Super-grabežljivac ulijeva smrtonosni strah kod divljih životinja, evo o kome se radi

Lavovi su stvoreni za borbu. Sa svojim snažnim šapama, mišićnom masom, prodornim pogledom, okretnim refleksima i oštrim čeljustima s očnjacima, lavovi sigurno nisu grabežljivci s kojima bi se većina životinja htjela susresti.

Pa ipak, kroz tisuće snimaka divljih životinja u afričkoj savani, 95 posto snimljenih životinja reagira s daleko većim strahom na jednu drugu vrstu.

Ta vrsta, tehnički gledano, čak ni nije vrhunski predator.

To smo mi: ljudi.

O rezultatima novog istraživanja strahova divljih životinja za ugledni znanstveni portal ScienceAlert piše Tessa Koumoundouros.

„Lavovi su najveći kopneni grabežljivci koji love u skupinama i stoga bi trebali ulijevati najviše straha”, izjavio je 2023. godine dr. Michael Clinchy biolog za zaštitu prirode sa Sveučilišta Western u Kanadi.

„Strah od ljudi duboko je ukorijenjen i sveprisutan kod životinja”, navodi dr. Clinchy. „Postoji uvjerenje da će se životinje naviknuti na ljude ako ih se ne lovi. No, mi smo dokazali da to nije slučaj.”

U istraživanju objavljenom 2023. godine, ekologinja dr. Liana Zanette sa Sveučilišta Western iz Kanade i njezini kolege puštali su niz zvukova i glasanja životinjama okupljenima oko pojilišta u južnoafričkom Nacionalnom parku Greater Kruger te bilježili njihove reakcije.

To zaštićeno područje dom je najvećoj preostaloj populaciji lavova (*Panthera leo*) na svijetu. Ostali sisavci, koji žive u tom području, itekako su svjesni opasnosti koja im prijeti od lavova.

Istraživači su puštali snimke ljudskih razgovora na lokalnim jezicima – uključujući tsonga jezik, sjeverni sotho, engleski i afrikaans – kao i zvukove lova, poput laveža pasa i pucnjeva iz vatrenog oružja. Također su puštali snimke međusobnog oglašavanja lavova.

„Ključno je to da se u snimkama lavovi glasaju režanjem i gunđanjem – takoreći u 'razgovoru' – a ne rikanjem jedni na druge”, kaže dr. Clinchy.

„Na taj su način zvukovi lavova izravno usporedivi s glasovima ljudi koji vode razgovor.”

Ipak, nisu svi sudionici eksperimenta cijenili trud istraživača.

„Jedne je noći snimka lava toliko razbjesnila jednog slona da je nasrnuo i jednostavno nam uništio kompletnu tehničku opremu”, navodi dr. Liana Zanette, misleći pritom na postavljenu kameru.

Kod gotovo svih 19 vrsta sisavaca promatranih u eksperimentima uočena je dvostruko veća vjerojatnost da će napustiti pojilišta kada čuju ljudski govor nego kada čuju zvukove lavova. Među tim su životinjama nosorozi, slonovi, žirafe, leopardi, hijene, zebre i bradavičaste svinje.

Nakon toga, istraživači su otišli na drugi kraj svijeta i proveli isti eksperiment. Ishod je bio jednak.

Studija iz 2024. godine, objavljena u časopisu Proceedings of the Royal Society B, pokazala je da se klokani, valabiji i drugi australski tobolčari boje ljudi znatno više nego bilo kojeg drugog grabežljivca.

Istraživanja o strahu životinja od ljudi do sada su provedena u Africi, Aziji, Europi, Sjevernoj Americi i Australiji. Na svim proučavanim kontinentima uočava se isti obrazac ponašanja: divlje životinje diljem svijeta više se boje čovjeka – tog „super-grabežljivca” – nego bilo koje druge životinje.

Nažalost, ljudi su, kao daleko najsmrtonosnija bića na planetu i ključni pokretači evolucije, zavrijedili svaki trenutak straha kojeg izazivaju kod drugih bića poput divljih životinja.

„Upravo zvuk ljudskog glasa izaziva najveći strah kod divljih životinja”, objašnjava istraživački tim u njihovom novom radu. „To ukazuje na činjenicu da divlje životinje prepoznaju ljude kao stvarnu opasnost, dok su srodni uznemirujući zvukovi, poput laveža pasa, tek manje opasni signali.”

S obzirom na to da su ljudi danas posvuda prisutni, bijeg životinja od ljudske nazočnosti može bit tek privremen, te će one i dalje proživljavati strahove.

To svakako nije povoljno za populacije mnogih vrsta savane, uključujući žirafe, čiji je broj ionako u opadanju. Kontinuirani strah može tijekom generacija smanjiti brojnost populacija životinja, naročito onih koje su plijen.

Znanstvenici i biolozi koji se bave zaštitom prirode možda će moći iskoristiti nova saznanja kako bi pomogli životinjskim vrstama. Reproduciranjem snimki ljudskih razgovora na područjima Južne Afrike gdje je zabilježen krivolov,  istraživači se nadaju da će ugroženu vrstu bijelih nosoroga držati na sigurnoj udaljenosti.

„Smatram da je raširenost straha među sisavcima savane pravi dokaz negativnog utjecaja kojeg ljudi imaju na okoliš”, kaže dr. Zanette.

Ne radi se samo o gubitku staništa, klimatskim promjenama i izumiranju vrsta, već sama ljudska prisutnost u tim krajolicima predstavlja dovoljan signal opasnosti na kojeg životinje snažno reagiraju. Smrtno se boje ljudi, daleko više nego bilo kojeg drugog grabežljivca u prirodi.

Podaci o radu:

Autori: 

Liana Y. Zanette; Nikita R. Frizzelle; Michael Clinchy; Michael J.S. Peel; Carson B. Keller;  Sarah E. Huebner; Craig Packer

Izvorni naslov:

Fear of the human “super predator” pervades the South African savanna

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: Current Biology

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=7.7

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

DOI: 10.1016/j.cub.2023.08.089

Izvori: Current Biology; ScienceAlert.