Sateliti u svemiru prijete klimatskim promjenama na Zemlji

Povećanje satelita u orbiti dovodi do rasta svemirskog otpada. Ne samo što je to opasnost za druge leteće objekte u svemiru, nego i za klimu na Zemlji. Istraživači strahuju od posljedica za atmosferu i ozonski omotač.

Prema pisanju Andreasa Kegela za ugledni njemački portal Tagesschau očekuje se kako će se broj satelita blizu Zemlje do 2040. povećati čak 12 puta, i to sa sadašnjih 5.000 na gotovo 60.000. Broj satelita u svemiru uvelike je uzrokovan projektom Starlink američke tvrtke SpaceX i satelitskom konkurencijom iz Kine Qianfanom. Takvi sateliti imaju životni vijek oko pet godina i najčešće potpuno izgore u atmosferi. Dvanaesterostruko povećanje količine satelitskog otpada moglo bi imati ozbiljne posljedice za okoliš na Zemlji.

Američki istraživački tim, s vodećeg istraživačkog Instituta za proučavanje sustava Zemlje i okoliša (CIRES), kojeg predvodi kemičar dr. Christopher Maloney, koristio je modele kako bi ispitao što bi se moglo dogoditi ako bi sateliti u budućnosti u svemiru sagorijevali svaki dan. Pri tome valja napomenuti kako u izradi svemirske letjelice posebnu ulogu ima aluminij budući da on čini oko 40 posto njezina sastava. Prilikom sagorijevanja aluminij se raspada na sitne čestice i plinove.

Istraživački tim je izračunao kolika će biti količina aluminijskih oblaka u srednjoj i višoj atmosferi Zemlje. Inače, srednja i viša Zemljina atmosfera obuhvaćaju slojeve iznad troposfere, protežući se otprilike 10 km do ruba svemira.

Rezultat je šokantan! Očekuje se da će svake godine od 2040. godine biti ispušteno oko 10.000 tona aluminijevog oksida. Istraživači su došli do ovog iznosa pretpostavljajući da će biti oko 12.000 odbačenih satelita godišnje.

Stratosferski aluminij spaja se s kisikom i stvara aluminijev oksid. Ti aerosoli i druge čestice vjerojatno bi kružile stratosferom nekoliko godina, tvrdi američki istraživački tim. Prema izračunima modela, previše aluminijevog oksida moglo bi uzrokovati zagrijavanje prosječne atmosfere na Zemljinim polovima za 1,5 stupanj.

"Čak i grube procjene govore kako postoji potencijal da zaostali aerosoli (smjesa sićušnih krutih čestica ili tekućih kapljica koje su raspršene u plinu, najčešće zraku, poput magle, dima, prašine, ili peludi) utječu na procese u stratosferi i mezosferi, bilo kroz zagrijavanje ili kroz promjene u cirkulaciji zraka", ističe Christopher Maloney. 

Zbog Zemljinog infracrvenog zračenja koje jače apsorbira sićušne metalne čestice, došlo bi do još većeg globalnog zatopljenja. Osim toga, zagrijavanje bi moglo dovesti do smanjenja brzine vjetra na južnoj hemisferi.

Kako riješiti problem svemirskog otpada? Trenutni cilj Europske svemirske agencije (ESA) i Savezne civilne uprave SAD-a za zrakoplovna i svemirska istraživanja i razvoj (NASA) je da zastarjeli sateliti što potpunije izgore u atmosferi na kraju svog radnog vijeka kako bi se smanjio svemirski otpad.

Na Institutu za svemirske sustave u Stuttgartu (IRS) trenutno se istražuju inovativni načini izgradnje svemirskih letjelica koje ne izgaraju, već se vraćaju na Zemlju u jednom komadu. Tako da se po povratku na Zemlju mogu reciklirati. Pritom je ključno pitanje: kako osigurati da se odbačeni satelit sigurno i kontrolirano vrati "kući". U svakom slučaju, svi akteri koji lansiraju satelite u svemir trebali bi se obvezati da svoj svemirski otpad odlažu na ekološki i atmosferski prihvatljiv način, smatra dr. Stefanos Fasoulas s Instituta za svemirske sustave u Stuttgartu (IRS).

Izvor: Tagesschau.