Milijuni ljudi u opasnosti od poplava, evo zašto

Porast razine mora prijeti potapanjem delta rijeka, smanjuje njihov sedimentacijski prostor zato što se mulj taloži u more, a ne u deltu. Istovremeno, porast razine mora povećava slanost tla i vode, jača eroziju i poplave, te ugrožava delikatne ekosustave i infrastrukturu, prisiljavajući delte da se povlače prema kopnu ili naprosto nestaju. Rezultati najnovijih istraživanja pokazuju kako delte rijeka nisu ugrožene samo od porasta razine mora.

Neki od najvećih svjetskih mega-gradova smješteni su u deltama rijeka kojima prijeti slijeganje tla zbog pretjeranog crpljenja podzemnih voda i urbanog širenja. 

Gospodarski i ekološki najvažnije riječne delte na svijetu tonu, izlažući milijune ljudi opasnosti od poplava. Analiza satelitskih snimaka pokazuje kako u većini slučajeva potonuće riječnih delti uslijed pretjeranog crpljenja podzemnih voda i urbanog širenja predstavlja veću prijetnju stanovništvu mega-gradova nego porast razine mora. 

Procjenjuje se da oko pola milijarde ljudi živi u deltama rijeka, uključujući neke od najsiromašnijih populacija na Zemlji. Deset velegradova s populacijom većom od 10 milijuna ljudi nalazi se unutar tih golemih nizinskih područja.

Rezultate istraživanja o deltama rijeka koje tonu, dovodeći time milijune ljudi u opasnost od poplava, za prestižni znanstveni portal NewScientist donosi James Woodford.

Dr. Manoochehr Shirzaei sa Sveučilišta Virginia Tech u SAD-u i njegove kolege pokušali su u najnovijem istraživanju  odrediti brzinu kojom tone 40 riječnih delti diljem svijeta, uključujući Mekong, Mississippi, Amazonu, Zambezi, Yangtze i Nil.

Slijeganje tla uzrokuje dvostruki udar plavljenja, ističe Shirzaei, jer, u isto vrijeme dok delte tonu, globalna razina mora raste i to za oko 4 milimetra godišnje.

Istraživački tim je koristio podatke za razdoblje 2014.-2023. dobivene satelitskim radarom Europske svemirske agencije Sentinel 1. Taj radar može mjeriti promjene u udaljenosti između satelita i tla do točnosti unutar 0,5 mm. U promatranom razdoblju svih 40 analiziranih delti potonule su u prosjeku za više od jedne trećine njihove površine. Istovremeno, 38 delti od njih ukupno analiziranih 40, potonulo je za više od polovice površine.

"U mnogim deltama je kopno koje tone veći pokretač relativnog porasta razine mora nego sam ocean", ističe Shirzaei. "Prosječno slijeganje tla premašuje porast razine mora u 18 od 40 delti. Proces je naročito izražen u najnižim područjima, i to onima koji se nalaze ispod jednog metra nadmorske visine."

Analizirajući stopu poniranja najlošije stoji tajlandska delta Chao Phraya, gdje se nalazi Bangkok. Ta delta ima prosječnu stopu slijeganja u iznosu od 8 mm godišnje. To je dvostruko više od trenutnog prosječnog globalnog povećanja razine mora! Također, 94 posto područja te tajlandske delte tone brže od 5 mm godišnje.

Kombinirani učinak tonuća kopna i dizanja mora pokazuje da se Bangkok i delta Chao Phraya suočavaju s porastom razine mora po stopi od 12,3 milimetra godišnje. Aleksandrija u Egiptu i indonezijski gradovi Jakarta i Surabaya također se suočavaju s brzim slijeganjem tla.

Istraživački tim predvođen dr. Manoochehr-om Shirzaei-om  također je analizirao uzroke slijeganja tla u deltama velikih rijeka: vađenje podzemnih voda, mijenjanje sedimenta i urbano širenje. Uzvodne brane, nasipi i riječni inženjering mogu smanjiti isporuku sedimenta koji bi inače pomogao deltama da izgrade ili održe nadmorsku visinu, ističe Shirzaei. Istovremeno, urbano širenje opterećuje površinu delte i povećava potražnju za vodom, što neizravno može pojačati iscrpljivanje podzemnih voda.

Rezultati istraživanja pokazuju kako crpljenje podzemnih voda u prosjeku ima najjači ukupni utjecaj na slijeganje tla u analiziranim riječnim deltama. Također, istraživači otkrivaju kako u nekim deltama, promjene sedimenta i urbana ekspanzija najviše pridonose eroziji i slijeganju tla.

Dr. Shirzaei navodi kako je pogreška što se kreatori politika usredotočuju samo na porast razine mora uzrokovan klimatskim promjenama. "Za razliku od globalnog porasta razine mora, slijeganje tla uzrokovano ljudskim djelovanjem može se lokalno riješiti regulacijom podzemnih voda, odgovarajućim upravljanjem punjenja vodonosnika i upravljanjem sedimentima", naglašava Shirzaei.

Podatkovni centri, posebno oni pogonjeni umjetnom inteligencijom (AI), koriste ogromne količine vode za hlađenje. Oni bi mogli dodatno pridonijeti problemu regulacije podzemnih voda. "Naša studija pokazuje da je crpljenje podzemnih voda vodeći pokretač brzog slijeganja tla u mnogim riječnim deltama. Objekti koji intenzivno koriste vodu, kao što su podatkovni centri, mogu pogoršati stanje podzemnih voda ukoliko se oslanjaju na lokalne zalihe voda", ističe Shirzaei .

U već ranjivim regijama poput delte Mekonga, dodatna potražnja za vodom može ubrzati tonjenje zemlje, potkopati sustave odvodnje i zaštite od poplava i skratiti životni vijek kritične infrastrukture. "To ne znači da se podatkovni centri ne bi trebali nipošto graditi na deltama rijeka, već to znači da oni moraju izbjegavati korištenje podzemnih voda minimizirajući potražnju za vodom", zaključuje dr. Manoochehr Shirzaei.

Podaci o radu:

Autori: L. O. Ohenhen, M. Shirzaei, J. L. Davis, A. Tiwari, R. Nicholls, O. Dasho, N. Sadhasivam, K. Seeger, S. Werth, A. J. Chadwick, F. Onyike, J. Lucy, C. Atkins, S. Daramola, A. Ankamah, P. S. J. Minderhoud, J. Olsemann & G. C. Yemele

Izvorni naslov: Global subsidence of river deltas

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: Nature

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=64.8

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:         

https://doi.org/10.1038/s41586-025-09928-6

Izvori: Nature; NewScientist.