Orke se silovito zalijeću u ribe sunčanice, pogledajte video

Orke, poznate i kao kitovi ubojice, su najveći članovi obitelji dupina. Riječ je o jednim od najinteligentnijih, najdruštvenijih i najučinkovitijih vrhunskih predatora u svjetskim oceanima. Izuzetno su dobri i uspješni stratezi. Koriste napredne, timske i precizne planove lova koji ih svrstavaju u sam vrh svjetskih predatora. 

Orke love u obiteljskim grupama koje se zovu matriline. Svaki član ima točno određen zadatak tijekom napada. Orke ne postaju vrhunski stratezi po rođenju, već starije orke strpljivo uče mlađe generacije.

Orke pobuđuju sve veće zanimanje znanstvenika, a naročito u posljednjih nekoliko godina. Nekoliko je razloga tomu. 

Posljednjih godina zabilježen je niz novih, neuobičajenih i zagonetnih ponašanja kod ovih morskih pasa i sisavaca koja su privukla veliku pažnju istraživača širom svijeta. Najveći val novih znanstvenih istraživanja pokrenut je nakon 2020. godine, od kada je mala podpopulacija iberijskih orki počela sustavno prilaziti jedrilicama, udarati u trupove i oštećivati kormila. 

Nadalje, orke su među rijetkim životinjama koje posjeduju složenu kulturu koja se prenosi s generacije na generaciju. Znanstvenici su fascinirani brzinom kojom orke uče jedna od druge.

Istovremeno, suvremena neurološka istraživanja pokazuju kako orke imaju izrazito razvijen insularni korteks, dio mozga povezan sa sviješću, suosjećanjem i društvenim odnosima. Znanstvenici sve više proučavaju njihove "dijalekte". Pritom različite skupine orki koriste posve različite setove zvukova za komunikaciju. 

Valja istaknuti kako su mnoge populacije orki danas kritično ugrožene što je također predmet zanimanja znanstvenika. Najveće ugroze za orke dolaze zbog zagađenja oceana, i prevelikog izlova ribe koja im je primarni izvor hrane, poput plavoperajne tune.

Autorica, Christa Lesté-Lasserre*, znanstvena novinarka, u svom tekstu pod nazivom Orcas filmed making sunfish explode by ramming them at high speed objavljenom na uglednom znanstvenom portalu NewScientist donosi nam iznimno vrijedan snimak podvodnih kamera na kojima je zabilježeno kako se orke silovito zalijeću u ribe iz porodice Molidae (vrstu Masturus lanceolatus), pri čemu se riba raspada na tisuće komadića. 

Izvanredne podvodne snimke zabilježile su trenutke u kojima kitovi ubojice (orke) zabijanjem velikom brzinom uzrokuju raspadanje riba sunčanica – pri čemu one doslovce eksplodiraju. 

Izvor: NewScientist.

Istovremeno, autorica* iznosi tumačenja o zabilježenoj aktivnosti kitova ubojica (orki):

Takvo ponašanje može pomoći mladim orkama pri hranjenju jer se plijen pritom razbija na mnoštvo sitnih komada, no čini se i da orke uživaju u igri s hranom.

„Riječ je o lovačkoj taktici koja u sebi sadrži elemente igre”, kaže Erick Higuera, neovisni morski biolog iz Meksika. „Kroz njihova tijela struji snažan nalet adrenalina i brojnih drugih hormona, stoga je sasvim prirodno da pritom osjećaju određeno uzbuđenje.”

Ribe sunčanice vrste Masturus lanceolatus ubrajaju se među najveće koštunjače te mogu težiti i do 2000 kilograma. 

U nastavku, Christa Lesté-Lasserre nas upoznaje s ranijim uzbudljivim i zanimljivim snimkama orki:

Higuera je već ranije u Kalifornijskom zaljevu promatrao skupine orki (Orcinus orca) kako napadaju ribe sunčanice, trgajući komade njihova mesa i međusobno ih bacajući uokolo na razigran način. Posljednjih je godina čak svjedočio situacijama u kojima su se orke čeonim udarcima zalijetale u te ribe ili ih snažno pritiskale uz tijelo druge orke.

Zatim je u srpnju 2024. njegova kolegica Katy Ayres, iz američke neprofitne organizacije Beneath the Waves, tijekom ronjenja u Kalifornijskom zaljevu svojom GoPro kamerom snimila dramatičan prizor. Odrasla ženka orke držala je uginulu ribu bucanj, dok je odrasli mužjak orke punom brzinom plivao prema njoj okrenut na leđa. Ženka je u posljednjem trenutku ispustila ribu, a mužjak ju je udario tolikom silinom da se ona rasprsnula u mnoštvo sitnih komadića.

Godinu dana kasnije, turist Hector Franz snimio je sličan podvodni prizor u istoj uvali. Ovoga puta, odrasla ženka zaletjela se – u uspravnom položaju – u ribu bucanj (vrste *Masturus lanceolatus*) koju je pridržavala druga odrasla ženka, pri čemu se plijen raspao na komade. Ti događaji zajedno predstavljaju prvi zabilježeni slučaj takvog ponašanja kod orki, navode Higuera, Ayres i njihovi kolege.

Ribe bucnjevi imaju „iznimno gust, gumast vanjski sloj bogat kolagenom” koji je teško probiti ugrizom, stoga bi njihovo razbijanje moglo biti učinkovit način hranjenja tim ribama, kaže Higuera.

„Činilo se da su se fragmenti nastali eksplozivnim raspadanjem uglavnom sastojali od čvrste želatinozne ovojnice koja čini velik udio – više od 80 posto kod velikih jedinki – tjelesne mase velikog bucnja”, kaže John Davenport sa Sveučilišta University College Cork u Irskoj. „Pretpostavljam da mladunčad ne može razviti dovoljnu silu za takav pothvat jer im je masa premala. No, mogu iskoristiti oblak komadića koji sadrže ukusne zalogaje.”

Ranija opažanja, iako bez cjelovite snimke, ukazivala su na to da je cijelo jato sudjelovalo u strateškom napadu koji je prethodio udarcima, navodi Higuera. Nalazi upućuju na napredne vještine zajedničkog lova, pa čak i na planiranje – posebice na prilagodbu tehnika različitim vrstama plijena, dodaje on.

Na koncu, Christa Lesté-Lasserre nam donosi dodatna pojašnjenja eksperata o ponašanju orki s najnovijeg snimka:

Higuera pretpostavlja da je rastrgavanje ribe sunčanice pružilo priliku mladuncima orki za učenje, a pritom im osiguralo i zalogaje prikladne veličine. Istovremeno, takvi događaji mogu ojačati društvene veze putem „igre” i društvenog učenja kod ove iznimno inteligentne vrste kitova, dodaje Higuera.

Gordon Burghardt sa Sveučilišta Tennessee u Knoxvilleu navodi kako je moguće da su se orke zabavljale dok su uništavale ribu, no igra nije bila jedini cilj, budući da je očito riječ i o zajedničkom traženju hrane.

„Jedna od fascinantnih značajki igre jest to da može potaknuti inovacije u ponašanju”, kaže Martina Francesconi sa Sveučilišta u Pisi u Italiji. „Moguće je da je ovakvo ponašanje nastalo u kontekstu igre te kasnije poprimilo funkciju hranjenja, ili obrnuto. Zasada, u ovoj fazi, to ne znamo.”

Izvori: Frontiers in Ethology DOI: 10.3389/fetho.2026.1835536; NewScientist.

* Christa Lesté-Lasserre znanstvena je novinarka specijalizirana za zdravlje i ponašanje životinja, prirodne znanosti i evolucijske procese. Njezini su članci i prilozi objavljivani u vodećim znanstvenim časopisima i književnim publikacijama širom svijeta, i to na više jezika. Živi i radi u široj okolici Pariza. Magistrirala je na Sveučilištu Mississippi, a diplomirala na Sveučilištu Baylor u Teksasu, uz dodatno poslijediplomsko usavršavanje na Sveučilištu René Descartes u Parizu.