Budućnost je stigla: Kako poslati miris preko interneta?

Danas putem interneta možemo slati videozapise, govor i glazbu diljem svijeta. Rekli bismo da nam je to postalo dio svakodnevnice, nešto što  uzimamo zdravo za gotovo. Uskoro bismo to mogli činiti i sa mirisima.

Osjetiti miris kolača koji dijete drži pred kamerom? Ili kave koju kolega pije tijekom videokonferencije? Ono što zvuči poput znanstvene fantastike moglo bi uskoro postati stvarnost. 

Thomas Siebel*, njemački znanstveni novinar i urednik, u svom prilogu pod nazivom Gerüche über das Internet verschicken objavljenom na uglednom znanstvenom portalu Spektrum der Wissenschaft donosi nam rezultate inovativnog istraživanja američkih znanstvenika sa Sveučilišta Ohio State o tome kako poslati miris preko interneta?:  

Istraživači sa Sveučilišta Ohio State iz SAD-a razvili su elektronski sustav koji omogućuje prijenos mirisa putem interneta. Sustav se u osnovi sastoji od dvaju uređaja: elektroničkog nosa** koji razlaže mirise na podatke i prenosi ih, te drugog uređaja koji te podatke pretvara natrag u sitne kapljice, koje potom doživljavamo kao mirise. Istraživači su svoju studiju objavili u prestižnom znanstvenom časopisu Science Advances.

Kako dolazi do prijenosa mirisa putem interneta?

Elektronički nos sastoji se od šest senzora za plin postavljenih na tiskanu pločicu veličine tanjura za jelo. 

Svaki senzor različito reagira na određene tvari koje hrana ispušta u zrak – tvari poznate kao hlapljivi organski spojevi (engl. *volatile organic compounds* – VOC). 

Podaci mjerenja bežično se prenose na računalo koje pomoću umjetne inteligencije klasificira informacije, a zatim ih putem interneta šalje generatoru mirisa. 

Ovisno o konkretnoj izvedbi, taj se generator sastoji od dva do pet raspršivača, od kojih je svaki otprilike veličine članka prsta; uređaj bi se, primjerice, mogao nositi kao narukvica ili ogrlica. Svaki raspršivač sadrži jedinstvenu tekućinu koja se u zrak ispušta u različitim količinama, u obliku mikroskopskih kapljica. Receptori u našem nosu tu mješavinu kapljica doživljavaju kao određeni miris, objašnjava Siebel*.

Testiranja prijenosa mirisa preko interneta provedena su na kolačima, kavi, pivu, naranči i crnom vinu

Istraživači su testirali svoj sustav za daljinsko prenošenje mirisa koristeći mirise piva, kolača, kave, naranči i crnog vina. Tijekom 200 sekundi, koliko je „elektronički nos” bio izložen tim namirnicama, uočeni su jasni obrasci: primjerice, svi korišteni senzori snažno su reagirali na pivo i crno vino, dok kava gotovo nije izazvala nikakvu reakciju. 

Šesnaest sudionika testiranja u velikoj je mjeri uspjelo točno povezati digitalno prenesene mirise s odgovarajućim namirnicama. U testu s ponuđenim odgovorima stopa uspješnosti iznosila je 73 posto.

Istraživači također ističu kako predstavljeni sustav još nije osmišljen tako da u potpunosti oponaša složeno ljudsko osjetilo mirisa. Umjesto toga, on može emitirati određeni, kontrolirani izbor mirisa. 

Ipak, to je dovoljno za okruženja virtualne stvarnosti, medicinske primjene ili svakodnevnu razmjenu informacija putem mirisa, zaključuje Thomas Siebel*.

Podaci o radu:

Autori: 

Chunyu Yang, Qi Wang, Chen Wang, Antonia Akoto-Yeboah, Shaoru Cheng, Billings Amoah, Yizhen Jia, Shulin Chen, Akhil Canumalla, Kai Zhao, Christopher Simons, Jinghua Li 

Izvorni naslov:

Scentronic: An artificial intelligence–assisted olfactory interface for remote odor sharing and transmission

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: Science Advances

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=13.9

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

DOI: 10.1126/sciadv.aee9266

Izvor: Science Advances; Spektrum.

* Thomas Siebel je njemački znanstveni novinar i urednik za tehniku i znanost u uglednom časopisu Spektrum der Wissenschaft. Njegov rad u redakciji  pokriva područja poput energetike, inovacija, robotike i svemirska tehnologija.

** Elektronički nos (e-nos) je sofisticirani elektronički uređaj namijenjen automatskom prepoznavanju i detekciji specifičnih mirisa te kemijskih sastava plinova. Umjesto da identificira pojedinačne komponente u smjesi (kao tradicionalni laboratorijski uređaji), elektronički nos percipira miris kao cjeloviti otisak prsta, oponašajući pritom biološki njuh živih bića. U novije vrijeme, ubrzani razvoj umjetne inteligencije (AI) i strojnog učenja dao je ovim uređajima novu dimenziju, drastično poboljšavajući njihovu preciznost i brzinu analize.