Što nam otkrivaju najnoviji trendovi o razvoju moćnih modela umjetne inteligencije?

Kineski modeli umjetne inteligencije bilježe golem napredak, nudeći performanse usporedive s američkim liderima, ali uz znatno niže troškove razvoja i otvoreniji pristup kodu. Brojne kineske tvrtke usvojile su strategiju objavljivanja modela otvorenog koda. Time potiču globalnu zajednicu i tvrtke da koriste, nadograđuju i testiraju njihova rješenja. To im omogućuje brže prikupljanje povratnih informacija, širenje utjecaja na globalnom tržištu i repozicioniranje Kine kao predvodnika u inovacijama. 

Moćni modeli umjetne inteligencije koje su razvile kineske tvrtke prešli su put od izazivanja opće panike kod konkurenata do toga da ih se dočekuje tek slijeganjem ramena. Što se u međuvremenu promijenilo?

O najnovijim globalnim trendovima razvoja modela umjetne inteligencije u svom tekstu pod nazivom The US-China AI arms race has taken an unexpected turn za ugledni znanstveni portal NewScientist piše znanstveni novinar Matthew Sparkes*:

GLM-5.2 je napredni i visokoučinkoviti veliki jezični model (LLM), koji je u lipnju 2026. godine lansirao kineski laboratorij umjetne inteligencije Zhipu AI (poznat i kao Z.ai). Model je privukao veliku pozornost tehnološke industrije jer nudi performanse na razini najjačih zatvorenih komercijalnih modela (poput modela Claude Opus i GPT-5.5), ali uz znatno nižu cijenu. 

Činjenica da model GLM-5.2 nije izazvao takve gospodarske potrese kao prethodni model tvrtke DeepSeek možda svjedoči o svojevrsnoj prilagodbi u spoznaji da je Kina jednostavno sustigla ostatak svijeta u području umjetne inteligencije – baš kao što je to već desetke puta učinila s drugim tehnologijama poput pametnih telefona, električnih automobila i robotike.

„Tradicionalno je slovilo pravilo da je Silicijska dolina središte inovacija, dok je Kina bila zemlja koja brzo slijedi tehnološke trendove i pritom vrlo učinkovito postiže ekonomiju obujma”, kaže dr. Serge Belongie sa Sveučilišta u Kopenhagenu u Danskoj. 

Agresivan pristup otvorenom kodu označava poslovnu ili razvojnu strategiju u kojoj se otvoreni kod koristi kao primarno oružje za osvajanje tržišta, uništavanje konkurencije ili brzo privlačenje programera.

Upravo sve više svjedočimo takvim strategijama kineskih tehnoloških divova.

Dr. Mikhail Belkin sa Sveučilišta u Kaliforniji (San Diego) ističe da su kineski modeli otvorenog koda iznimno sposobni – možda u rangu s najboljim američkim modelima od prije šest do devet mjeseci – te da bi mogli biti čak i stabilniji. 

Dr. David Shrier s londonskog Imperial Collegea smatra da će tvrtka koja na kraju preuzme vodeću ulogu u području umjetne inteligencije vjerojatno ostvariti zaradu na tržištu od pomalo nevjerojatnih 60 bilijuna funti. Istovremeno, sudjelovanje u toj utrci donosi i političke te taktičke prednosti za vlade zemalja iz kojih potječu kompanije koje razvijaju modele umjetne inteligencije. 

SAD bi mogao ići na ruku Kini ako na nove kineske modele, koji se odlikuju vrhunskim performansama, nastavi reagirati ograničavanjem pristupa stranom tržištu. „To bi zapravo moglo biti kontraproduktivno jer time prisiljavate druge da razviju vlastite ekosustave i tehnologije”, kaže dr. Philip Torr sa Sveučilišta u Oxfordu.

„To smo vidjeli na primjeru Huaweija i Androida: nakon što im je onemogućen pristup Googleovu ekosustavu, izgradili su vlastiti.”

Istovremeno, dr. Torr tvrdi da Europa, kojoj nedostaje razina aktivnosti na području umjetne inteligencije kakvu imaju Kina i SAD, nesvjesno srlja u problem nacionalne sigurnosti koji je ozbiljniji od utrke u nuklearnom naoružanju. Umjetna je inteligencija, smatra on, najvažnija tehnologija koju je čovječanstvo ikada razvilo.

„Moramo imati vlastite tvrtke poput Microsofta i Googlea te velike tehnološke kompanije unutar Europe – koje posluju u skladu s europskim zakonodavstvom i plaćaju europske poreze – kako bismo osigurali ravnopravne uvjete”, ističe dr. Torr. „Želimo li biti kolonija umjetne inteligencije, potpuno ovisna o sustavima nad kojima nemamo nužno potpunu kontrolu, ili želimo upravljati vlastitim sustavima?”

Izvor: NewScientist.

* Matthew Sparkes je znanstveni novinar specijaliziran tehnologiju. Stekao je diplome prvostupnika i magistra na Sveučilištu East Anglia, gdje je studirao umjetnu inteligenciju i računalne znanosti. U časopisu New Scientist počeo je pisati 2006. godine, a trenutačno prati područja robotike, kvantnog računalstva, umjetne inteligencije i matematike. Pisao je i za The Guardian i The Daily Telegraph.