Divovski val u Tihom oceanu u blizini otoka Vancouver najekstremniji ikad zabilježeni „zalutali val”

Morski valovi su  gibanja morske površine koja nastaju prvenstveno pod utjecajem vjetra, koji svojim trenjem i pritiskom prenosi energiju na vodu. Dok vjetar puše iznad otvorenog mora, on stvara valove koji mogu putovati tisućama kilometara daleko od mjesta svog nastanka. Veličina vala ovisi o brzini, trajanju i dohvatu vjetra.

Uslijed klimatskih promjena sve je učestalija pojava valova lutalica. Riječ je o izuzetno velikim, neočekivanim i opasnim morskim valovima koji se iznenada pojavljuju na otvorenom moru i mogu doseći visinu dvostruko ili trostruko veću od okolnih valova.

Izniman morski val pojavio se u studenom 2020. godine koji je jednu usamljenu plutaču uz obalu Britanske Kolumbije u blizini otoka Vancouver podigao na visinu od 17,6 metara.

Nekoliko godina kasnije potvrđeno je da je taj vodeni zid, visok poput četverokatnice, bio najekstremniji „zalutali” val ikad zabilježen. 

Smatra se da se takav izvanredan događaj zbiva samo jednom u 1300 godina.

Stoljećima su se divovski valovi smatrali tek dijelom pomorskog folklora. 

Međutim, čak i kada se pojave daleko od obale, divovski valovi mogu uništiti pomorske objekte, vjetroelektrane ili naftne platforme. Ako su dovoljno veliki, mogu ugroziti živote kupača.

Autorica Carly Cassella*, znanstvena novinarka, u svom tekstu pod nazivom Massive Wave in The Pacific Was The Most Extreme 'Rogue Wave' on Record objavljenom na uglednom znanstvenom portalu ScienceAlert donosi nam rezultate najnovijih istraživačkih napora u području valova lutalica:

Mit je postao stvarnost tek 1995. godine. Prvog dana nove godine val visok gotovo 26 metara udario je u naftnu platformu smještenu oko 160 kilometara (100 milja) od norveške obale.

U to je vrijeme takozvani val Draupner** prkosio svim dotadašnjim znanstvenim modelima.

Nakon 1995. godine zabilježeno još na desetke takvih valova. Neki od njih su bili i na jezerima. 

Iako morski val koji se pojavio 2020. godine kod Uclueleta na otoku Vancouveru nije bio najviši, njegova je relativna veličina u usporedbi s okolnim valovima bila bez presedana.

Znanstvenici definiraju divovski val kao svaki val čija je visina veća od dvostruke visine okolnih valova. Primjerice, val Draupner bio je visok 25,6 metara, dok su okolni valovi bili visoki samo 12 metara.

Za usporedbu, val Ucluelet bio je gotovo tri puta viši od valova u svojoj okolini.

„Razmjerno gledano, val iz Uclueleta vjerojatno je najekstremniji 'zalutali val'  ikad zabilježen”, objasnio je 2022. godine fizičar sa Sveučilišta Victoria u Kanadi Johannes Gemmrich.

„Tek je nekoliko takvih valova izravno opaženo u uvjetima uzburkanog mora, a nijedan nije bio tih razmjera.”

U nastavku autorica* opisuje aktivnosti znanstvenika u istraživanju divovskih valova naglašavajući pritom svekoliku važnost istraživačkih napora u tom području:

Kako bismo mogli bolje predvidjeti pojavu morskih valova, istraživači i danas pokušavaju dokučiti način funkcioniranja divovskih valova. To uključuje mjerenje takvih valova u stvarnom vremenu te izradu modela koji prikazuju kako ih vjetar uzburkava.

Plutaču koja je zabilježila val kod Uclueleta postavila je na otvorenom moru – zajedno s desecima drugih – istraživačka organizacija MarineLabs.

Primarna intencija  postavljanja te plutače bila je doznati više o opasnostima na pučini.

„Nepredvidivost divovskih valova i golema snaga tih 'vodenih zidova' čine ih iznimno opasnima za pomorske aktivnosti, ali i javnost”, izjavio je Scott Beatty, izvršni direktor tvrtke MarineLabs.

„Mogućnost predviđanja takvih valova i dalje je otvoreno pitanje. Naši podaci pomažu u boljem razumijevanju kako valovi nastaju te kakve sve donose rizike.”

Čak i kada se pojave daleko od obale, divovski valovi mogu uništiti pomorske objekte, vjetroelektrane ili naftne platforme. Ako su dovoljno veliki, mogu čak ugroziti i živote kupača.

Srećom, ni val kod Uclueleta ni val Draupner nisu prouzročili tešku štetu niti odnijeli ljudske živote, no drugi su divovski valovi to učinili.

Primjerice, smatra se da su neke brodove, nestale tijekom 1970-ih, potopili iznenadni, prijeteći divovski valovi lutalice.

Plutajuće olupine koje ostaju nakon valova lutalica na otvorenim morima izgledaju kao nijemi svjedoci njihovih djela.

Carly Cassella* zaključuje svoj tekst ukazujući na važnost istraživačkih aktivnosti u području predviđanja divovskih valova. Uslijed klimatskih promjena, ta predviđanja dobivaju dodatno na važnosti: 

Nažalost, studija iz 2020. godine predvidjela je da će se visina valova u sjevernom dijelu Tihog oceana povećati uslijed klimatskih promjena, što sugerira da val kod Uclueleta možda neće zadržati svoj rekord onoliko dugo koliko predviđaju trenutne procjene.

Eksperimentalno istraživanje objavljeno 2024. godine ukazuje na to da ti monstruozni valovi mogu biti i do četiri puta viši nego što se to prethodno smatralo.

Istraživački napori u predviđanju divovskih valova lutalica dobili su poticaj u veljači 2026., kada je tim predvođen istraživačima sa Sveučilišta Južne Floride objavio novu analizu u časopisu Ocean Science. 

Istraživački tim je otkrio da dosadašnji modeli dosljedno podcjenjuju veličinu divovskih valova, i shodno tome rizike koji oni donose.  

Ispostavilo se, također, da su divovski valovi daleko od slučajnih.

Vrhunac dosežu zimi, a najviše su prisutni na sjevernom Atlantiku i kod zapadne obale SAD-a.

Podaci o radu:

Autor: 

Johannes Gemmrich, Leah Cicon 

Izvorni naslov:

Generation mechanism and prediction of an observed extreme rogue wave

Godina publiciranja rada: 2022

Naziv časopisa: Scientific Reports

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=4.9

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

https://doi.org/10.1038/s41598-022-05671-4 

Izvori: Scientific Reports; ScienceAlert.

* Carly Cassella je znanstvena novinarka čiji je spisateljski rad, baš kao i njezina znatiželja, raznolik, no posebno je usmjeren na svijet prirode. Tijekom rada za znanstveni portal ScienceAlert, Carly Cassella piše o temama kao što su evolucija, mozak, klimatske promjene, mikroplastika i virusi. Kao slobodna novinarka pisala je za časopise bioGraphic Magazine, High Country News, Australian Geographic i druge. Smatra da je pripovijedanje o znanosti jedan od najboljih alata kojima raspolažemo za suočavanje s izazovima današnjice. Kad ne čita ili ne piše, Carly Cassella uživa u promatranju ptica i vrtlarenju.

** Draupnerov val bio je divlji ili „val ubojica” visine 25,6 metara koji je 1. siječnja 1995. godine u 15:20 UTC pogodio plinsku platformu Draupner u Sjevernom moru, oko 160 kilometara od obale Norveške.