Pronađena je zvijezda za koju se činilo da je nestala prije više od 130 godina!

Godine 1892. astronom Edward Emerson Barnard mislio je da je vidio sjajnu zvijezdu u blizini Venere, ali je onda nestala. No, sada znamo i zašto.

Zvijezda koju je 1892. uočio jedan od najdarovitijih astronomskih promatrača svih vremena, ali je potom očito nestala, ponovno je pronađena, upravo tamo gdje ju je izgubio.

Edward Emerson Barnard (1857-1923) bio je istaknuti američki astronom poznat kao vodeći astrofotograf svog doba. Zaslužan je za otkriće 16 kometa, Jupiterovog petog mjeseca Amalteje te je pionir u mapiranju tamnih maglica (Barnardov katalog). Nekoliko tjedana prije njegova otkrića Jupiterovog petog mjeseca Amalteje iznio je zagonetno opažanje koje ga je neprestano mučilo. Kratki članak koji je o tome objavio u jednom časopisu 1906. naslovljen je Neobjašnjeno opažanje.

Priču o pronađenoj zvijezdi za koju se činilo da je nestala prije više od 130 godina za prestižni znanstveni portal NewScientist donosi Bas den Hond.

Toga jutra godine 1892. kad je usmjerio svoj teleskop prema planeti Veneri, nadajući se da će otkriti satelite, Barmard je mislio da vidi zvijezdu. Procijenio je njezinu svjetlinu kao 7. magnitudu, prema ljestvici koju koriste astronomi. U tamnoj noći netko s dobrim očima može vidjeti zvijezde najviše oko 6. magnitude. 

Inače, mjerenje magnitude zvijezda je sustav za mjerenje njihove prividne ili stvarne sjajnosti pomoću Pogsonove ljestvice, gdje su manje i negativne magnitude sjajnije (npr. Sunce -26,8, Sirius -1,46), a veće magnitude tamnije (npr. zvijezde vidljive golim okom su oko 6. magnitude). Razlika od 5 magnituda znači 100 puta veću razliku u sjajnosti.

 Barnard je potražio zvijezdu u jedinom katalogu cijelog neba toga dana, Bonner Durchmusterung. U tom katalogu su navedene sve zvijezde magnitude 9,5 ili sjajnije, tako da je njegova zvijezda 7. magnitude trebala biti u njemu. No, nije je bilo u katalogu. Kasnije, izviđajući teleskopom Barnard je primijetio da navedene zvijezde više nema. Činilo se da je nestala. Jedina zvijezda koju je uočio blizu tog položaja bila je zvijezda 11. magnitude, oko stotinu puta slabijeg sjaja.

Je li to mogao biti veliki asteroid? “Ne Ceres, Pallas, Juno i Vesta koje su bile negdje drugdje”, kasnije je napisao. Neki su mislili da je zvijezda 11. magnitude koju je kasnije vidio na sličnom položaju, ili neka druga zvijezda u blizini, možda samo privremeno zasvijetlila. Drugi su nagađali da je Barnarda prevario "duh", zalutali bljesak Venere u njegovom teleskopu. Ali, misterij je ostao, sve dok u prosincu 2024. skupina astronoma nije odlučila istražiti taj događaj.

"Slučajno sam to spomenuo na Zoom sastanku koji imam jednom tjedno, pod nazivom Asteroid Lunch", navodi Tim Hunter. Ubrzo nakon toga, Hunter, astronom amater sa sjedištem u Arizoni i suosnivač Međunarodne udruge za tamno nebo (DarkSky International) pokrenuo je skupinu amatera i profesionalnih astronoma koji su ispitivali sva moguća objašnjenja koja su bila predložena, a vezana za slučaj zvijezde koju je primijetio Barnard. Našli su valjane razloge da odbace svako od tih objašnjenja.

Na koncu, istraživački tom je htio odustati od daljnjih ispitivanja. No, član grupe Roger Ceragioli, optički inženjer sa Sveučilišta u Arizoni, odlučio još jednom testirati „teoriju o duhovima“ promatrajući Veneru u zoru, upravo onako kao što je to učinio Barnard. Roger Ceragioli je proveo izviđanje teleskopom opremljenim starinskim okularom sličnim onom koji je možda koristio Barnard. Čekalo ga je iznenađenje.

Iako Venera nije bila na mjestu na nebu gdje ju je Barnard promatrao 1892., "odmah u polju sam vidio zvijezdu", ističe Ceragioli. Zaključio je da mora biti prilično jako svijetlo s te zvijezde da bi bila vidljiva u zoru. Zvjezdana mapa na njegovom računalu otkrila mu je kako je svjetlost jačine samo 8. magnituda. Relativno slabo.

Barnard je, zaključila je skupina, doživio nešto slično. Ovo sugerira da je zvijezda 7. magnitude za koju je Barnard vjerovao da ju je vidio zapravo bila zvijezda 11. magnitude koju je naknadno dokumentirao na toj lokaciji, a koja se činila svjetlijom nego što je stvarno bila na jutarnjem svjetlu. Barnard je bio relativno nov na 36-inčnom teleskopu postavljenom na planinskom vrhu Mount Hamiltonu u Kaliforniji kroz koji je vidio zvijezdu pored Venere. U to vrijeme Barnard nije imao druge zvijezde poznatog sjaja s kojom bi mogao usporediti zvijezdu koju je identificirao.

Barnardova je pogreška oprostiva, napominje Ceragioli, s obzirom na to da je određivanje sjaja zvijezde okom bila posebna vještina u Barnardovo vrijeme. Tu vještinu su razvili samo astronomi koji su proučavali promjenjive zvijezde, što on nikada nije radio.

Hunter također smatra da je astronomova reputacija još uvijek "prilično savršena“. "Svi smo mi veliki obožavatelji Barnarda. To je prilično mala pogreška."

Izvor: NewScientist.