Izreka da „svi putevi vode u Rim” možda jest poznata, no je li istinita? Arheolozi otkrivaju nove detalje

Rimsko Carstvo označava razdoblje antičke rimske države nakon sloma Rimske republike, a započelo je 27. pr. Kr. kada je Oktavijan August uspostavio samovladu i postao prvi rimski car. Na svom vrhuncu, za vrijeme cara Trajana (117. po. Kr.), Carstvo se prostiralo na tri kontinenta  - u Europi, sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji i obuhvaćalo je oko 5,5 milijuna četvornih kilometara. Glavno i najpoznatije sjedište Rimskog Carstva bio je grad Rim. No, kroz dugu povijest Carstva, uloga glavnoga grada i službenog sjedišta selila se u nekoliko drugih gradova, ovisno o političkim i vojnim prilikama.

Znanstvenici su još 2018. godine pokrenuli inicijativu izrade digitalnog atlasa i baza podataka cestovne mreže Rimskog Carstva. Digitalna karta rimskih cesta poznata pod nazivom Itiner-e službeno je predstavljena i objavljena u studenom 2025. godine. Projekt su predvodili istraživači sa Sveučilišta Aarhus u Danskoj i Autonomnog sveučilišta u Barceloni. 

Projekt je otkrio da je mreža rimskih cesta bila gotovo dvostruko veća nego što se ranije mislilo, dosegnuvši gotovo 300.000 kilometara duljine. Također je dokazano da su se ceste prilagođavale topografiji - planinama i dolinama, a ne isključivo ravnim linijama.

Znanstvenici, naročito povjesničari i arheolozi, koriste podatke iz baze Itiner-e kako bi proučavali kako je infrastruktura utjecala na protok ljudi, robe, ideja i administrativne kontrole kroz carstvo koje je na svom vrhuncu (oko 150. godine) povezivalo više od 55 milijuna ljudi. Zbog svojih funkcionalnosti Itiner-e se kolokvijalno naziva i Google Mapsom starog Rima.

Autor Owen Jarus*, znanstveni novinar, u svom tekstu pod nazivom Did 'all roads lead to Rome'? New study finds other cities in the empire were better connected objavljenom na uglednom znanstvenom portalu Live Science predstavlja nam rezultate najnovijeg arheološkog istraživanja cestovne infrastrukture na području nekadašnjeg Rimskog Carstva:

Izreka da „svi putevi vode u Rim” možda jest poznata, no novo istraživanje pokazuje da je daleko od istine. Opsežna nova analiza cestovne mreže Rimskog Carstva otkriva da je nekoliko drugih rimskih gradova u doba antike bilo bolje povezano nego Vječni grad.

Veliki gradovi poput Antiohije, Ancire (današnje Ankare) i Bizantije (današnjeg Istanbula) na području Turske, kao i Korinta u Grčkoj, imali su „bolji položaj od Rima” za putnike koji su putovali kopnom, navodi se u radu koji je tim istraživača objavio u utorak 15. rujna 2026. u prestižnom časopisu Nature Communications.

Rimsko Carstvo je na vrhuncu svoje moći 117. godine obuhvaćalo gotovo 2,1 milijun četvornih milja (5,5 milijuna četvornih kilometara). Protezalo se oko Sredozemnog mora, zauzimajući velik dio Europe, Bliskog istoka i sjeverne Afrike, ističe istraživački tim u novoj studiji.

Prema nalazima nove studije „najvažnija kopnena posrednička ruta” Carstva nije čak ni prolazila kroz Rim.

„Put vodi duž sjevernoafričke i levantske obale, prolazi pokraj Antiohije i blizu Ankare, kod Carigrada prelazi u Europu te se preko doline rijeke Po i Milana nastavlja prema Francuskoj”, navodi koautor studije Tom Brughmans, profesor klasične arheologije na Sveučilištu Aarhus u Danskoj.

Drugi dobro povezani gradovi imali su niz razloga za svoju razgranatu cestovnu mrežu.

Primjerice, Korint je bio bolje povezan jer su ceste koje su prolazile kroz njega povezivale grčki poluotok Peloponez s ostatkom Grčke, dok je Ankira (tadašnja Ancyra) bila bolje povezana jer je predstavljala ključno prometno čvorište Anatolije.

U nastavku, Owen Jarus* piše o mogućim razlozima slabije cestovne povezanosti Rima za vrijeme Rimskog Carstva, nego što se to prethodno mislilo:  

Jedinstven položaj Rima vjerojatno je glavni razlog zašto taj grad nije bio tako dobro povezan sa cestovnom mrežom kao ostali navedeni gradovi.

Dr. Tom Brughmans ističe kako je „Talijanski poluotok svojevrsni privjesak cestovnoj mreži Carstva, a Rim se nalazi na polovici tog privjeska”. I dodaje: „Kada razmotrimo cjelokupno kretanje unutar Talijanskog poluotoka, iznenadilo nas je otkriće da najvažnija cesta zapravo prati suprotnu, jadransku obalu, potpuno zaobilazeći Rim.”

Istraživanje je također pokazalo da su rimske ceste, ondje gdje je to dozvoljavala konfiguracija terena, uglavnom bile ravne, no ne u tolikoj mjeri kao suvremene ceste.

Danas se „pri suvremenoj izgradnji cesta izbjegavaju oštri zavoji i nastoji se graditi što ravnije ceste znatnim preoblikovanjem terena kako bi se omogućilo brže putovanje automobilom, što je postalo izvedivo zahvaljujući suvremenim metodama geodetske izmjere i gradnje”, navodi istraživački tim u svom radu.

Iako novo istraživanje rasvjetljava cestovne veze, važno je imati na umu da cestovni promet nije bio jedini način prijevoza u Rimskom Carstvu. Štoviše, istraživači su istaknuli da je Rim možda imao važniju ulogu u pomorskom i riječnom prometu nego u cestovnom.

Iako se ova nova studija nije bavila vodenim putevima, središnji položaj Rima unutar Carstva značio je da je grad zasigurno bio važno čvorište vodenog prometa, navodi se u radu istraživačkog tima.

„Središnji položaj Rima nije posljedica njegovih cesta, već njegova fizičkog smještaja u središtu Sredozemlja, na sjecištu glavnih pomorskih puteva”, objašnjava dr. Brughmans.

Istraživački tim ističe kako bi naredna istraživanja trebala obuhvatiti pomorski i riječni promet te integrirati dobivene rezultate s njihovom studijom o rimskim cestama. 

Promatrano zajedno, cestovni i vodeni pravci mogli bi istraživačima pomoći da bolje razumiju mreže rimskog prometa, zaključuje arheološki tim u novoj studiji.

Izvori: Nature Communications; Live Science.

Podaci o radu:

Autori: 

Adam Pažout, Tom Brughmans, Pau de Soto, Matteo Mazzamurro, María Coto-Sarmiento, Clara Filet, Eduardo Herrera Malatesta, Magnus L. Nielsen, Gustav Emil Ølgaard, Peter B. Vahlstrup

Izvorni naslov: 

Network science reveals the structure and lasting impact of the Roman road system

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: Nature Communications

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=18.1

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

https://doi.org/10.1038/s41467-026-75453-3 

Izvori: Nature Communications; Live Science.

* Owen Jarus je znanstveni novinar i redoviti suradnik uglednog znanstvenog portala Live Science. Piše o arheologiji i ljudskoj prošlosti. Između ostalih, suradnik je prestižnih svjetskih portala poput The Independent (UK), The Canadian Press (CP) i The Associated Press (AP). Owen je stekao diplomu prvostupnika na Sveučilištu u Torontu i diplomu iz novinarstva na Sveučilištu Ryerson.