Najnovije istraživanje psihologa: Pomaže li vođenje ljubavi bržem zacjeljivanju rana?

Najnovija studija istraživača iz Heidelberga i Züricha pokazuje kako maženje može pomoći bržem fizičkom zacjeljivanju rana. Maženje, nježnost i bliskost - ono što doživljavamo kao blagotvorno za dušu očito ima pozitivan učinak i na tijelo. Hormon maženja oksitocin ima presudnu ulogu - osigurava, između ostalog, opuštenost i povjerenje. 

Rezultate istraživanja Sveučilišta u Heidelbergu i Sveučilišne bolnice u Zürichu o učincima hormona oksitocina na zacjeljivanje rana za ugledni njemački portal Tagesschau donosi  Pascal Kiss.

Volonteri su morali biti ozlijeđeni kako bi se mogao provesti eksperiment

Za potrebe istraživanja, 80 parova dobrovoljno je dopustilo da budu ozlijeđeni - to je bio jedini način na koji je istraživački tim mogao u razumno kontroliranim uvjetima istražiti učinak koji maženje i neurotransmiter oksitocin imaju na zacjeljivanje rana. Usisna čašica uzrokovala je četiri mala mjehura na podlaktici kao ozljedu. Prema istraživačima, rane su bile vrlo male i površne. “Vrlo brzo zacjeljuju”, navodi psihologinja dr. Beate Ditzen sa Sveučilišta u Heidelbergu, koja je provodila istraživanja. Ispitanici su dobili 500 eura naknade. Ipak, nije bilo lako pronaći dovoljan broj ljudi za eksperiment.

Istraživački tim morao je pažljivo pregledati sudionike eksperimenta kako bi mogao procijeniti bolje ili lošije zacjeljivanje rana. Nastale rane vrlo brzo zacjeljuju i bez maženja i oksitocina. Kako bi osigurali još bolje zacjeljivanje rana, polovica ispitanika u studiji redovito je udisala oksitocin putem spreja za nos, ne bi li se poboljšalo zacjeljivanje rana. Druga polovica je dobila placebo bez oksitocina.

Istraživački tim također je zabilježio koliko su se često parovi mazili i vodili ljubav. Parovi su pratili ravnotežu hormona pomoću svakodnevnih testova sline.

Bolje su zacjeljivale rane samo kod onih koji su se puno mazili i vodili ljubav

Istraživački tim provjerio je koliko su rane zacijelile sedam dana nakon ozljede. Postojala je blaga tendencija poboljšanja zacjeljivanja rana među ispitanicima koji su koristili sprej za nos. Ali samo ako su se također puno mazili, osjećali visoku razinu povezanosti u odnosu s partnerom i imali relativno češće seks. Učinak je bio jasniji i dovoljno jak da je istraživački tim mogao potvrditi povezanost: "Oni koji su prijavili puno dodirivanja i seksa u svakodnevnom životu imali su najbolje zacjeljivanje rana", kaže psihologinja dr. Beate Ditzen.

Ako je ta bliskost izostala u vezi, zacjeljivanje rana je išlo relativno sporo unatoč oksitocinskim sprejevima za nos. Oksitocin je djelovao samo u kombinaciji s pozitivnim interakcijama u ljubavnim odnosima i intimnosti među parovima. Ni sam sprej ni sama nježnost nisu imali jak učinak. Ali zašto? Istraživački tim ima predosjećaj: parovi koji se maze i približavaju jedno drugome često imaju više koncentracije oksitocina u mozgu. Vjerojatno je zato mozak jače reagirao na dodatni sprej s oksitocinom.

Bliskost u vezi ima višestruki pozitivan utjecaj na tijelo 

Mozak posebno ima koristi od oksitocina iz spreja za nos ako dolazi u redovit kontakt s ovim glasnikom kroz maženje i fizičku blizinu: "To doista jako ovisi o društvenom kontekstu i ponašanju osobe", ističe psihologinja dr. Ditzen. Ona to opisuje kao "izuzetno ohrabrujući i zadovoljavajući rezultat".

Ponašanje i bliskost u vezi vjerojatno imaju višestruki pozitivan utjecaj na tijelo. Istraživački tim je to sada po prvi put analizirao i potvrdio u slučaju zacjeljivanja rana. Pritom su parovi bili značajno opušteniji ako su relativno često vodili ljubav.

Rezultati su još jedan dokaz pozitivnih učinaka maženja i vođenja ljubavi na tijelo. Naredna istraživanja će morati pokazati pomaže li maženje tijelu i kod velikih ozljeda.

Podaci o radu:

Autori: 

Ekaterina Schneider; Cristóbal Hernández; Robert Brock; Monika Eckstein; Guy Bodenmann; Markus Heinrichs; Ulrike Ehlert; Severin Läuchli; Beate Ditzen

Izvorni naslov: 

Intranasal Oxytocin and Physical Intimacy for Dermatological Wound Healing and Neuroendocrine Stress

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: JAMA Psychiatry

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=17.1 

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:         

https://jamanetwork.com/journals/jamapsychiatry/fullarticle/2841268 

Izvori: JAMA Psychiatry; Tagesschau.