Laserske zrake otkrivaju: Izgubljena civilizacija u Amazoniji brojala je do tri milijuna ljudi

Snimanje amazonske prašume laserima primjenom LiDAR tehnologije* mijenja dosadašnje spoznaje o povijesti Južne Amerike. Ova tehnologija znanstvenicima omogućuje da s helikoptera ili zrakoplova „skinu“ gusti biljni pokrov i digitalno ogole tlo prašume kako bi vidjeli što se nalazi ispod njega.

Zahvaljujući laserskim impulsima koji prodiru kroz najmanje pukotine u krošnjama, otkrivena je golema mreža drevnih, međusobno povezanih gradova, cesta i poljoprivrednih sustava koji su stoljećima bili skriveni u prašumama Amazonije.

Autor, James Woodford**, znanstveni novinar i publicist, u svom tekstu pod nazivom Lost civilisation in the Amazon may have numbered 3 million people objavljenom na uglednom znanstvenom portalu NewScientist donosi nam rezultate najnovijih laserskih istraživanja iz Amazonske prašume: 

Snimanja guste amazonske prašume laserima koji prodiru kroz krošnje otkrila su stotine golemih građevina što ih je podigla izgubljena civilizacija koja je cvjetala gotovo 1500 godina. 

Ti nalazi podupiru pretpostavke da su milijuni ljudi nekoć živjeli na područjima današnje Amazonije.

Civilizacija Aquiry, koja je postojala otprilike od 600. godine pr. n. e. do 850. godine n. e., gradila je goleme geometrijske zemljane strukture bez uporabe metalnih alata ili životinja. 

Mnoge od tih struktura činili su i drevni putevi.

Ti su ljudi bili slabo poznati znanosti sve do posljednjih desetljeća jer je dio Amazonije u kojem su živjeli činio područje za koje se smatralo da je „gotovo nenaseljena, netaknuta prašuma”, kaže Martti Pärssinen sa Sveučilišta u Helsinkiju u Finskoj. 

No, istraživači dobivaju sve više saznanja o opsegu nekadašnje civilizacije u Amazonskoj prašumi koristeći lidar** – tehniku laserskog skeniranja kojom se ispod većine vegetacije može izraditi trodimenzionalna karta tla.

U nastavku autor** opisuje razmjere civilizacije koja je nekoć obitavala na području Amazonske prašume, a do kojih su znanstvenici uspjeli doći zahvaljujući primjeni tehnologije lidar:

Iz zrakoplova koji prelijeću šumu prema tlu se odašilje oko 30 laserskih impulsa po četvornom metru. Male praznine u krošnjama omogućuju dijelu tih impulsa da dopru do tla i vrate se natrag u zrakoplov.

Godine 2024. Martti Pärssinen i njegov istraživački tim preletjeli su područje od gotovo 4500 četvornih kilometara u brazilskim saveznim državama Acre i Amazonas. 

Istraživanje je otkrilo 432 geometrijski ograđena prostora okružena jarcima, poznata kao geoglifi***. 

Ekstrapolirajući rezultate istraživanja na području od 183.000 četvornih kilometara, koje je nastanjivala civilizacija Aquiry, istraživački tim procjenjuje da bi na tom području moglo postojati čak 30.000 geoglifa.

Ove zemljane strukture u prosjeku zauzimaju površinu od 3 hektara. No, u nekim slučajevima mogu dosegnuti i do 50 hektara. Kanali su obično široki oko 12 metara i duboki do 5 metara. „Razmjeri i preciznost ovih građevina su zapanjujući”, kaže Pärssinen.

Istraživači procjenjuju da je za izgradnju i održavanje svakog geoglifa prosječne veličine bilo potrebno oko 300 ljudi. 

Nalazi upućuju da je u razdoblju najvećeg procvata te civilizacije, između 100. i 300. godine, ukupna populacija iznosila između 1,25 i 3 milijuna ljudi, navodi Pärssinen, dodajući kako je vjerojatnija gornja granica te procjene.

„Predodžba o Amazoniji kao netaknutoj divljini velikim je dijelom mit.“

Istina je da su drevna ljudska društva odigrala važnu ulogu u oblikovanju današnje Amazonske prašume”, kaže ovaj znanstvenik.

Tijekom proteklih 20 godina Pärssinen i njegovi kolege istražili su u brazilskim saveznim državama Acre, Amazonas i Rondônia te u Boliviji više od 40 nalazišta s obrednim strukturama i ostacima naselja.

To je pokazalo da su geoglifi bili obredna središta koja su služila kao „mjesta okupljanja, donošenja političkih odluka i iskazivanja darežljivosti poglavica, kao i za ritualne plesove, glazbu, gozbe, sportska natjecanja i igre loptom”, navodi Pärssinen.

Duge nastambe u kojima je živjelo više obitelji vjerojatno su bile razmještene oko tih zemljanih građevina.

Narod Aquiry imao je znatan utjecaj na amazonsku  prašumu. 

Spaljivali su šume bambusa kako bi osigurali prostor za uzgoj kukuruza, tikvi i manioke te krčili šume radi izgradnje golemih zemljanih građevina i širokih puteva koji su vodili do uzgajanih kultura. 

Također su uzgajali brojne vrste voćaka, uključujući brazilski orah i palmu Bactris gasipaes. 

James Woodford** zaključuje svoj tekst osvrtom na buduća istraživanja koja uključuju daljnja propitivanja veličine nekadašnjih naselja na području Amazonske prašume:  

Dr. Michael Heckenberger sa Sveučilišta na Floridi ističe da su tvrdnje o veličini populacije odvažne, ali i „uvjerljive te iznimno važne, čak i zapanjujuće”.

„U posljednja dva desetljeća ideja o pretkolumbovskom urbanizmu u južnoj Amazoniji dobila je na zamahu. Ono što sada trebamo doznati jest što se nalazi u okolici uočljivih zemljanih struktura – primjerice, postoje li ondje naselja koja bi mogla podržati tako veliku procijenjenu populaciju?”, kaže Heckenberger.

Charles Clement iz Nacionalnog instituta za istraživanje Amazonije u Manausu u Brazilu navodi da novo istraživanje „smješta kulturu velikih razmjera u amazonsku prašumu”.

„Naravno, nisu terenski provjerili baš sve nove geoglife, no prethodna istraživanja pomoću lidara pokazala su se iznimno učinkovitima, stoga smatram da su njihove brojke pouzdane”, zaključuje Clement.

Podaci o radu:

Autori: 

Martti Pärssinen, Risto Kalliola, Alceu Ranzi, Eetu Puttonen, Rhuan Carlos Lopes, Pirjo Kristiina Virtanen, Francisco Apurinã, Kalle Ruokolainen, Juha Hyyppä, Antero Kukko, Mariana Campos, Fabio de Novaes, Markku Oinonen, Antonia D. Barbosa, Sanna Saunaluoma, Evandro Ferreira 

Izvorni naslov:

Over 20,000 precolonial earthworks in the Southwest Amazonia

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: Nature

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=56.1

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

https://doi.org/10.1038/s41586-026-10835-7

Izvori: Nature; NewScientist.

** James Woodford je znanstveni novinar časopisa New Scientist sa sjedištem u Sydneyu u Australiji. Autor je sedam knjiga iz područja popularne znanosti, prirode i održivosti. Osvojio je najviše australske nagrade za znanstveno i ekološko pisanje. Dva puta je bio u užem izboru za najprestižniju australsku novinarsku nagradu - Walkley – i to u kategorijama vijesti i reportaža. Bio je dopisnik za oceane za Guardian Australia, kao i pisac za znanost i okoliš za The Sydney Morning Herald, voditelj na Australian Broadcasting Corporation i suradnik mnogih časopisa.

* Lidar je tehnologija daljinskog istraživanja koja koristi laserske zrake za precizno mjerenje udaljenosti i izradu detaljnih 3D prikaza okoline. Često se naziva i optičkim ili laserskim radarom.

*** Geoglifi su geometrijski oblici oblikovani na površini tla. Zbog svojih kolosalnih dimenzija, ovi se prikazi obično ne mogu u potpunosti razaznati s razine zemlje, već su jasno vidljivi tek iz velike udaljenosti ili iz zraka.