Otkriven moćni kompas golubova koji omogućuje prijenos pošte na goleme udaljenosti
Piše:
dr. sc. Goran Buturac
6. lipnja 2026.
Davno prije u prošlosti, mnogo godina prije pojave interneta i elektronske pošte, golubovi su bili cijenjeni i uzgajani zbog njihove nevjerojatne sposobnosti da pronađu put do odredišta i vrate se natrag kući. Radi se o golemim udaljenostima.
Poruke koje bi ljudi slali preko golubova vezivali bi za njihovu nogu.
O važnosti golubova za ljudsku civilizaciju i kulturu svjedoče slike iz staroegipatske umjetnosti koje datiraju 1350 godina prije rođenja Krista, a na kojima su prikazivani golubovi.
Stoljećima su te ptice bile naš najpouzdaniji oblik komunikacije na daljinu.
Sve do izuma telegrama, golubovi pismonoše (Columba livia domestica) imali su zadatak nositi bezbroj važnih poslovnih dogovora, ljubavnih pisama i ratnih izvještaja.
Neke od tih poruka su bivale od tolikog značaja da su pomjerale granice i mijenjale tijek ljudske povijesti.
Ali unatoč našoj dugoj ovisnosti o tim briljantnim pticama, mi zapravo ne znamo odakle golubovima vještine točnog navođenja konačnog odredišta. Zapravo, gdje se u tijelu tih ptica nalazi tako moćni „unutarnji kompas“ pomoću kojeg su stoljećima obavljali važne zadaće za ljude i time davali golemi doprinos razvoju ljudske civilizacije.
Desetljećima su znanstvenici sumnjali da bi se golubovi, kao i druge ptice i životinje, mogli oslanjati na Zemljino magnetsko polje da ih vodi.
Istraživački tim sa Sveučilišta u Bonnu i Max Planck Instituta za ponašanje životinja (MPIAB) u Njemačkoj je uspio doći do znanstvenih otkrića o moćnom kompasu golubova.
O rezultatima istraživanja za prestižni znanstveni portal ScienceAlert piše Jess Cockerill.
Golubovi imaju sve potrebne alate za 'čitanje' kompasa
"Ono što izgleda kao 'osjećaj' u navigaciji ptica zapravo može imati fizičku osnovu", kaže biolog dr. Martin Wikelski, direktor Max Planck Instituta za ponašanje životinja (MPIAB) i član istraživačkog tima.
Čini se da unutarnji kompas golubova pismonoša leži u njihovoj jetri s visokom koncentracijom željeza.
„Imali smo neke naznake da jetra i slezena imaju magnetska svojstva zato što razgrađuju crvena krvna zrnca i tako pohranjuju mnogo željeza u tijelu", kaže imunologinja sa Sveučilišta u Bonnu dr. Clivia Lisowski.
Točnije, istraživački tim je sumnjao da makrofagi puni željeza – specijalizirane bijele krvne stanice u jetri - igraju važnu ulogu u navigaciji.
Ono što zvuči nevjerojatno jest da ti makrofagi posjeduju kvantno svojstvo, zvano super-paramagnetizam, koje u doslovnom smislu može djelovati kao 'igla' kompasa.
Golubovi imaju sve potrebne alate za 'čitanje' tog kompasa: Promatrajući tkivo golubove jetre izbliza pod mikroskopom, istraživači su pronašli živčana vlakna koja su sposobna prenositi signale od makrofaga sve do mozga goluba.
Moćan mehanizam navigacije
Za vrijeme leta, prilično jasan navigacijski orijentir golubovima daje Sunce. Međutim, ovi unutarnji, kvantni jetreni kompasi, mogli bi biti posebno važni za oblačnih dana. Barem su tako pretpostavljali istraživači.
Kako bi provjerili tu tezu, istraživači su izveli 34 goluba pismonoše na probnu vožnju, 19 kilometara (12 milja) od njihovog doma u MPIAB-u, kako bi vidjeli koliko dobro golubovi mogu pronaći put natrag za vrijeme oblačnih dana.
Dan prije leta, 18 golubova dobilo je injekciju klodronata, lijeka koji uništava makrofage, čime se uništava veza između ovih imunoloških stanica u jetri golubova i neurona koji prenose signale u mozak.
Golubovi koji nisu primili klodronat stigli su kući unutar 70 minuta nakon puštanja.
Ali oni koji su bili isključeni iz svog kvantnog jetrenog kompasa?
Bili su potpuno izgubljeni.
"Niti jedan od golubova koji je bio tretiran klodronatom nije se vratio istog dana pod oblačnim uvjetima", izvješćuju autori.
Međutim, nakon što se vrijeme razvedrilo i sunce ponovno zasjalo, golubovi tretirani klodronatom vratili su se normalno kući, s netaknutom sposobnošću leta, motivacijom i općim zdravljem.
Ponavljajući ovaj eksperiment za vrijeme sunčanog dana, golubovi tretirani klodronatom nisu imali problema s pronalaženjem puta kući, što sugerira da bi 'unutarnji kompas' u njihovoj jetri doista mogao biti najvažniji za navigaciju u vremenskim uvjetima kada nema sunca.
"Navigacija životinja jedan od najfascinantnijih fenomena u prirodi"
Mnoge životinje uspijevaju prevaliti goleme udaljenosti bez mape koja bi ih vodila: morski psi u mračnom, dubokom oceanu; ptice selice koje prelaze kontinente; noćni šišmiši; i slijepe krtice.
Daljnja bi istraživanja mogla otkriti vode li i njih kvantne imunološke stanice do mozga?
"Navigacija životinja jedan je od najfascinantnijih fenomena u prirodi", kaže dr. Martin Wikelski.
"Ako su imunološke stanice dio načina na koji ptice osjećaju smjer, to bi iz temelja promijenilo naše razumijevanje navigacije", zaključuje ovaj biolog.
Podaci o radu:
Autori:
Clivia Lisowski, Michael Quetting, Daniela Klaus, Lisa Lazarevski, Lea Seep, Maximilian Germer, Jian Li, Inge Müller, Daniel Zuniga, Wolfgang Fiedler, Dina K. N. Dechmann, Kasper Thorup, Jan Hasenauer, Lars Fester, Stefanie Kuerten, Michael Farle, Ulf Wiedwald, Martin Wikelski, Christian Kurts
Izvorni naslov:
Homing pigeon navigation relies on superparamagnetic macrophages under overcast conditions
Godina publiciranja rada: 2026
Naziv časopisa: Science
Bibliografska baza: WOSSCI
Kvartil: Q1
Impact factor (2025): IF=45.8
Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:
Izvori: Science; ScienceAlert.