Najnovije otkriće o nosu! Evo kako nas štiti od prehlade

Koliko prehlada može postati ozbiljna ovisi ne samo o našem imunološkom sustavu, već i o našem nosu. Stanice u našoj nosnoj sluznici aktivno i blisko surađuju kako bi nas zaštitile od infekcije virusom prehlade, kao što pokazuju rezultati najnovijeg istraživanja. U skladu s tim, uspjeh ove stanične reakcije određuje hoće li doći do primjetne prehlade ili neće. Nosna obrana također određuje koje simptome razvijamo i koliko oni postaju loši po naš organizam.

Kada smo prehlađeni, to je obično uzrokovano rinovirusnom infekcijom. Tada obično dolazi do curenja nosa, kašlja i drugih tipičnih simptoma prehlade. Također, problemi s disanjem kod astme i drugih kroničnih plućnih bolesti kao što je kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) najčešće su uzrokovani rinovirusima. 

Kada takav patogen napadne sluznicu naših nosnih prolaza, oni nisu bespomoćni: stanice nosne sluznice aktiviraju cijeli arsenal antivirusnih obrambenih mehanizama i blisko surađuju. Ali kako to zapravo funkcionira? Što se točno događa tijekom infekcija rinovirusom na staničnoj i molekularnoj razini?

Istraživači predvođeni dr. Bao Wangom sa Sveučilišta Yale u SAD-u istražili su navedena pitanja. Kako bi detaljno proučili nosnu sluznicu, prvo su u laboratoriju uzgojili organoid iz ljudskog nosnog tkiva. Kako bi to učinili, uzgojili su matične stanice iz nosa tako da je vrh nosa četiri tjedna bio izložen zraku.

Dr. Wang i njegove kolege otkrili su kako stanice nosne sluznice proizvode takozvane interferone kao odgovor na infekciju rinovirusom. 

Interferoni su prirodni proteini koje proizvode stanice imunološkog sustava (poput bijelih krvnih zrnaca) kao odgovor na strane napadače poput virusa, bakterija, parazita i tumorskih stanica. Oni su citokini (signalni proteini) koji djeluju kao "glasnici", upozoravajući druge stanice na opasnost, zaustavljaju razmnožavanje virusa, aktiviraju druge imunološke stanice čineći organizam otpornijim.

Ti imunološki glasnici upozoravaju susjedne stanice koje su još uvijek zdrave i sprječavaju viruse da prodru u njih. Ovaj mehanizam drži infekciju pod kontrolom i ograničava je na nekoliko zahvaćenih stanica. Zahvaćeno je samo najviše dva posto nosnih stanica i infekcija se povlači nakon jednog ili dva dana.

Pokusi su također otkrili da pojedinačne stanice u nosnoj sluznici blisko međusobno koordiniraju ovu antivirusnu obranu, pri čemu zaražene stanice komuniciraju s nezaraženim stanicama. Cilj je najbrža i najopsežnija moguća proizvodnja interferona. Samo brzim naoružavanjem zdravih stanica virus je u testovima mogao zaustaviti daljnje širenje. "Naši eksperimenti pokazuju koliko je ključna i učinkovita brza reakcija interferona u kontroli infekcije rinovirusom, čak i u nedostatku stanica imunološkog sustava", kaže Wang.

Druga linija obrane je sluz

U pokusima u kojima je ova prva obrana bila prespora ili blokirana, rinovirusi su se mogli razmnožavati u nosnim stanicama. Tada je više od 30 posto svih stanica bilo zaraženo. To rezultira drugom obrambenom reakcijom: zaražene i nezaražene stanice sluznice sada počinju proizvoditi prekomjerne količine sluzi i sekreta. Oni također proizvode druge biokemijske glasnike, uključujući interleukine i citokine. Interleukini u vrsta citokina, proteinskih glasnika koji posreduju u komunikaciji i regulaciji između stanica imunološkog sustava. Ključni za imunološki i upalni odgovor, potičući razmnožavanje (proliferaciju) i sazrijevanje (diferencijaciju) leukocita i drugih stanica, te kontrolirajući jačinu i trajanje reakcije tijela na infekcije ili oštećenja.

Ova druga linija obrane jača obranu od virusa. Koordinirane i sinergijske reakcije moguće su, jer nazalne stanice nose različite senzore na svojoj površini, kako je otkrio istraživački tim. Osim receptora za komponente virusa, postoje i receptori za tipične metaboličke komponente zaraženih nosnih stanica.

Uspjeh obrane određuje simptome prehlade

Dobiveni nalazi objašnjavaju zašto su neke prehlade popraćene samo blagim ili nikakvim simptomima, dok su druge popraćene jakim curenjem iz nosa i hripanjem ili čak infekcijom pluća. "Naša studija proširuje paradigmu da nisu svojstva samog virusa, već reakcije tijela na taj virus ono što određuje hoćemo li se od njega razboljeti i koliko će bolest biti teška", ističe koautor istraživanja dr. Ellen Foxman. U skladu s tim, primarno individualna imunološka sposobnost zaražene osobe određuje tijek bolesti, a ne sam patogen.

Nakon objavljenih rezultata istraživanja, poznavanje staničnih i molekularnih mehanizama u nosnoj sluznici moglo bi pomoći u razvoju novih lijekova protiv infekcija rinovirusom. Ti bi pripravci mogli potaknuti normalan antivirusni obrambeni odgovor nazalnih stanica. "Ovo je uzbudljiv put za nove terapije", zaključuje je dr. Foxman.

Naredna istraživanja će detaljnije ispitati kako čimbenici okoliša ili istovremena prisutnost drugih virusa utječu na procese u nosnim prolazima i respiratornom traktu tijekom infekcije rinovirusom.

Podaci o radu:

Autori: Bao Wang; Julien A.R. Amat; Valia T. Mihaylova; Yong Kong;  Guilin Wang i Ellen F. Foxman

Izvorni naslov: Rhinovirus triggers distinct host responses through differential engagement of epithelial innate immune signaling

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: Cell Press Medicine

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=16.988

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:         

https://www.cell.com/cell-press-blue/fulltext/S3051-3839(25)00001-5 

Izvori: Cell Press Medicine; Scinexx.