Novo arheološko otkriće iz jednog od najnaprednijih gradova u 3. tisućljeću pr. Kr.

Mohenjo Daro povijesni je grad na donjem toku Inda u današnjem Pakistanu, koji je u razdoblju od 2600. pr. Kr. do 1800. pr. Kr. bio dio indske kulture. Kasnije je pao u zaborav da bi ga tek 1922. (neki izvori navode 1924.) ponovo otkrili britansko-indijski arheolozi. Mohenjo Daro je bolje očuvan od par godina ranije otkrivenog grada Harappa po kojem se Indska kultura naziva i Harappska kultura.

Pretpostavlja se, da je Mohenjo Daru bio središte Harappske ili Indske kulture, jedne od tri rane visoko razvijene kulture čovječanstva u 3. tisućljeću pr. Kr. Ime na suvremenom Sindhi jeziku znači "Brežuljak mrtvih". Danas je Mohenjo Daro, kao najveći očuvani grad iz brončanog doba uvršten na UNESCO-ov Popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.

Istraživanja o Mohenju Daru, jednom od najvećih urbanih središta drevne civilizacije doline Inda, kontinuirano traju više od jednog stoljeća i redovito donose nova, revolucionarna saznanja o ljudskoj povijesti. 

Otkrića o drevnom gradu Mohenjo Daro iznimno su važna jer dokazuju postojanje jedne od najnaprednijih i najbolje organiziranih urbanih sredina u 3. tisućljeću pr. Kr., koja ruši klasične predodžbe o ranim civilizacijama.

Najnovija arheološka istraživanja objavljena u časopisu Antiquity dokazuju da je ovaj grad funkcionirao po jedinstvenom društvenom modelu: kako se grad razvijao, ekonomska nejednakost među stanovnicima se smanjivala, što potpuno odudara od povijesnih obrazaca u drevnom Egiptu, Mezopotamiji ili Grčkoj.

Autor David Nield*, znanstveni novinar, u svom tekstu pod nazivom No Palaces, No Pyramids: How This Ancient City Got Rich Without Inequality objavljenom na uglednom znanstvenom portalu NewScientist predstavlja nam rezultate najnovijeg arheološkog istraživanja iz Mohenja Dara koji se nalazi u današnjem Pakistanu, u pokrajini Sindh:

Mohenjo Daro, najveći grad civilizacije doline Inda koja je naseljavala dijelove današnjeg Pakistana i Indije u razdoblju od 2600. do 1900. godine prije nove ere, imao je jednu posebnost: na specifičan je način prkosio uobičajenim povijesnim obrascima.

Dok rast i uspon civilizacije – od malih naselja do prostranih gradova – obično produbljuju nejednakost između bogatih i siromašnih, u Mohenju Daru dogodilo se upravo suprotno.

U novoj studiji objavljenoj u prestižnom časopisu Antiquity, istraživači sa Sveučilišta u Yorku (Kanada) i Sveučilišta u Cambridgeu (Ujedinjeno Kraljevstvo) predstavili su nalaze temeljene na analizi 309 stambenih objekata otkrivenih na drevnom lokalitetu Mohenjo Daro, u pakistanskoj pokrajini Sindh.

Koristeći veličinu kuća kao pokazatelj bogatstva, istraživači su utvrdili da je razlika između najbogatijih i najsiromašnijih stanovnika bila znatno manja nego u usporedivim gradovima starih Grka ili Maja. Budući da je bilo moguće odrediti i starost kuća, istraživački tim je uočio da se nejednakost među ondašnjim stanovništvom smanjivala usporedo s razvojem i napretkom Mohenja Dara. 

„Podaci o tom drevnom gradu pokazuju da se, kako je grad sazrijevao, jaz između najvećih i najmanjih kuća smanjivao”, kaže arheolog Adam Green sa Sveučilišta u Yorku.

"Zapravo, u kasnijem razdoblju postojanja tog golemog urbanog središta, jaz u bogatstvu smanjio se na razine karakteristične za prva poljoprivredna naselja."

Metoda izračuna kojom su se istraživači koristili jest Ginijev koeficijent – alat kojim arheolozi često procjenjuju imovinsko stanje kućanstva na temelju veličine njihova doma. Pritom se polazi od pretpostavke da veći objekti iziskuju veće troškove gradnje, održavanja i svakodnevnog korištenja.

Na toj ljestvici vrijednost 0 označava potpunu jednakost, a vrijednost 1 potpunu nejednakost.

Mohenjo Daro je ostvario rezultat od 0,44, dok je grčki grad Knos iz brončanog doba imao vrijednost 0,86, a majanski lokalitet Palenque 0,75.

„Dok su stari Egipćani gradili piramide za kraljeve-bogove, a Grci podizali goleme palače u Knososu, narod iz doline Inda gradio je posve drukčije”, kaže Green.

„Umjesto grobnica ispunjenih zlatom i golemih hramova, Mohenjo Daro se usredotočio na sofisticirane odvodne kanale obložene opekom i organiziran raspored ulica. Umjesto da se blagodati društva gomilaju kod malobrojne elite, gradski su sadržaji bili široko dostupni običnim kućanstvima.”

Ideja o Mohenjo Daru kao simbolu egalitarizma nije posve nova, budući da se često isticala odsutnost raskošnih palača, grobnica i kipova.

Međutim, nova analiza veličine posjeda pruža stručnjacima konkretne podatke o tome koliko su se ravnomjerno resursi raspoređivali – te kako se to mijenjalo tijekom vremena.

„Čini se da u razdobljima kada je nejednakost najmanje izražena, produktivnost raste”, kaže Green. „To dovodi u pitanje tezu da blagostanje zahtijeva koncentraciju moći odlučivanja u rukama nekolicine.”

Na koncu, David Nield nam donosi rezultate nekih prethodnih istraživanja o dobrobiti zajednica u drevnim civilizacijama te iznosi pouke naroda Inda koje bi se mogle primijeniti u današnjim modernim društvima:

Prethodna su istraživanja otkrila i druge pokazatelje civilizacije koja djeluje za dobrobit zajednice, a ne pojedinaca – uključujući decentraliziranu uporabu kamenih pečata (ranog načina upravljanja kreditima i dugovima) te primjenu standardiziranih mjera i utega u različitim društvenim slojevima i zajednicama radi osiguravanja pravednosti.

Druga istraživanja također sugeriraju da su se stanovnici Mohenja Dara okupljali u „prostorima za dogovaranje” gdje se odvijalo upravljanje gradom i gdje su se vrijeme, trud i resursi ulagali u projekte od kojih su svi imali koristi.

Sve to dovodi u pitanje pretpostavku da rast blagostanja nužno znači i rast nejednakosti. U suvremenom svijetu, u kojem se jaz između bogatih i siromašnih povećava, od naroda civilizacije Inda mogu se naučiti vrijedne lekcije.

„To je prilično zanimljiva pouka za moderna društva jer civilizacija Inda jasno pokazuje da urbano društvo može biti iznimno produktivno i inovativno, a da se pritom osigura pravedna raspodjela resursa i moći”, zaključuje dr. Green.

Podaci o radu:

Autori: 

Adam S. Green, Iqtedar Alam, Cameron Petrie

Izvorni naslov: 

Inequality declined in the Bronze Age city of Mohenjo-daro

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: Antiquity

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=1.7

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

https://doi.org/10.15184/aqy.2026.10359  

Izvori: Antiquity; ScienceAlert.

* David Nield je znanstveni novinar i suradnik portala ScienceAlert još od 2015. godine. Kao slobodni novinar već više od 20 godina piše o znanosti i tehnologiji. Njegovi su radovi objavljeni u brojnim publikacijama, uključujući Wired, Popular Science, The Guardian i Gizmodo.