Japan šalje sondu na Fobos u misiji koja mijenja svemirska istraživanja

Planet Mars ima svoja dva mjeseca. Zovu se Fobos i Deimos. Otkrio ih je američki astronom Asaph Hall 1877. godine, a nazvani su po sinovima grčkog boga rata Aresa (pandan rimskom bogu Marsu) čija imena znače Strah i Užas. Za razliku od našeg Mjeseca, Fobos i Deimos nisu okrugli već imaju nepravilan, "krumpirast" oblik pun kratera. Znanstvenici vjeruju da su oni zapravo asteroidi koje je s vremenom zarobila Marsova gravitacija.

Fobos (Strah) je veći od dva Marsova mjeseca - oko 27 km u najširem dijelu. Kruži iznimno blizu Marsu, na samo 6.000 kilometara iznad površine. Zbog te blizine, Fobos se polako približava Marsu te će se za oko 50 milijuna godina ili srušiti na planet ili raspasti i formirati prsten oko njega. 

Deimos (Užas) je manji Marsov mjesec - oko 15 km u najširem dijelu. Nalazi se na većoj udaljenosti od Marsa. Potrebno mu je oko 30 sati da završi jednu orbitu oko planeta Marsa. 

Baš kao i Zemljin Mjesec, oba su satelita (Marsova mjeseca) plimno zaključana s Marsom, što znači da su uvijek okrenuti istom stranom prema površini planeta Marsa.

Možda smo na pragu rješavanja misterija nastanka Marsovih mjeseca. 

Dana 20. listopada 2026., letjelica misije Martian Moons eXploration (MMX) kreće prema većem Marsovom mjesecu, Fobosu, sa ciljem prikupljanja uzorka koji bi napokon mogao objasniti kako su nastali Fobos i njegov „brat”, Deimos.

Prema pisanju uglednog znanstvenog portala NewScientist, letjelica MMX bit će lansirana iz svemirskog centra Tanegashima u Japanu. Ako sve bude išlo prema planu, do Marsa bi trebala stići u kolovozu 2027. godine te ući u orbitu koja će je zadržati uz Fobos, omogućujući joj izradu detaljne karte njegove površine. 

Tijekom tog procesa, letjelica će također promatrati površinu Deimosa.

Autorica teksta za portal NewScientist, Leah Crane* navodi da nakon što karta bude dovoljno detaljna, operateri letjelice iz Japanske agencije za istraživanje svemira (JAXA) iskoristit će je za odabir mjesta na Fobosu na koje će MMX sletjeti. 

Tijekom jednog ili dva kratka slijetanja, letjelica će obaviti dvije zadaće: iskrcati mali rover nazvan IDEFIX i prikupiti uzorke. Riječ je o prvom roveru ikad postavljenom na tako malo svemirsko tijelo, pa je jedna od njegovih svrha – uz znanstvena promatranja – i provjera funkcionira li uopće rover na kotačima na objektu s tako slabom gravitacijom.

Leah Crane* ističe kako su najvažniji dio misije na Fobos uzorci:

Letjelica MMX raspolaže dvama različitim uređajima za uzimanje uzoraka: jednim koji ispušta mlaz plina na površinu, čime se prašina i kamenčići podižu u spremnik za uzorke, te drugim koji u tlo zabija šuplji cilindar kako bi se prikupio uzorak s dubine od nekoliko centimetara. 

Nakon što se uzorci prikupe, bit će pohranjeni unutar letjelice, koja će se potom uputiti natrag prema Zemlji. Očekuje se da će na odredište stići 2031. godine.

Kada ti uzorci stignu na Zemlju i kada ih znanstvenici analiziraju, napokon bi trebala biti riješena tajna nastanka Fobosa i Deimosa. 

Istraživači već više od stoljeća raspravljaju o tome jesu li ta dva tijela zarobljeni asteroidi ili su nastala uslijed udara u Mars – slično kao što je nastao Zemljin Mjesec. 

Na prvi pogled, njihovi oblici i površine podsjećaju na asteroide, no njihove kružne putanje oko Marsova ekvatora više idu u prilog hipotezi o nastanku udarom. 

Utvrđivanje njihova sastava trebalo bi jednom zauvijek razriješiti dvojbu nastanka Fobosa i Deimosa.

„Ako budemo imali sreće, uzorci s Fobosa mogli bi sadržavati i dodatne čestice prašine te krhotine sâmog Marsa. Udari u planet Mars mogli su izbaciti materijal u svemir, koji se potom nataložio na površini mjeseca i ondje ostao očuvan milijardama godina. To znači da bi ti uzorci mogli rasvijetliti ne samo povijest Fobosa i Deimosa, već i povijest Marsa“, zaključuje Tom Statler, član NASA-ina tima koji surađuje na misiji MMX.

Izvor: NewScientist.

* Leah Crane viša je izvjestiteljica za časopis New Scientist. Prati teme u rasponu od privatnih svemirskih letova preko kozmologije do kvantne mehanike. Sjedište joj je u Chicagu. Prije nego što se 2016. pridružila New Scientistu, njezini su radovi objavljivani u publikacijama SpaceNews, Eos, Smithsonian i Symmetry Magazine.