Kako biljke znaju kada dolazi proljeće?

Dani postaju dulji, temperature rastu, proljeće je sa nama. Priroda se budi iz zimskog sna: prvi vrhovi svježeg zelenila izbijaju iz zemlje, pupoljci mnogih grmova i drveća postaju sve gušći, a šafrani, snjegulje i narcisi kao da samo čekaju da konačno procvjetaju. Ali kako znaju kada je pravo vrijeme? I zašto neki cvjetovi cvjetaju kasnije od drugih?

"Postoji čitav arsenal različitih okidača koji djeluju samostalno ili u kombinaciji s drugima utječući na vrijeme cvjetanja", objašnjava dr. Thomas Stützel, profesor evolucije i bioraznolikosti biljaka sa Sveučilišta Ruhr Bochum u Njemačkoj. Osim vanjskih čimbenika kao što su duljina dana i temperatura okoliša, unutarnji čimbenici kao što su biljni hormoni, geni ili veličina biljke također mogu utjecati na to hoće li i kada biljka procvjetati?

Zimska hladnoća priprema cvjetanje

“Za mnoge lukovice prvi okidač je pad temperature”, kaže dr. Stützel. Narcisima, šafranima i tulipanima, na primjer, potrebno je barem nekoliko tjedana hladnog vremena zimi kako bi se u njihovim lukovicama razvili korijeni cvjetanja. Tek kada u proljeće opet postane toplije, aktivirat će se ti korijeni i cvijet će niknuti. “Cvatnju također mogu ponovno zaustaviti iznimno niske temperature”, objašnjava dr. Stützel. U slučaju naglog zahlađenja nakon prvih toplih dana pupoljak ostaje u zaštitnom tlu.

Mnoge voćke čak imaju neku vrstu unutarnjeg mjerača topline: „Biljke mogu zbrojiti tople dane i vrlo precizno odrediti kada je vrijeme početka pupanja i cvatnje“, objašnjava Stützer. Tek kad prođe određeni broj toplijih dana pupoljci počinju nicati. Time se sprječava da čak i nekoliko neobično toplih dana zimi izazove cvjetanje. S druge strane, lješnjak može i bez tog mjerača topline: „Uveseljava one koji pate od alergije na pelud čak i zimi - kad god ima dovoljno toplih dana“, kaže Stützel.

Povećanje duljine dana aktivira program cvjetanja

Drugi važan faktor je duljina dana: mnoge biljke u proljeće reagiraju na kraće noći i dulje dane "Počinju cvjetati čim omjer dan-noć prijeđe određeni prag", objašnjava Stützer. Poljoprivredne kulture poput zelene salate i špinata, na primjer, nalaze se među biljnim vrstama koje se aktiviraju isključivo svjetlom.

Ali kako ove biljke mjere duljinu dana? To je moguće jer biljke kao i mi ljudi imaju unutarnji sat. On otkucava otprilike svaka 24 sata i u biti predstavlja unutarnju referentnu vrijednost. Geni biljaka određuju koliko dugo mora biti svijetlo unutar ta 24 sata da bi počele cvjetati. Taj se prag razlikuje od vrste do vrste, a može čak varirati i unutar vrste.

Svjetlosni senzor 

Kako bi mogle odrediti je li oko njih svijetlo ili tamno, biljke u svom tkivu imaju i svjetlosne senzore. Koriste ih za bilježenje duljine dana i usporedbu tog mjerenja sa svojim unutarnjim satom. Ako se u proljeće prekorači kritična granična vrijednost, to pokreće cijeli niz fizioloških promjena - i biljka počinje cvjetati.

Kod cvijeća koje ne cvjeta u proljeće, nego u jesen ili zimi, situacija je obrnuta: kod njih tamna faza noći najprije mora doseći minimalnu duljinu da bi biljke formirale cvijet. „Kod biljaka kratkog dana dovoljno je noću samo nakratko upaliti svjetlo kako bi spriječili ponovno cvjetanje“, kaže dr. Stützel. Među njima je, recimo, božićna zvijezda. Stoga se, u hortikulturi takvi usjevi moraju zamračiti, jer bi primjerice, svjetlost automobila u prolazu utjecala na cvatnju.

Izvor: Scinexx.