Najnovije otkriće! Lov otrovnim strijelama prije 60.000 godina u Africi

Vrhovi strijela iskopani u Južnoj Africi pružaju najstariji izravan dokaz o tome da su lovci na svoje oružje stavljali otrove biljnog podrijetla. Praksa uporabe otrovnih strijela nastavljena je u nekim tradicionalnim kulturama u modernim vremenima. Sve donedavno, dokazi o korištenju otrovnih strijela sežu do unatrag 8.000 godina. Najnovije arheološko otkriće sugerira kako su biljni toksini pronađeni na vrhovima strijela u Južnoj Africi ciljano pripremani i primjenjivani prije čak 60.000 godina.

Godine 2020. analiza vrhova strijela starih između 50.000 i 80.000 godina potvrdila je  da su one u skladu s dizajnom otrovnih vrhova strijela koje su korištene u posljednjih 150 godina.

Iste godine, istraživački tim arheologa, predvođen dr. Marlize Lombard sa Sveučilišta u Johannesburgu u Južnoafričkoj Republici, otkrio je da je jedan vrh kosti strijele star 60.000 godina obložen ljepljivom tekućinom. No, tada nisu mogli uvjerljivo dokazati prisutnost otrova.

U najnovijem istraživanju dr. Lombard i njezin tim otkrili su kako pet vrhova strijela starih 60.000 godina sadrže tragove otrovnih biljnih alkaloida bufandrina i epibufanizina.

"Da smo ga pronašli samo na jednom artefaktu, moglo je biti slučajno", kaže dr. Lombard. "Međutim, pronalazak na 5 od 10 uzorkovanih artefakata je izvanredan. To sugerira da su biljni otrovi ciljano pripremani i primjenjivani prije 60.000 godina."

Isti otrovni sok koristio je narod San - starosjedilački lovci-sakupljači južne Afrike, čija povijest seže tisućama godina unazad. Danas žive uglavnom u pustinji Kalahari (Bocvana, Namibija, Angola), poznati po klik-jezicima (kojsanska skupina) i izvrsnoj umjetnosti u špiljama. 

Dr. Lombard sumnja kako se otkriveni biljni otrov neprekidno koristio najmanje 60.000 godina. Taj je biljni otrov za glodavce smrtonosan u roku 30 minuta. Istovremeno kod ljudi može izazvati mučninu i komu. Što se tiče velike divljači, ti otrovi su ih mogli dovoljno usporiti da bi ih lovci mogli pratiti i u konačnici uloviti kao plijen.

Dr. Lombard pretpostavlja kako su otrov Boophone otkrili ljudi koji su jeli lukovice i zatim se od toga razboljeli ili umrli. “Ta biljka ima konzervansna, antibakterijska i halucinantna svojstva, tako da se koristi u tradicionalnoj medicini. Uslijed predoziranja izaziva smrt.”

Boophone disticha, poznata i kao "gifbol" (otrovna lukovica), izuzetno je otrovna biljka iz porodice Amaryllidaceae, autohtona u južnoj Africi. Njezin naziv potječe iz grčkog jezika, gdje bous znači vol, a phone smrt, što ukazuje na njezinu povijesnu reputaciju kao smrtonosne biljke za stoku i divljač.

Kako bi potvrdili rezultat, istraživački tim arheologa je također testirao strijele koje je prikupio Carl Peter Thunberg, švedski prirodoslovac koji je posjetio Južnu Afriku 1770-ih i pisao o korištenju otrovnih strijela od strane domorodačkih lovaca. Testovi su otkrili smrtonosne alkaloide iz iste biljne vrste.

Dr. Sven Isaksson, član istraživačkog tima sa Sveučilišta Stockholm u Švedskoj, ističe kako je ovo otkriće preliminarni dokaz sofisticirane upotrebe biljaka. “Znamo da ljudi već jako dugo koriste biljke za hranu i alate, ali ovo je nešto drugo – korištenje biokemijskih svojstava biljaka u svrhu  lijeka ili otrova.”

Podaci o radu:

Autori: Sven Isaksson, Anders Högberg i Marlize Lombard

Izvorni naslov: Direct evidence for poison use on microlithic arrowheads in Southern Africa at 60,000 years ago

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: Science Advances

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=12.5

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:         

DOI: 10.1126/sciadv.adz3281

Izvori: Science Advances; NewScientist.