Alarmantno! Afrički pingvini umiru od gladi

Procjenjuje se da ih je 1950-ih godina uz obale Južne Afrike bilo oko 140.000 parova. Danas ih je manje od 10.000. Afrički pingvini su u opasnosti od izumiranja u nadolazećim godinama.

Obala Južne Afrike na Indijskom oceanu pruža posjetiteljima impresivan doživljaj: dok more blista na jutarnjem suncu, stotine ptica uzbuđeno kruže u letovima iznad njihova plijena. Kapski ganeti (velike morske ptice) svojim šiljastim kljunovima zaranjaju okomito u vodu brzinom do 120 km/h. Galebovi „pohlepno plove“ iznad morske površine. Delfini i kitovi, tragajući za hranom, opkoljavaju manje ribe . 

Bliži se velika gozba na kojoj razne životinje zajedno love ribe, objašnjava Rob Francis. Ovaj skiper i morski konzervator gotovo je svaki dan na oceanu kako bi turistima pokazao ljepote svoje domovine. Istovremeno, jako je zabrinut, jer na ribarskim gozbama jedni stanovnici obale sve više nedostaju: afrički pingvini.

To je jedina vrsta pingvina koja živi na afričkim obalama. U Namibiji, a posebno u Južnoj Africi je kritično ugrožena. Godine 2024. Međunarodna organizacija za očuvanje prirode klasificirala je afričke pingvine u vrstu kojoj prijeti izumiranje.

Priču o izumiranju afričkih pingvina za ugledni njemački portal Tagesschau donosi Kristin Becker.

Dramatični rezultati istraživanja

Područje gdje su nekoć živjeli deseci tisuća pingvina sada je prazno: prije samo nekoliko godina postojala je jedna od najvećih kolonija za razmnožavanje afričkih pingvina na malom otoku St. Croix uz obalu južnoafričkog lučkog grada Gqeberha. Rob Francis pokazuje fotografiju iz 2002. godine: pingvini stoje blizu jedan drugome na liticama otoka. Danas gotovo da ne možete tamo vidjeti pingvine, tu i tamo poneku malu skupinu.

Taj dan u vodi su plivala samo tri ili četiri pingvina. Oni bi zapravo trebali biti u znatno većim grupama. Na taj način pružaju zaštitu jedni drugima. “Sada ih je jako malo, a neki su očito toliko gladni da sami izlaze van, mada je to za njih opasno”, ističe Francis.

U tijeku je sezona mitarenja, pingvini gube perje i zapravo moraju čekati na kopnu oko tri tjedna dok im perje ponovno ne izraste i postane vodootporno. No, pingvini sve teže pronalaze dovoljno hrane.

"Afrički pingvini su veoma izbirljivi u hrani", objašnjava zoolog Carl Havemann iz Južnoafričke zaklade za očuvanje obalnih ptica (SANCOBB). "Primarno se hrane sardinama i inćunima." Ako ih nema dovoljno, imaju problem. Dvije nove studije pokazuju kako su afrički pingvini već tri desetljeća teško pogođeni smanjenjem broja plijena i konkurencijom komercijalnog ribolova.

Istraživački timovi iz Velike Britanije i Južne Afrike istražili su područja u kojima obitavaju pingvini u blizini Cape Towna i otkrili obrazac koji se ponavlja. Godine 2016. kada je ribe bilo relativno malo, oko jedan od pet pingvina tražio je hranu tamo gdje su u isto vrijeme plovili ribarski brodovi. U vremenima kada su zalihe bile izdašnije, situacija se smirila: tada je preklapanje u traganju za ribama između pingvina i ribarskih brodova bilo samo četiri posto.

Situacija je bila osobito dramatična između 2004. i 2011. godine. U tom se razdoblju ponuda sardina u moru kod zapadne obale Južne Afrike uvelike smanjila. Pritom je količina sardina pala na manje od jedne četvrtine onoga što je nekada bila. Taj ekstremni pad sardina u moru doveo je tamošnje afričke pingvine do ruba ponora. Istraživači procjenjuju kako je u tih osam godina 62.000 pingvina umrlo od gladi. To je čak 95 posto od ukupnog broja pingvina koji su se još razmnožavali na otocima 2004. godine.

Afrički pingvini mogli bi uskoro izumrijeti

Glavni razlozi lošeg položaja afričkih pingvina leže u promjenama temperature i slanosti vode povezanih s klimatskim promjenama. To otežava preživljavanje sardina u klasičnim područjima mrijesta. Istovremeno, ribarske industrijske flote dodatno desetkuju populaciju sardina. Uz takvu nestašicu hrane, čak i kratka faza bez hrane, na primjer tijekom mitarenja, dovoljna je da uništi cijelu populaciju pingvina. Valja pridodati i onečišćenje okoliša uslijed prolivanja brodskog ulja. Ono lijepi perje ptica. Tu je i buka koju stvaraju točenja goriva u velikim teretnjacima na moru. Sve skupa je to iznimno ometajuće za život pingvina.

Posljedice se mogu osjetiti posvuda, uključujući i područja nastanjena pingvinima u blizini Gqeberhe, ističe Havemann. "Gubimo osam posto populacije pingvina svake godine. Ako se ovo nastavi, afrički pingvini mogli bi izumrijeti u divljini u sljedećih devet godina." Pomagači poput Francisa redovito pronalaze mrtve pingvine u vodi. Na prvi pogled nemoguće je reći što je uzrokovalo smrt pingvina. No, vidljivo je kako je pingvin mršav, ima ozlijeđenu peraju i očito je otišao u vodu dok se mitario. Moguće je da se prije presvlačenja perja nije uspio udebljati pa je bio prinuđen ići u lov. Iako je to za pingvine nadasve opasno zato što su tijekom mitarenja lak plijen za morske pse i tuljane. Rob Francis iznaša mrtvog pingvina na obalu i potom ga predaje stručnjacima iz Južnoafričke zaklade za očuvanje obalnih ptica (SANCOBB). Nastoji se istražiti što je uzrokovalo smrt pingvina?

Trenutno postoji zabrinutost da bi se ptičja gripa mogla proširiti na područja gdje obitavaju pingvini te dodatno desetkovati tu vrstu. Južnoafrička zaklada za očuvanje obalnih ptica brine o morskim pticama od 1968. godine s dvije spasilačke stanice u Cape Townu i Gqeberhi, s posebnim fokusom na afričke pingvine. U ograđenom prostoru za rehabilitaciju u Gqeberhi, morska biologinja Quaraesha Shaik provjerava pacijenta "AP165", živahnog odraslog pingvina. Životinje se ne bi trebale navikavati na ljude, i obrnuto. Stoga je govor zabranjen tijekom tretmana pingvina, barem za osobe koje skrbe o njima. Pingvini vam, pak, glasno daju do znanja kada im nešto ne odgovara.

Većina onih koji se ovdje njeguju dolaze s ozljedama i pothranjeni su. Pingvinima se često moraju amputirati stopala, jer napadi morskih pasa, primjerice, ostavljaju teške rane. "Oni su vrlo otporne i snažne ptice", objašnjava Shaik, "i čak mogu preživjeti u divljini sa samo jednom nogom, zato što se u vodi oslanjaju isključivo na svoje peraje." No unatoč njihovoj robusnosti, broj afričkih pingvina drastično je opao. Dok je 1950-ih bilo 140.000 gnijezdećih parova, a krajem 1970-ih 70.000, trenutno ih je manje od 10.000 - ukupno.

Zaštitne zone proširene, ribari protestiraju

Organizacije za zaštitu životinja poduzele su pravne korake kako bi prisilile južnoafričku vladu da proširi zaštićene zone oko područja gdje obitavaju pingvini. U tim zonama ribolov nije dopušten.

Ribar Diyaa-Uddeen De Maine čeka u luci Gqeberha na povratak svog ribarskog broda s izlova sardina. Smatra da je širenje zona zabrane ribolova nepravedno. S njegove točke gledišta, previše je morskih zaljeva zatvoreno. To ugrožava ribarstvo. Njegov ribarski brod mora ploviti na sve veće udaljenosti. "Trenutno koristimo 1200 litara dizela umjesto nekadašnjih 500 litara", objašnjava ovaj afrički ribar.

Ribolov je pod pritiskom zbog konkurencije stranih ribarskih flota. Opća ekonomska situacija u Južnoafričkoj Republici je teška, a ribarstvo je važna gospodarska grana za stanovništvo te zemlje. De Maine i njegovi kolege ribari također primjećuju da se riblji fond mijenja zbog klimatskih promjena. Umjesto srdela kako je planirano, taj su dan ulovili samo skuše.

Probleme sve manjih zaliha ribe afrički ribari dijele s pingvinima. Još je nejasno hoće li zaštićene zone donijeti preokret za pingvine i zaustaviti njihovo izumiranje? 

Iako smatraju da su potrebne dodatne mjere kako bi se spriječilo izumiranje afričkih pingvina Carl Havemann i Quaraesha Shaik se nadaju da će donesene mjere o zaštićenim područjima pridonijeti zaustavljanju dramatičnih trendova izumiranja pingvina. 

Nakon što je nekoliko pingvina oporavljeno od ozljeda i pothranjenosti, u rehabilitacijskom centru im je dopušten povratak u divljinu. Rob Francis ih vodi svojim katamaranom u jedan od područja u kojem obitavaju pingvini u blizini Gqeberhe. Mali tračak nade, navodi ovaj skiper i morski konzervator. Kako ističe "bila bi velika šteta vidjeti afričke pingvine samo u zoološkim vrtovima".

Izvor: Tagesschau.