Čimpanze vode okrutne ratove! Otkriveni su razlozi zašto to čine?

Čimpanze vode osvajačke ratove protiv susjednih skupina. Ali, zašto to čine? Što im donose ratovi? Najjasniji odgovor na ta pitanja osiguravaju dugoročna istraživanja iz Ugande. Nakon smrtonosne borbe između dviju skupina čimpanzi oko teritorija, kondicija pobjedničke skupine se značajno povećala: udvostručili su natalitet i preživjelo je više mladunčadi. Navedeni nalazi bacaju svjetlo na korijene ljudske sklonosti prema ratovima i nasilju, objašnjavaju biolozi.

Dugo se vremena smatralo da su životinje, uključujući čovjekolike majmune, prirodno miroljubive. Koordinirani činovi nasilja poput ratova smatrani su ljudskom posebnošću. No, već 1970-ih, engleska antropologinja i istraživačica čimpanzi Jane Goodall razotkrila je to kao pogrešku: dokumentirala je višegodišnji rat između skupina čimpanzi u Tanzaniji. Biolozi su također više puta dokumentirali nasilne, ciljane napade čimpanzi na susjedne skupine.

Ali, koja biološka korist stoji iza ratova među čimpanzama? Takve borbe u konačnici koštaju energije i vremena potrebnog za traženje hrane. Osim toga, žrtve krvavih napada postaju i pripadnici njihove vlastite skupine. Stoga mora postojati nešto što nadmašuje te nedostatke. Ali, što? Do sada postoji mnogo teorija o tome, ali malo jasnih podataka.

Bilo bi zamislivo, na primjer, da veliki majmuni žele iskoristiti svoje koordinirane napade kako bi eliminirali konkurente u hrani i osvojili nove izvore hrane. Osvajanje ženki iz druge skupine također bi mogao biti motiv za napade, agresiju i ratove. 

“Unatoč intenzivnoj raspravi o smrtonosnoj grupnoj agresiji kao mogućoj adaptivnoj strategiji, njezin specifičan učinak na biološku sposobnost nije detaljnije ispitan”, ističe Brian Wood sa Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu.

Ipak, rezultati višegodišnjih istraživanja iz Nacionalnog parka Kibale u Ugandi objavljeni u Proceedings of the National Academy of Sciences (https://doi.org/10.1073/pnas.2524502122) daju prve jasne odgovore na navedena istraživačka pitanja. Čimpanze Ngogo tamo su već desetljećima poznate po borbama sa susjednim skupinama. Brian Wood i njegov istraživački tim analizirali su podatke prije i poslije ratova čimpanzi u kojem je skupina Ngogo pobijedila i proširila svoj teritorij. 

U borbama sa susjednim grupama smrtno je stradala 21 čimpanza. Procjene su otkrile jasne prednosti za pobjedničke čimpanze: "Broj rođenih u skupini Ngogo više se nego udvostručio nakon širenja teritorija", izvješćuju Brian Wood i njegov tim istraživača. Prije rata ženke čimpanze okotile su 15-ero novorođenčadi u tri godine, a poslije rata je u istom razdoblju bilo 37 novorođenčadi. Teritorijalno širenje uzrokovano smrtonosnim ratovima značajno je povećalo reproduktivni uspjeh pobjedničke skupine čimpanzi.

Ali to nije sve: mlade čimpanze rođene nakon ratova imale su znatno veće šanse za preživljavanje. Samo 8 posto ih je umrlo prije treće godine. Za usporedbu, prije ratova ih je umrlo 41 posto, utvrdili su biolozi. Širenjem teritorija Ngogo čimpanze značajno su povećale svoju reproduktivnu sposobnost te su mogle podići znatno više potomaka. Ženke čimpanzi nakon rata mogle su imati 7,4 preživjelih mladunčadi umjesto dotadašnjih 2,2.

"Naši rezultati pružaju prvi izravan dokaz da međugrupna ubojstva dovode do teritorijalnih dobitaka i povećanog reproduktivnog uspjeha kod pobjedničke skupine čimpanzi", ističe Brian Wood. Ključna prednost grupe Ngogo bila je ta što su mogli proširiti svoj teritorij i time dobiti više izvora hrane. To je značilo da su ženke i njihova djeca imali više za jesti, što je povećalo plodnost i poboljšalo šanse za preživljavanje potomaka.

Korijen naše vlastite sklonosti prema nasilju !?

"Ova otkrića nam pomažu razumjeti zašto su čimpanze, a možda i ljudi kroz ranu povijest, razvili sposobnost koordiniranog nasilja", objašnjava Brian Wood. 

„Kada je hrane malo, teritorijalni dobici mogu značajno povećati biološku sposobnost skupine. Smrtonosni napadi na susjedne skupine stoga nisu iznimka, već evolucijska prilagodba“, zaključuje Wood.