt – poseban organ na leđima namijenjen upravo toj svrsi – na otvoru kućice izlučuje kalcijev karbonat koji se u dodiru s vanjskim svijetom stvrdnjava u čvrste kristale.

Tako i puževa kućica raste „prema van”, spiralno se šireći u savršenom skladu s pužem koji u njoj boravi.

Puževa kućica stoga pomalo nalikuje godovima drveta: svaki novi prsten kalcijeva karbonata koji puž doda na otvor svoje kućice usput bilježi pojedinosti o puževu životu u tom razdoblju.

U nastavku, Jess Cockerill* posvećuje svoj tekst rezultatima najnovijeg istraživanja o puževoj kućici pri čemu implikacije istraživanja sugeriraju da bi se puževa kućica mogla koristiti za  rekonstrukciju ekstremnih vremenskih pojava iz prošlosti:

Primjerice, u novoj studiji utvrđeno je da je kućica jednog puža vrste *Figuladra bayensis* sadržavala povišene razine radiougljika u određenim zonama rasta, što je nedvojbeno bilo posljedica nuklearnih pokusa.

„Koristili smo radiokarbonsko datiranje visoke rezolucije kako bismo odredili starost prstenova rasta na ljušturi”, kaže geolog i stručnjak za zaštitu okoliša Nicholas Patton, koji je vodio istraživanje.

„Sadržavala je povišene razine radiougljika nastale nuklearnim pokusima u Australiji 1960-ih godina, što nam je omogućilo datiranje prstenova rasta i otkriće da je puž živio oko 4,5 godine.”

Izotopi ugljika i kisika također su ugrađeni u materijal kućice, što znanstvenici mogu iščitati kao pokazatelje klimatskih i okolišnih uvjeta u kojima je puž živio te hrane kojom se hranio.

„Uočili smo da kućica nije rasla kontinuirano tijekom puževa života; postojala su razdoblja brzog rasta odvojena razdobljima slabog rasta ili njegova potpunog izostanka”, objašnjava Patton.

Jedne je godine kućica rasla 23,7 milimetara, dok je druge godine kućica narasla za 144,3 milimetra.

„No, rezultati su pokazali da je puž reagirao na ekstremne oborine, a ne na godišnju vlažnost”, kaže ekspert za zaštitu okoliša dr. Jamie Schulmeister.

Istraživački tim je povezao faze ubrzanog rasta puževe kućice, koje su uslijedile nakon ekstremnih oborina, i to snažnog tropskog ciklona Marcia i tropskog ciklona Debbie. Ti cikloni su prouzročili obilne pljuskove u Nacionalnom parku Coalstoun Lakes, gdje je puževa kućica i prikupljena.

Dr. Shulmeister smatra da bi se puževe kućice možda mogle koristiti za rekonstrukciju ekstremnih vremenskih pojava iz prošlosti.

Zbog svog mineralnog sastava, ljušture se u okolišu zadržavaju znatno dulje od puževa koji su ih izgradili.

Istovremeno se razvija znanstveni pristup koji koristi biološke dokaze poput stanja puževe kućice kako bi se utvrdilo što se događalo prije početka vođenja suvremenih meteoroloških zapisa.

„Ako uspijemo pronaći ljušture unutar različitih slojeva sedimentnih naslaga, možemo objediniti podatke iz pojedinačnih ljuštura kako bismo proširili te informacije dublje u prošlost”, kaže Patton.

„Bilo je iznenađujuće i prilično uzbudljivo novo saznanje da bi običan puž mogao poslužiti kao sredstvo za rekonstrukciju putanja nekadašnjih ciklona, čak i iz prapovijesnog doba”, zaključuje Shulmeister.

Podaci o radu:

Autori: 

Nicholas R. Patton, James Shulmeister, Melanie J. Leng, Matthew Jones, Quan Hua, Jennifer R. Kielhofer 

Izvorni naslov: 

Evaluating the Biggenden Banded Snail (Figuladra bayensis) as a climate archive for SE Queensland, Australia, using stable isotopes and 14C dating

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: The Holocene

Bibliografska baza: SCOPUS

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=0.704

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

https://doi.org/10.1177/09596836261477272

Izvori: The Holocene, ScienceAlert.

* Jess Cockerill je znanstvena novinarka i stručnjakinja za provjeru činjenica koja uvijek prati čuda – i neobičnosti – prirodnog svijeta. Njezini tekstovi su objavljivani u publikacijama kao što su The Best Australian Science Writing, Overland, The Walkley Magazine, ScienceAlert i drugima. Prije nego što se 2023. pridružila timu portala ScienceAlert, Jess je stažirala u The Conversationu i radila u tiskanom novinarstvu za regionalni tjednik The Mandurah Mail. Diplomirala je biologiju očuvanja prirode te završila poslijediplomski studij novinarstva. Ako nije za računalom, vjerojatno je otišla roniti s maskom i disalicom.