Efekt staklenika! Zemlja se zagrijava, ledenjaci otapaju, a poplave su sve učestalije

Efekt staklenika je prirodni proces zagrijavanja Zemljine površine i atmosfere. Uzrokovan je emisijom stakleničkih plinova (poput CO2) koji propuštaju Sunčevu svjetlost, ali zadržavaju toplinsko zračenje natrag prema Zemlji, održavajući planet toplim za život. Pojačani efekt staklenika, izazvan ljudskim aktivnostima (izgaranje fosilnih goriva, krčenje šuma), dovodi do globalnog zatopljenja i klimatskih promjena. Te promjene se zasad najviše ogledaju u otapanju ledenjaka, porastu razine mora i ekstremnim vremenskim uvjetima.

Prema trenutnim procjenama oko 79 posto svjetskih ledenjaka nestat će do 2100. godine. To će ugroziti opskrbu vodom oko 2 milijarde ljudi i dramatično podići razinu mora.

Na planeti Zemlji svake godine nestaje 1.000 ledenjaka. Ta bi se brojka do 2040. godine mogla popeti na 3.000 ledenjaka, čak i ako zemlje ispune svoje ciljeve za smanjenje emisije ugljika i zagađenja okoliša.

Najmanje 4.000 ledenjaka se otopilo u posljednja dva desetljeća. U najnovijem istraživanju, tim znanstvenika, kojeg predvodi dr. Lander Van Tricht sa ETH Zürich, izradio je klimatske modele kako bi predvidjeli što će se dogoditi s 211.000 svjetskih ledenjaka u narednom stoljeću prema različitim scenarijima globalnog zatopljenja. 

Valja napomenuti kako se ETH Zürich (Eidgenössische Technische Hochschule Zürich) smatra jednim od najboljih sveučilišta na svijetu. Poznat je po vrhunskim istraživanjima i dom je mnogih dobitnika Nobelove nagrade.

Prema, aktualnim globalnim klimatskim ciljevima, u ovom stoljeću nas očekuje prosječni rast temperature za 2,7°C iznad predindustrijskih temperatura. To bi značilo da će 79 posto svjetskih ledenjaka nestati do 2100. godine. Međutim, ako čovječanstvo ograniči rast globalnog zagrijavanje za 2°C, nestat će 63 posto ledenjaka.

Sam pojam predindustrijski prosjek odnosi se na globalnu prosječnu temperaturu površine Zemlje prije nego što je ljudska aktivnost, prvenstveno kroz masovno sagorijevanje fosilnih goriva, počela značajno utjecati na klimu.

Znanstvene institucije poput Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) koriste razdoblje od 1850. do 1900. godine kao standardnu osnovicu za predindustrijske temperature. Zašto baš to razdoblje? Iako je industrijska revolucija započela ranije (oko 1750.), razdoblje 1850. – 1900. odabrano je, jer za njega postoje najranija pouzdana i izravna mjerenja temperature pomoću instrumenata diljem svijeta.

"Izgubit ćemo mnoge od naših ledenjaka, ali imamo i mogućnost sačuvati mnoge od njih", ističe dr. David Rounce sa Sveučilišta Carnegie Mellon u Pittsburghu, Pennsylvania, koji je ujedno član istraživačkog tima  kojeg predvodi dr. Lander Van Tricht.

Ako zemlje ne ispune svoje ciljeve i svijet se zagrije za 4°C, izgubit će se 91 posto ledenjaka.

Predviđa se da će u ovom  stoljeću topljenje ledenjaka povećati razinu mora za 25 centimetara. Također smanjit će se ljetno topljenje ledenjaka na koje se oslanjaju mnoga svjetska područja. Tim područjima je ljetno otapanje ledenjaka važno zbog navodnjavanja. Oko dvije milijarde ljudi živi u drenažnim bazenima napajanim planinskim snijegom i ledom. Mnogi od njih su u blizini rijeka koje potječu s himalajskih ledenjaka.

Otapanje ledenjaka znači da su poplave uzrokovane naglim ispuštanjem vode iz ledenjačkog jezera sve češće, poput one iz 2023. u Indiji  koja je usmrtila 55 ljudi.

Prethodna istraživanja su pokazala kako bi se polovica svih ledenjaka na Zemlji otopila u ovom stoljeću čak i ako čovječanstvo ograniči rast zagrijavanja na 1,5°C, što je najambiciozniji cilj Pariškog sporazuma. 

Ovo, najnovije istraživanje, je svojevrsna nadogradnja te procjene. Pritom rezultati otkrivaju kako bi prosječni rast temperature za 1,5°C doveo do gubitka 55 posto ledenjaka.

Također rezultati najnovijeg istraživanja predviđaju stopu gubitka ledenjaka po godinama i po regijama. Prema dobivenim nalazima stopa gubitka ledenjaka će dosegnuti svoj vrhunac oko sredine stoljeća. Kada manji planinski ledenjaci nestanu, i preostanu veći, kao što su Arktik i Antarktik, stopa gubitka ledenjaka će usporiti.

"Većim ledenjacima je potrebno znatno više vremena da se led otopi, pa će i kasnije nestati", ističe Lander Van Tricht.

Prema trenutnim klimatskim procjenama, zapadna Kanada i susjedni SAD će do 2100. godine izgubit gotovo sve ledenjake. Nacionalni park Glacier u Montani bit će uvelike lišen ledenjaka. Neki od njih bi mogli ostati, ali samo kao minijaturni ledenjaci ili ledene mrlje. 

Alpe će također biti gotovo gole. Mnoge zajednice već održavaju pogrebe za ledenjake, a Internet stranica Global Glacier Casualty List prikuplja njihove priče. 

Dr. Matthias Huss s ETH Zürich, član istraživačkog tima  kojeg predvodi dr. Lander Van Tricht,  se s 250 drugih ljudi popeo na ostatke ledenjaka Pizol u Švicarskoj. Došli su se oprostiti, ali i poručiti javnosti “vezani smo za naše ledenjake”, ističe Huss. "Ako oni odu, to nam je važno."

Podaci o radu:

Autori:

Lander Van Tricht, Harry Zekollari, Matthias Huss, David R. Rounce, Lilian Schuster, Rodrigo Aguayo, Patrick Schmitt, Fabien Maussion, Brandon Tober i Daniel Farinotti

Izvorni naslov: Peak glacier extinction in the mid-twenty-first century

Godina publiciranja rada: 2025

Naziv časopisa: Nature Climate Change

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2024): IF=27.1

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:         

https://doi.org/10.1038/s41558-025-02513-9

Izvori: Nature Climate Change; ScienceAlert.