Iznenađujući rezultati! Zijevanje ima neočekivani utjecaj na naš mozak

Zijevanje nije samo duboki udah koji ukazuje na umor ili dosadu, već proces koji reorganizira protok tekućine iz mozga. Većina kralješnjaka zijeva. No, točna svrha zijevanja i dalje ostaje misterij. Teorije koje objašnjavaju zijevanje uključuju pretpostavku da ono dovodi više kisika u pluća, pomaže u regulaciji tjelesne temperature, poboljšava cirkulaciju tekućine oko mozga i upravlja razinama hormona kortizola.

Kortizol, poznat kao "hormon stresa", steroidni je hormon koji proizvodi kora nadbubrežne žlijezde, ključan za odgovor organizma na fizički i psihički stres. Regulira metabolizam (ugljikohidrata, masti, proteina), krvni tlak, san i djeluje protuupalno. Najviša razina je ujutro, a najniža navečer, prateći prirodni bioritam

"Krokodili zijevaju i dinosauri su vjerojatno zijevali. Zijevanje je evolucijski očuvano ponašanje. No, zašto je tako dugo očuvano i zašto je još uvijek s nama?", pita se dr. Adam Martinac iz Neuroscience Research Australia (NeuRA), vodećeg, neovisnog, neprofitnog medicinskog istraživačkog instituta sa sjedištem u Sydneyu u Australiji.

Najnovije rezultate istraživanja o učincima zijevanja na ljudski organizam za prestižni znanstveni portal NewScientist donosi James Woodford.

Kako bi pokušali riješiti misterij o zijevanju i kakve učinke ima na ljudsko tijelo, dr. Martinac i njegovi kolege angažirali su 22 zdrave odrasle osobe, jednako podijeljene na muškarce i žene.

Svim dobrovoljcima je napravljen pregled magnetske rezonancije (MRI) dok su izvodili četiri različita manevra disanja - normalno disanje, zijevanje, svojevoljno potiskivanje zijevanja i snažno duboko disanje.

Kad su članovi istraživačkog tima počeli analizirati podatke, bili su šokirani rezultatima. Njihova je hipoteza bila da bi i zijevanje i snažan duboki udah potaknuli izlazak iz mozga likvora, - cerebrospinalne tekućine (CSF).

Likvor (cerebrospinalna tekućina) je bistra, bezbojna tekućina koja ispunjava moždane komore, subarahnoidni prostor mozga i kralježnične moždine. Djeluje kao "jastuk" koji mehanički štiti živčani sustav od udaraca, omogućuje razmjenu tvari, imunološku zaštitu i održava stabilan tlak.

Na iznenađenje znanstvenika, zijevanje je izazivalo kretanje likvora u suprotnom smjeru nego tijekom dubokog udaha. 

Točnije, otkrili su kako su likvor i venski protok krvi postali snažno usmjereni tijekom zijevanja, često se krećući zajedno od mozga prema kralježničnom stupu. 

Još uvijek nije jasan točan mehanizam izlaženja likvora iz mozga tijekom zijevanja. Isto tako, nije još uvijek utvrđeno koliko se likvora pomiče – iako se procjenjuje da je to samo nekoliko mililitara po zijevanju, navodi dr. Martinac. Nada se da će se kvantificirati volumen tekućine kao dio sljedeće faze istraživanja.

"Pretpostavljamo da se mišići vrata i jezik, kao i grlo međusobno koordiniraju kako bi izvukli ovu tekućinu iz mozga", ističe dr. Martinac.

Drugo ključno otkriće je da je zijevanje povećalo dotok karotidne arterije za više od trećine u usporedbi s dubokim disanjem. Karotidne arterije su dvije velike, ključne krvne žile smještene s obje strane vrata koje dovode krv bogatu kisikom u mozak, lice i vrat. Pretpostavlja se kako zijevanje potiče i likvor i vensku krv da istječu iz lubanjske šupljine – stvarajući prostor za dodatni arterijski priljev.

Zanimljivo je kako je svaki volonter koji je sudjelovao u eksperimentu imao jedinstveno i različito zijevanje u smislu pokreta jezika. “Čini se da svaki pojedinac ima nešto što izgleda kao individualni potpis zijevanja”, navodi dr. Martinac.

Još jedna zagonetka koju istraživački tim želi razriješiti je dobrobit ovog kretanja likvora za naše tijelo.

"Možda je to termoregulacija, možda je to uklanjanje otpada ili možda nije ništa od toga", navodi dr. Martinac. "Vjerojatno bismo mogli preživjeti bez zijevanja. No, možda postoji šest ili sedam ili osam različitih vrlo malih učinaka zijevanja. Oni nam pomažu regulirati uklanjanje otpada, termoregulaciju, pa čak i emocionalnu grupnu dinamiku zijevanja."

Činjenica da je zijevanje zarazno također je misterij - iako je bilo ključno za eksperiment, budući da su istraživači poticali sudionike da zijevaju pomoću zaslona unutar MRI skenera koji je prikazivao video snimke drugih ljudi koji zijevaju.

“Kad god imamo laboratorijske sastanke ili radim prezentaciju, uvijek moram biti zadnji, jer ako počnem govoriti o svom istraživanju, svi počnu zijevati”, kaže Martinac.

Dr. Andrew Gallup sa Sveučilišta Johns Hopkins u Marylandu u SAD-u kaže da studija ima brojne važne nalaze koji daju važan doprinos razumijevanju zijevanja. Također ističe da su istraživači umanjili značaj nekih od njihovih nalaza - posebice o dokazima da zijevanje ima važnu ulogu termoregulacije.

"Činjenica da se unutarnji protok karotidne arterije povećao za 34 posto tijekom zijevanja je iznimno važan nalaz koji se čini zanemaren ili barem umanjen u trenutnoj verziji rada", ističe dr. Gallup. Također naglašava da je studija ispitivala zarazna zijevanja, a ne spontanu vrstu i sugerira da bi utjecaj spontanog zijevanja mogao biti čak i veći.

"Postoji razlog za očekivanja da spontano zijevanje uzrokuje čak i veće promjene u likvoru i protoku krvi nego što je ovdje opisano", navodi dr. Gallup. "Doista, video zapisi sugeriraju da su zarazna zijevanja bila prilično kratka u usporedbi s prosječnim trajanjem spontanog zijevanja, koje traje oko šest sekundi."

Izvor: NewScientist.