Nepredvidivi prijatelji nanose više štete našem mentalnom zdravlju nego neprijatelji, evo kako ih prepoznati

Prijatelji su važni jer nam pružaju emocionalnu podršku, smanjuju osjećaj usamljenosti i čine nas sretnijima. Brojna su istraživanja pokazala da zdrava i iskrena prijateljstva imaju zaštitni učinak na zdravlje. Ljudi koji imaju iskrene prijatelje i bliske osobe od povjerenja zadovoljniji su svojim životom i bolje se nose sa stresom. 

No, nisu svi ljudi koji nam se predstavljaju kao prijatelji uistinu naši prijatelji. Neka prijateljstva nemaju pozitivan učinak, nego naprotiv, mogu biti čak toksična. Takva „prijateljstva“ mentalno iscrpljuju i narušavaju kvalitetu našeg života. 

U svakom prijateljstvu postoje i oni loši dani, no u toksičnom prijateljstvu loši dani nisu iznimka, nego pravilo. Neki od najčešćih znakova su osjećaj iscrpljenosti nakon susreta s određenom osobom, nedostatak empatije, učestala neslaganja, potreba za uspoređivanjem i natjecanjem, kritiziranje, omalovažavanje, zavist, prisutnost laži i manipulacija.

U našim životima nerijetko se susrećemo i s nepredvidivim prijateljima. 

Jednostavno rečeno to su osobe čije se ponašanje, raspoloženje i reakcije stalno mijenjaju bez jasnog pravila. S njima nikad ne znate na čemu ste. Čas su topli i pažljivi, a čas hladni, odsutni ili nagli.

Autor David Robson*, znanstveni novinar i publicist, u svom tekstu pod nazivom  Why frenemies, or love-hate relationships, are so bad for your health objavljenom na uglednom znanstvenom portalu NewScientist donosi nam zanimljivu analizu učinaka nepredvidivih prijatelja po mentalno zdravlje:

Kad razmišljam o ljudima iz svog okruženja, uglavnom me ispunjavaju čisti osjećaji ljubavi i topline: jedva čekam ponovni susret, znajući da ćemo uživati u uzajamnoj naklonosti i podršci.

Ipak, nekolicina njih budi posve drukčije emocije – mješavinu iščekivanja i nelagode. Susreti s njima nalikuju na razgovorni ruski rulet. Ako su dobro raspoloženi, ti ljudi mogu prirediti večer punu zabave, no zateknem li ih u pogrešnom trenutku, mogu me potpuno lišiti dobre volje. Jednostavno je nemoguće predvidjeti što nas čeka.

Ako vam to zvuči poznato, onda i vi imate takozvane prijatelje koji su vam istovremeno i neprijatelji. Psiholozi takve odnose nazivaju ambivalentnima. Oni ne samo da mogu upropastiti dobru zabavu, već imaju i iznenađujuće posljedice za vašu dobrobit. 

Brojna istraživanja pokazuju da su ti odnosi obilježeni mješavinom ljubavi i mržnje često stresniji od interakcija s ljudima koji su dosljedno neugodni. Mogu naštetiti našem mentalnom i fizičkom zdravlju, pa čak i ubrzati proces starenja.

S obzirom na to, jednostavno rješenje činilo bi se prekidanje veza s takvim ljudima. No, naši odnosi s „prijateljima-neprijateljima” često nisu tako jednostavni, a njihovo odbacivanje nije uvijek moguće, niti poželjno. 

Još od 1970-ih godina, opsežna istraživanja koja su tijekom duljeg razdoblja pratila tisuće ljudi pokazala su kako osobe s bogatijim društvenim mrežama u pravilu žive dulje i manje su podložne nizu različitih bolesti – od obične prehlade do Alzheimerove bolesti i srčanog udara.

Mnoga od tih istraživanja usredotočena su na samu veličinu društvenih krugova: čini se da osobe s većim mrežama žive dulje od onih s manjima.

S vremenom je, međutim, postalo jasno da kvaliteta naših odnosa može biti jednako važna kao i njihova brojnost. Naposljetku, dobrobit društvene povezanosti proizlazi iz osjećaja da smo istinski shvaćeni i podržani. 

Ako znamo da će nam drugi priskočiti u pomoć kada smo ugroženi i ranjivi, život nam je manje stresan. 

Međutim, ne ostavljaju nas svi poznanici s takvim osjećajem. Neki od njih ne samo da nas ne štite od životnih nedaća, već nam ponekad i sami zabiju nož u leđa.

U nastavku analize, David Robson piše kako prepoznati naše nepredvidive prijatelje te objašnjava posljedice takvih odnosa po naše mentalno zdravlje:

Kako bi istražile takvu vrstu međuljudskih odnosa, dr. Julianne Holt-Lunstad i njezin istraživački tim sa Sveučilišta Brigham Young u Utahu u SAD-u osmislile su jednostavnu ljestvicu koja prepoznaje četiri glavne kategorije odnosa. 

Možete ju i sami isprobati. 

Odaberite nekoliko osoba iz svog društvenog kruga i odgovorite na sljedeća dva pitanja na ljestvici od 1 (uopće ne) do 6 (uvelike). Koliko vam je ta osoba od pomoći kada trebate savjet, razumijevanje ili uslugu? Isto tako, koliko vas ta osoba uznemiruje?

Osobe koje na oba pitanja dobiju ocjenu 1 predstavljaju odnose prema kojima ste ravnodušni – primjerice susjed koji je prilično nezanimljiva osoba, bez naročito dobrih ili loših osobina. 

Oni koji postižu visoke rezultate na prvom pitanju, a istovremeno dobivaju najnižu moguću ocjenu na drugom, čine vaše odnose koji pružaju podršku – to su ljudi koji u vaš život unose isključivo dobro. 

Druga skupina predstavlja suprotnost: najniža ocjena na prvom pitanju i visoke ocjene na drugom. Riječ je o odnosima koji u vama izazivaju isključivo odbojnost. Vjerojatno ćete nastojati izbjeći razgovor s takvim osobama, osim ako niste prisiljeni na interakciju, primjerice tijekom poslovnog sastanka ili obiteljskog okupljanja. 

Naposljetku, tu je i četvrta kategorija: ljudi koji su istovremeno i ugodni i neugodni. Svatko tko na obje ljestvice ima ocjenu 2 ili višu smatra se ambivalentnom vezom – to su vaši „prijatelji-neprijatelji”. Mogu biti iznimno velikodušni kada imate problem, no isto tako mogu biti neugodni i uputiti vam zajedljivu primjedbu kada osjete zavist ili se osjećaju ugroženo.

Ambivalentni odnosi mogu uključivati prijatelja, roditelja, brata ili sestru, kolegu ili čak supružnika – bilo koga s kim imate odnos obilježen mješavinom ljubavi i mržnje. 

Ta se ambivalencija može očitovati na razne načine: može biti riječ o nedostatku interesa za vaš život, a ne nužno o otvorenom nepoštovanju, ili pak o općoj nepouzdanosti zbog koje su te osobe često nedostupne kada vam je potrebna njihova podrška. Može se raditi o partneru koji vas jednog dana obasipa ljubavlju i pažnjom, a već sljedećeg dana upućuje neugodne kritike, ostavljajući vas u nedoumici oko toga što doista osjeća prema vama?

Mogli bismo se nadati da u takvim odnosima dobro prevladava nad lošim, donoseći ukupnu korist našoj dobrobiti. U najmanju ruku, očekivali bismo da su takvi odnosi za nas bolji od onih koji izazivaju odbojnost. 

No, dugoročne posljedice ambivalentnih odnosa mogu biti jednako štetne kao i nedostatak društvenih veza. 

Zbog stresa koji uzrokuju, redoviti kontakti s osobama koje su istovremeno i prijatelji i neprijatelji mogu pogoršati naše zdravlje.

Nepredvidivi šefovi na poslu također mogu narušiti mentalno zdravlje.

Dobri odnosi s radnim kolegama jedan su od najboljih pokazatelja zadovoljstva poslom i otpornosti od izgaranja na poslu. Stoga ne čudi što toksična dinamika može biti ozbiljan uzrok stresa na radnom mjestu.

Šefovi s ambivalentnim ponašanjem mogu biti osobito štetni. 

Nedavno istraživanje pokazalo je kako šefovi koji pružaju nepouzdanu podršku i povremeno se ponašaju neljubazno mogu ozbiljno narušiti mentalno zdravlje svojih zaposlenika te povećati rizik od depresije, tjeskobe i emocionalne iscrpljenosti.

Paradoksalna priroda takvih ambivalentnih odnosa znači da ne postoji jednostavno rješenje. Ako osjećate da je netko postao previše toksična osoba u vašem životu, možda odlučite prekinuti kontakt.

No, često to nije tako jednostavno. Tim više ako je riječ o vašem šefu ili članu obitelji, odnosno ako je ta osoba toliko duboko uklopljena u vašu društvenu mrežu da biste prekidom odnosa riskirali i gubitak veza s drugim ljudima koji vam pružaju podršku. Što onda učiniti?

Već sama svijest o ambivalentnoj prirodi takvog odnosa može nam pružiti određenu zaštitu. 

Na koncu svog teksta David Robson zaključuje: „Odlučio sam posvetiti više pažnje načinu na koji komuniciram sa svima s kojima sam povezan – bilo da je riječ o odnosima koji su ravnodušni, odbojni, ambivalentni ili pak oni koji pružaju podršku. Štoviše, sada znam koga treba držati na određenoj distanci, a koga zadržati u svojoj blizini“.

Izvori: David Robson; NewScientist.

* David Robson višestruko je nagrađivani znanstveni novinar, specijaliziran za teme vezane uz ljudski mozak, tijelo i ponašanje. Nakon što je diplomirao matematiku na Sveučilištu u Cambridgeu, pet je godina radio kao urednik rubrike u časopisu NewScientist, a potom prešao na BBC Future, gdje je pet godina radio kao viši novinar. Njegovi tekstovi su objavljivani u publikacijama The Guardian, The Atlantic, Aeon, Men’s Health i mnogim drugima.