Smisao života? Stara dilema, nova otkrića
Piše:
dr. sc. Goran Buturac
Piše:
dr. sc. Goran Buturac
Dalaj Lama je jednom rekao da je naša glavna svrha u ovom životu pomagati drugima – i možda je bio u pravu. Znanstvenici su otkrili da se pozitivan utjecaj na druge ljude čini ključnim elementom za stvaranje osjećaja da naš život ima smisao.
Smisao života je predmet filozofskih rasprava već tisućama godina. Dr. Joffrey Fuhrer sa Sveučilišta istočne Finske ističe kako je važno razumjeti smisao života. Utvrđivanje aktivnosti, misli i radnji koji vode do osjećaja životnog smisla uvelike olakšava posao terapeutima kako bi pomogli ljudima u pronalaženju životnog smisla.
O rezultatima najnovijeg istraživanja o životnom smislu za prestižni znanstveni portal NewScientist piše Chris Simms.
Kako bi dali doprinos u razrješenju tisućljetne dileme životnog smisla, dr. Fuhrer i njegov kolega dr. Florian Cova sa Sveučilišta u Ženevi u Švicarskoj proveli su niz istraživanja. Svako od tih istraživanja je uključivalo online ankete na uzorku od nekoliko stotina stanovnika SAD-a.
Sudionicima ankete su predstavljeni izmišljeni likovi te su bili zamoljeni da ocijene u kojoj se mjeri njihovi životi čine smislenim, sretnim i ispunjenim? Na primjer, predstavili su sudionicima izmišljeni lik Amelije, koja je igrajući loto osvojila puno novaca. Nakon toga Amelija redovito donira novac dobrotvornim udrugama za borbu protiv siromaštva i gladi, te putuje u razne zemlje ne bi li pomogla tim organizacijama u borbi protiv ekstremnog siromaštva.
U drugim testiranjima, istraživački tim je od sudionika tražio da ocijene i rangiraju nekoliko definicija smislenog života ili da ocijene u kojoj mjeri njihov vlastiti život doživljavaju smislenim u raznim životnim sferama i aktivnostima.
"Istraživanjem smo identificirali četiri različite dimenzije životnog smisla", navodi dr. Fuhrer. Tri od njih su već bile potvrđene i u ranijim istraživanjima drugih znanstvenika. To su razumijevanje našeg života u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti; shvaćanje da život ima svrhu ili smjer; te razumijevanje značaja našeg života.
Dr. Fuhrer i Cova otkrili su novu, ključnu, četvrtu dimenziju osjećaja životnog smisla, a to je kada ono što radimo ima pozitivan utjecaj na druge ljude.
Prethodna istraživanja psihologa su tvrdila kako se temelji životnog smisla nalaze u razumijevanju, svrsi i važnosti te kako te kategorije daju osjećaj da je naše postojanje posljedično i ima trajnu vrijednost.
No, najnovije istraživanje tvrdi da "značaj" i "važnost" ne pokrivaju ono što ljudi percipiraju kao pozitivan učinak svojih djela.
Dr. Tatjana Schnell s MF Norveške škole za teologiju, religiju i društvo u Oslu navodi kako osjećaj da naš život ima smisla ne proizlazi iz činjenice da smo ispunjeni svim mogućim važnim aspektima života. “Više se radi o tome da nemamo područje svog života koje je problematično, bez koherentnosti, bez značaja, bez važnosti ili bez pripadnosti”, kaže ona.
Dr. Frank Martela sa Sveučilišta Aalto u Finskoj navodi primjere ljudi koji se žale kako njihov posao nema smisla. “Rade svoj posao, dobivaju svoju plaću, ali osjećaju da iz toga ne proizlazi ništa pozitivno”, navodi dr. Martela. Upravo u takvim situacijama ljudi mogu početi osjećati da nemaju svrhu, osjećati se beznadno ili depresivno.
Kako bismo osnažili životni smisao, Fuhrer i Schnell ističu da bismo se trebali pomaknuti dalje od zabrinutosti usmjerene na sebe te uložiti vrijeme i energiju u aktivnosti koje koriste drugim ljudima. "Otkrijte što mislite tko ste, tko želite biti i što možete donijeti ovom svijetu, a zatim pogledajte kako možete pridonijeti boljitku drugih ljudi", zaključuje dr. Schnell.
Podaci o radu:
Autori: Joffrey Fuhrer i Florian Cova
Izvorni naslov:
The Overlooked Self-Transcendent Nature of Meaning in Life: Having a Positive Impact on Others
Godina publiciranja rada: 2026
Naziv časopisa: Journal of Happiness Studies
Bibliografska baza: WOSSCI
Kvartil: Q1
Impact factor (2025): IF=3.3
Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:
https://doi.org/10.1007/s10902-025-00996-z
Izvori: Journal of Happiness Studies; NewScientist.