Zašto je nedostatak vode na Marsu toliko misteriozan?

Planetarni znanstvenici slažu se da je Mars nekada imao tekuću vodu na svojoj površini i atmosferu bogatu vodom, što se daleko razlikovalo od njegovog sadašnjeg sušnog stanja. Ali, dosadašnja istraživanja svih izvora vode na površini Marsa i svih načina na koje je ona mogla nestati pokazuju velika odstupanja - jednostavno ne znamo kamo je sva ta voda otišla?

Razdoblje za koje se smatra da je Mars imao tekuću vodu, prije oko 4,5 milijardi do 3,7 milijardi godina, poznato je kao Noahovo razdoblje. 

To  je najstarije geološko razdoblje na Marsu, koje je trajalo otprilike od formiranja planeta do prije 3,7 milijardi godina. Karakteriziralo ga je intenzivno bombardiranje meteorita, visoka vulkanska aktivnost i toplija klima koja je omogućila postojanje tekuće vode na površini, čineći ga ključnim razdobljem za potencijalnu ranu evoluciju života na tom planetu. Dokazi ukazuju na postojanje rijeka, jezera, a možda i oceana, što je stvorilo slojeve gline i minerala koji nastaju u prisutnosti vode.

Na temelju znanstvenih procjena, trebalo je biti dovoljno površinske vode na Marsu na kraju Noahovog razdoblja. Količinski je trebalo biti vode da može pokriti cijeli planet Mars u dubini između 150 i 250 metara.

Međutim, kada su dr. Bruce Jakosky sa Sveučilišta Colorado Boulder i njegov istraživački tim istražili sve načine na koje je voda mogla biti uklonjena s površine Marsa, otkrili su kako je na Marsu ostalo vode da može pokriti cijeli planet u dubini od maksimalno nekoliko desetaka metara. Dr. Jakosky predstavio je rezultate ovog najnovijeg istraživanja na Lunarnoj i planetarnoj znanstvenoj konferenciji (LPSC) u Teksasu 20. ožujka 2026. godine.

Trenutačna ukupna količina vode na Marsu, uglavnom u obliku leda i hidratiziranih minerala, otprilike je jednaka globalnom oceanu dubokom samo 30 metara. „Kako dospjeti sa 150 metara na samo 30-ak metara? Čini se nemogućim. Očigledno je kako nešto nedostaje u našem razumijevanju mijenjanja količine vode na Marsu“, ističe dr. Jakosky. „Čak i ako uzmete donju razumnu granicu svakog procesa koji je mogao dodati vodu na površinu i gornju razumnu granicu svakog procesa koji ju je uklonio, diskrepancija još uvijek nije potpuno ublažena“, dodao je.

Postoje neke ideje o tome kamo je voda mogla nestati: moguće je da je znatno više vode isparilo u svemir od kraja Noahovog razdoblja nego što se pretpostavljalo; možda se voda nalazi zamrznuta u još neotkrivenim naslagama leda na Marsu; možda smo pogrešno razumjeli interakcije između Marsovih polarnih ledenih kapa i atmosfere, ili možda neki od izvora vode zapravo međusobno djeluju na neočekivane načine. Najvjerojatnije se radi o svojevrsnoj kombinaciji svih navedenih opcija, a moguće i još nekih drugih potpuno nepoznatih mehanizama, rekao je dr. Jakosky.

Iako tako velika razlika može biti iznenađujuća, nije kontroverzno reći da ne razumijemo u potpunosti povijest vode na Marsu. U drugim razgovorima na Lunarnoj i planetarnoj znanstvenoj konferenciji (LPSC-u), istraživači su iznijeli ideju da je umjesto jednog dugog razdoblja vode na površini možda bilo kratkih razdoblja kiše nakon kojih je uslijedila suša.

"Ovo sugerira kako je hidrološki ciklus na Marsu bio potpuno drugačiji od Zemljinog", rekao je dr. Eric Hiatt sa Sveučilišta Washington u St. Louisu tijekom svog govora. Njegovo istraživanje sugerira da podzemna voda na Marsu možda nije u interakciji s površinom i atmosferom na način na koji smo prije mislili, što bi moglo promijeniti naš pogled na to koliko je vode zapravo na površini Marsa.

U drugom govoru, dr. Bethany Ehlmann sa Sveučilišta Colorado Boulder sugerirala je kako trenutačno na Marsu još uvijek može biti više vode nego što se tradicionalno pretpostavljalo. Sve ovo naglašava da iako znamo puno toga o Marsu, ne znamo dovoljno da bismo izgradili potpunu sliku njegove hidrološke povijesti.

Rješavanje misterija Marsove vode – a time i njezine potencijalne nastanjivosti u različitim razdobljima u njegovoj povijesti – bit će monumentalan zadatak. 

Budući da NASA i SpaceX daju prioritet istraživanju Mjeseca, mogla bi proći desetljeća prije nego što čovjek kroči na Mars, tako da će svaki napredak za sada biti inkrementalan, s podacima iz svemirskih rovera i orbitera.

Izvor: NewScientist.