Svijet na raskrsnici: Zašto nam je potreban drukčiji model proizvodnje hrane?

Postojeći globalni prehrambeni sustav jedan je od najvećih uzročnika klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti i narušavanja ljudskog zdravlja. Odgovoran je za otprilike četvrtinu do trećinu svih globalnih emisija stakleničkih plinova, a istovremeno potiče globalnu epidemiju pretilosti i pothranjenosti.

Trenutačni model proizvodnje hrane u svijetu ima negativne učinke na klimu na Zemlji, i to kroz emisiju stakleničkih plinova; krčenje šuma i promjenu namjene zemljišta; te  kroz razbacivanje hranom. 

Proizvodnja hrane generira između 25 i 30 posto ukupnih globalnih emisija stakleničkih plinova. Istovremeno, uništavanje prašuma, poput Amazone, radi stvaranja pašnjaka za goveda ili uzgoja monokultura (poput soje za stočnu hranu) oslobađa goleme količine ugljika pohranjenog u tlu i drveću. 

Paradoks proizvodnje i preraspodjele hrane u svijetu: dok dio svjetske populacije pati od pothranjenosti i umire od gladi, jedna trećina proizvedene hrane se baca i završava u otpadu. Raspadanjem te hrane na odlagalištima nastaju velike količine metana, koji ima izrazito snažan utjecaj na zagrijavanje planeta.

Komisija EAT-Lancet je globalna znanstvena inicijativa koja okuplja desetke stručnjaka s ciljem pronalaska načina za održivo i zdravo hranjenje svjetske populacije. Poznati su po definiranju prehrane za planetarno zdravlje (eng. planetary health diet), koja je prvi put predstavljena u uglednom znanstvenom časopisu The Lancet.

O najnovijem istraživanju u kojem je predložen novi model globalne proizvodnje hrane u svom tekstu pod nazivom Mehr Gemüse statt Fleisch - was das verändern würde za ugledni njemački portal Tagesschau piše znanstvena novinarka Asya Fröhlich:

Prehrana za zdravlje planeta

Znanstveno utemeljen plan prehrane koji je predložila komisija EAT-Lancet ne samo da štiti zdravlje ljudi već i zdravlje čitavog planeta. 

Međunarodni istraživački tim, u nedavno objavljenoj studiji, proučavao je kako bi globalni prijelaz na zdraviju i održiviju prehranu utjecao na poljoprivredu. 

„Trenutačni sustav proizvodnje hrane i poljoprivrede povezan je s troškovima za zdravlje, prijevremenim smrtima, emisijama stakleničkih plinova, onečišćenjem dušikom te potrošnjom vode i zemljišta”, izjavio je za klimatsku redakciju ARD-a dr. Hermann Lotze-Campen, voditelj Odjela za istraživanje klimatske otpornosti pri Potsdamskom institutu za istraživanje utjecaja klime (PIK) i koautor studije.

Usporedba dvaju budućih scenarija

Istraživači u svojoj studiji uspoređuju dva moguća razvojna puta prehrambenog sustava do 2050. godine. 

Jedan je scenarij „nastavka dosadašnje prakse” – „u kojem nastavljamo kao i dosad”, kaže Lotze-Campen – a obilježavaju ga, između ostalog, velik udio proizvoda životinjskog podrijetla i visoko prerađene hrane.

Drugi je scenarij transformacije, utemeljen na preporukama komisije EAT-Lancet. Pritom ta komisija navodi tri ključna mehanizma za zadržavanje prehrambenog sustava unutar planetarnih granica uz istovremeno poboljšanje zdravlja ljudi: promjenu prehrambenih navika prema hrani koja se više zasniva na namirnicama biljnog podrijetla, povećanje poljoprivredne produktivnosti bez širenja korištenih poljoprivrednih površina te značajno smanjenje razbacivanja hranom. Znanstvenici zagovaraju postepenu transformaciju proizvodnje hrane.

„Nastavak dosadašnje prakse” bio bi skuplji

Zdravija i održivija prehrana temeljito bi preobrazila poljoprivredu i učinila je ekološki prihvatljivijom, ističe dr. Florian Zabel, istraživač na Odsjeku za znanost o okolišu Sveučilišta u Baselu. Prema studiji, trenutačni prehrambeni sustav – odnosno scenarij nastavka dosadašnje prakse – do 2050. godine dovest će do porasta broja stoke, širenja obradivih površina, povećanja obujma proizvodnje i većeg utjecaja na okoliš (poput emisija stakleničkih plinova i gnojidbe dušikom). Autori naglašavaju da bi nastavak dosadašnje prakse dugoročno bio skuplja opcija jer bi troškovi povezani s okolišem i zdravljem bili znatno veći.

Kada bi se preporuke provele prema scenariju transformacije, velik dio poljoprivrednih proizvoda izravno bi se koristio za ljudsku prehranu, a ne za stočnu hranu. To bi rezultiralo manjom poljoprivrednom proizvodnjom, i to za gotovo 20 posto u odnosu na scenarij nastavka dosadašnje prakse. Prema projekcijama, najveći doprinos tomu  trebali bi dati promjena prehrambenih navika i smanjenje količine bačene hrane.

Manje poljoprivrednog zemljišta, više prostora za prirodu

Prelazak s proizvodnje zasnovane na životinjama na onu temeljenu na biljkama također bi promijenio način korištenja zemljišta na globalnoj razini. 

Prema scenariju transformacije, ukupna površina zemljišta koja se koristi za poljoprivredu smanjila bi se u razdoblju 2020.-2050. za otprilike šest do sedam posto. Smanjenje bi bilo osobito izraženo kod pašnjaka, i to za 10 posto. Radi se o površini od približno 274 milijuna hektara. Autori to opisuju kao najveće apsolutno smanjenje poljoprivrednog zemljišta u posljednjih 2000 godina. 

Prema riječima dr. Lotze-Campena, dio zemljišta oslobođenog u tom procesu mogao bi se iskoristiti za pošumljavanje i očuvanje bioraznolikosti. Time bi se stvorili dodatni ponori ugljika te obnovila staništa za biljke i životinje.

Olakšanje za klimu i okoliš

Promjena načina prehrane i dvostruko smanjene otpada od hrane rezultirali bi nižim emisijama stakleničkih plinova iz poljoprivredno-prehrambenog sektora. 

Do 2050. godine, poljoprivredne emisije - prvenstveno metan i dušikov oksid - bile bi, u prosjeku, za otprilike jednu trećinu manje u odnosu na scenarij prema kojem bi se nastavilo sa dosadašnjim modelom proizvodnje. Također, znatno bi se smanjile neto emisije CO2 koje proizlaze iz promjena načina korištenja zemljišta. Smanjila bi se i upotreba dušičnih gnojiva i navodnjavanja. 

Zaključno, studija pokazuje da bi promjena prehrambenih navika mogla dati opipljiv doprinos približavanju prehrambenog sustava planetarnim granicama.

Na koncu, za preobrazbu proizvodnje hrane u svijetu potrebna je politička potpora. 

Dr. Zabel sa Sveučilišta u Baselu navodi da bi scenarij preobrazbe rezultirao „pobjednicima i gubitnicima. Regije koje su snažno usmjerene na stočarsku proizvodnju suočile bi se s velikim strukturnim promjenama.”

Dr. Lotze-Campen dodaje: „Došlo bi do pomaka prema znatno manjoj stočarskoj proizvodnji i znatno većoj biljnoj proizvodnji”.

Prema riječima istraživača, promjene povezane s preobrazbom prehrambenog sustava zahtijevaju poljoprivrednu i prehrambenu politiku koja će poduprijeti taj proces. Važno je stvoriti alternative za poljoprivrednike koji bi napustili stočarstvo. „Kako bi se promjene provele na razini cijelog društva, nužno je međudjelovanje promjena prehrambenih navika i odgovarajućih političkih okvira.”

Izvor: Tagesschau.