Postoji grabežljivac koji tjera strah u kosti zvijerima, i medvjedima i pumama, pogledajte video

Odnos ljudi i velikih zvijeri u prirodi (poput vukova, medvjeda, lavova) složen je i prožet strahom, strahopoštovanjem, ali i nužnošću pronalaska održivog suživota. Dok ljudi često osjećaju neutemeljen strah, zvijeri u pravilu izbjegavaju susrete s čovjekom. Ključ suživota leži u međusobnom poštovanju prostora, razumijevanju bioloških potreba životinja i primjeni preventivnih mjera ponašanja u prirodi.

Suživot ljudi i velikih zvijeri važan je jer održava zdravlje šuma i prirode, čuva ravnotežu u hranidbenim lancima te sprečava širenje bolesti. Skladan suživot ključan je za opstanak prirodnih staništa i ekosustava u cjelini.

Autorica Michelle Starr*, znanstvena novinarka i publicistkinja, u svom tekstu pod nazivom  There's One Predator That Terrifies Bears And Mountain Lions Alike objavljenom na uglednom znanstvenom portalu ScienceAlert donosi nam zanimljivu analizu odnosa medvjeda i puma, i ljudi u divljinama sjeverno-američkog kontinenta:

Divljina Sjeverne Amerike može biti opasno mjesto. Upravo ondje žive neki od najstrašnijih grabežljivaca – crni i smeđi medvjedi koji bi čovjeka mogli raskomadati jednim zamahom snažne šape. Tamo su i pume koje se gotovo nečujno prikradaju sa svojim šapama. 

Mnogi se planinari pripremaju za mogućnost napada od tih zastrašujućih zvijeri. No, kako objašnjavaju dva nova znanstvena rada – postoji životinja koju čak i najmoćniji grabežljivci nastoje izbjeći.

To smo mi, ljudi.

Štoviše, u Sjevernoj Americi je veća vjerojatnost da će vas udariti grom nego napasti neka od tih divljih životinja.

Istraživanja ukazuju na jedan razlog takvoj statistici: medvjedi i pume ulažu golem trud kako bi izbjegli ljude kad god je to moguće.

„Ova otkrića mijenjaju narativ o sukobima između ljudi i zvijeri”, piše u svom osvrtu za časopis Current Biology ekolog sa Sveučilišta Yale u SAD-u dr. Oswald Schmitz.

U nastavku, Michele Starr nam predstavlja rezultate istraživanja o tome kako medvjedi i pume reagiraju na prisutnost ljudi:

Smeđi medvjedi ili grizliji (Ursus arctos) u prosjeku godišnje napadnu u Sjevernoj Americi oko 11,4 ljudi.

Istovremeno, pume (Puma concolor) godišnje napadnu tek 4 do 6 osoba, a učestalost napada crnih medvjeda (Ursus americanus) nije poznata. 

No, postoji podatak da su između 1900. i 2009. godine zabilježena 63 smrtna slučaja uzrokovana napadima crnih medvjeda.

S druge strane, u SAD-u i Kanadi munja svake godine pogodi oko 580 ljudi.

Analizirajući brojke, udari groma višestruko premašuju napade smeđih medvjeda u omjeru otprilike 50 prema 1. 

Iako, naravno, stvarni rizik ovisi i o drugim čimbenicima poput mjesta stanovanja i koliko vremena provodimo u šumama u kojima obitavaju medvjedi.

Pa zašto su ovi napadi tako rijetki?

Odgovor, prema dvjema studijama, jest da ove životinje ne reagiraju samo na pojavu ljudi, već aktivno mijenjaju svoje ponašanje kako bi izbjegle ljude.

U studiji koju je predvodio biolog za divlje životinje dr. Philip Manlick iz Šumarske službe USDA-e, proučavani su crni i smeđi medvjedi. Pritom je na jugoistoku Aljaske provedeno promatranje kako se medvjedi hrane uz potoke s lososima.

Kad god bi se medvjed približio potoku, zvučnici, aktivirani pokretom, reproducirali su snimke galebova, terenskih vozila ili ljudskih glasova. 

Kamere su pomno snimale što se događa.

Izvor: ScienceAlert.

Medvjedi su pokazali dvostruko veću vjerojatnost da će se brzo povući kada su čuli zvukove vozila u usporedbi sa zvukovima galebova.

Istovremeno, postojala je gotovo deset puta veća vjerojatnost da će medvjedi pobjeći na zvuk ljudskih glasova.

Posljedice zabilježenih postupanja tih zvijeri daleko nadilaze same interakcije između medvjeda i ljudi.

Naime, bez prisustva ljudi, medvjedi odnose ulovljene losose u obližnje šume, ostavljajući za sobom raspadajuće ostatke koji pomažu u gnojidbi ekosustava. 

Narušavanje tog prijenosa hranjivih tvari ima posredne učinke na druge procese u ekosustavu.

Istovremeno, studija o pumama, koju je vodio ekspert za zaštitu okoliša John Morgan sa Sveučilišta u Kaliforniji (Santa Cruz), iznijela je sličnu priču.

Istraživači su analizirali šestogodišnje GPS podatke prikupljene praćenjem 36 divljih puma u gorju Santa Cruz u SAD-u. Te su podatke usporedili s podacima iz aplikacije Strava, namijenjene praćenju tjelesnih aktivnosti. Prikupljeni podaci otkrivaju gdje su se i kada ljudi kretali pješice ili biciklom te koje su koristili staze.

Pume su reagirale tek na prisutnost ljudi. Naime, čini se kako su predviđale kada i gdje će ljudska aktivnost biti intenzivna te su takva mjesta u tim razdobljima unaprijed izbjegavale.

Zanimljivo je da čak i kada su pume obitavale na područjima s intenzivnim ljudskim aktivnostima, najčešće nisu napadale ljude.

Sveukupno gledano, obadva istraživanja upućuju na to da životinje poduzimaju radnje koje pokazuju kako ljude doživljavaju kao ozbiljnu prijetnju.

Medvjedi napuštaju mjesta na kojima se hrane. Pume svoje kretanje prilagođavaju predvidljivim ljudskim navikama.

Izbjegavaju opasne susrete s ljudskom vrstom.

Na koncu, Michelle Starr nam prezentira zaključna razmišljanja i poruke ekologa sa Sveučilišta Yale dr. Oswalda Schmitza:

Dr. Schmitz tvrdi da u stvarnosti ljudi imaju ne samo utjecaj, već i odgovornost učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi zaštitili divlje životinje.

„Postanu li svjesni načina na koji oblikuju 'pejzaž straha' što ga doživljavaju grabežljivci i vrste kojima se oni hrane, ljudi mogu proaktivno prilagoditi svoje ponašanje i način korištenja prostora. Time mogu preobraziti odnos između ljudi i grabežljivaca iz sukoba u suživot kojim bi se zaštitili ravnoteža u prirodi,  ekosustavi i zajednice divljih životinja”.

Izvor: ScienceAlert.

Michelle Starr je višestruko nagrađivana znanstvena novinarka s više od 15 godina iskustva u sektorima znanosti i tehnologije. Prije nego što se 2017. pridružila timu ScienceAlert, sedam je godina radila za CNET, gdje je osmislila i preuzela ulogu urednice rubrike za znanost. Njezini su radovi uvršteni u antologije The Best Australian Science Writing (izdanja za 2018. i 2020. godinu), a 2014. godine osvojila je nagradu za najbolju novinarku u području potrošačke tehnologije na dodjeli priznanja Optus IT Journalism Awards. Istinski obožava orke, ptice iz porodice vrana i hobotnice.