Igra: lijek za stres!

Negdje na putu ka odrasloj dobi, vrijeme za igru nestaje. Skloni smo zamijeniti dječju igru, gluposti i maštu za ozbiljnost i zauzetost. Ipak, postoje jasni znanstveni dokazi da odrasli imaju koristi od razigranosti baš kao i djeca. Istraživanja pokazuju kako se odrasli koji se bave razigranim aktivnostima lakše nose sa stresom, doživljavaju više pozitivnih emocija, pokazuju veću otpornost pri suočavanju s izazovima i prijavljuju višu razinu zadovoljstva životom.

Istraživanje s obiteljima s Novog Zelanda naglašava kako podržavanje nestrukturirane igre može pomoći odraslima da se osjećaju manje pod stresom i povezanijima. Također, razigranost postaje svakodnevnica obiteljskog života.

Živimo u vrijeme kojeg obilježava stalna zauzetost. Pritom postoji opasnost da izgubimo bitne kvalitete života poput spontanosti, zajedništva, slobode i zabave. Njih možemo zadržati ili povratiti kroz igru.

Rezultate istraživanja o utjecaju igre na živote odraslih ljudi za prestižni znanstveni portal The Conversation donose znanstvenici sa Sveučilišta Auckland iz Novog Zelanda Scott Duncan i Melody Smith.

Igra u odrasloj dobi može izgledati drugačije od igre u djetinjstvu. Manje se radi o igračkama, a više o tome kako pristupamo svakodnevnim iskustvima.

Igra za odrasle može biti fizička, društvena, kreativna ili maštovita. Može uključivati pokret, glazbu, humor, pripovijedanje, rješavanje problema ili jednostavno neku aktivnost koju radimo iz zadovoljstva.

Ono što određenu aktivnost čini razigranom nije njezin oblik, već način razmišljanja koji stoji iza nje: znatiželja, otvorenost i spremnost na sudjelovanje bez fiksnog ishoda. Za odrasle je igra često utkana u hobije i trenutke istraživanja koji su izvan posla i obaveza.

Koje su koristi igre za odrasle?

Najnovija istraživanja ukazuju na potencijalni neurobiološki put između razigranosti i kognitivnog zdravlja kod starijih osoba.

U svojoj srži, igra pruža prostor za resetiranje, dopuštajući nam da izađemo izvan pritiska. Na taj način podupire ne samo regulaciju stresa, već održava emocionalnu ravnotežu i kvalitetu života odrasle dobi.

Vrijednost razigranosti također nadilazi pojedinca. Razigrani angažman u društvenim kontekstima pomaže u izgradnji zajedničkih emocionalnih resursa, oblikujući način na koji ljudi komuniciraju i zajedno se nose s prostorom i vremenom u kojem žive.

Razigranost kod odraslih također je povezana s višom emocionalnom inteligencijom, uključujući veću sposobnost percepcije i upravljanja emocijama u društvenim situacijama. Nadalje, opservacijske studije pokazuju kako su odrasli koji se igraju u igri suosjećajniji, recipročniji i pozitivniji u svojim interakcijama s drugima. Kroz igru jačaju društvenu povezanost i pripadnost.

Igra ima jedinstvenu sposobnost da pređe dobne granice. Kada se odrasli i djeca igraju zajedno, čak i ako nisu povezani, razlike u dobi, ulozi i statusu imaju tendenciju da izblijede. Pritom do izražaja dolaze zajednički užitak i interakcija.

Istraživanja sugeriraju kako međugeneracijska iskustva igranja mogu ojačati odnose, podržati dobrobit i smanjiti dobne stereotipe. Igra postaje zajednički jezik, premošćujući dobne podjele koje su često osnažene modernim životom.

Nalazi istraživanja Scotta Duncana i Melody Smith sa Sveučilišta Auckland iz Novog Zelanda pokazuju kako nestrukturirana igra ostaje i moguća i smislena u suvremenom životu, pridonoseći dobrobiti razvoja djece, kao i obiteljskoj koheziji i zajedničkom blagostanju. Otkrića ovih znanstvenika sugeriraju kako igra može funkcionirati kao obična, a ne iznimna značajka obiteljskog i društvenog života.

Stvaranje prostora za igru u svakodnevnom životu

Ako je igra važna tijekom čitavog života, prostori u kojima živimo trebaju je podržavati.

Ipak, većina javnih sredina i dalje tretira igru kao nešto prvenstveno namijenjeno djeci. Istraživanja o urbanom dizajnu sugeriraju kako igrališta nisu predodređena kao najučinkovitija okruženja za igru za odrasle, već su to svakodnevna životna okruženja.

Velike stepenice, kamene stepenice, interaktivno sjedenje ili vijugave staze mogu pobuditi maštu, znatiželju, ideju, istraživanje i kretanje. U nekim gradovima to se proteže na elemente za igru za odrasle integrirane u javni prostor, kao što su glazbene ljuljačke koje rutinsko kretanje pretvaraju u razigranu interakciju.

Unatoč ovim primjerima, dizajn usmjeren na igru ostaje iznimka, a ne norma, s većinom javne infrastrukture za igru koja je još uvijek koncentrirana u dječjim prostorima. Dizajniranje gradova koji pozivaju na igru odraslih kao dio svakodnevnog života moglo bi biti vrijedno ulaganje u uključenost, društvenu povezanost i dobrobit stanovništva.

Okoline koje podržavaju igru nisu samo fizičke, već i društvene. Baš kao što urbani dizajn može pozvati ili obeshrabriti razigrano kretanje, društvene norme određuju hoće li se igra osjećati prihvatljivom u životu odrasle osobe.

Igra se dugo tretirala kao nešto odvojeno od života odraslih, ograničeno na djetinjstvo ili rezervirano za rijetke trenutke dokolice. Ipak, dokazi upućuju na to kako je igra i dalje važna i nakon ranog razvoja.

Integriranje igre u život odrasle osobe otvara nove načine razmišljanja o dobrobiti igre tijekom cijelog životnog vijeka.

Izvor: The Conversation.