Na zimskom morskom ledu Antarktika otvorila se golema rupa veličine Portugala

Zaljev Breid (Breid Bay) na istočnoj Antarktici privukao je golemu pozornost javnosti i znanstvenika nakon što se u njegovu zaleđenom moru otvorila golema rupa veličine Portugala. Otkako postoje satelitska mjerenja na tom području (od 1979. godine), u zaljevu Breid nikada tijekom polarne zime nije uočeno otvaranje mora ovakvih razmjera. Otvorena površina mora unutar zaleđenog oceana dosegnula je nevjerojatnih 89.121 kvadratni kilometar. Znanstvenici su utvrdili da je ova anomalija izravna posljedica ekstremnih klimatskih uvjeta.

Kad dođe zima površina pod ledom na Antarktici se otprilike udvostruči jer se morski led formira i širi preko oceana.

Obično je zaljev Breid na istočnoj Antarktici od srpnja do kolovoza u potpunosti prekriven slojem leda.

No, u kolovozu 2024. satelitske snimke otkrile su golemu rupu u ledu – stručno nazvanu antarktička polinija* – područje otvorene morske vode koje je okruženo morskim ledom.

Riječ je o pojavi koju znanstvenici nikada nisu zabilježili u to doba godine.

U svom najvećem opsegu rupa je dosegnula površinu od 89.121 četvornog kilometra, što je tek nešto manje od ukupne površine Portugala.

Prema navodima istraživačkog tima iz Indije, predvođenog geoznanstvenikom Jeebanjyotijem Swainom, rupa je nastala kao posljedica ekstremnih vremenskih uvjeta, uključujući niz snažnih atmosferskih rijeka i morskih toplinskih valova.

Swain i njegov tim objavili su svoje rezultate u uglednom znanstvenom časopisu Geophysical Research Letters.

Autorica Jess Cockerill**, znanstvena novinarka, u svom tekstu pod nazivom A Vast Hole Almost The Size of Portugal Opened Up in Antarctica's Winter Sea Ice. Now We Know Why. objavljenom na uglednom znanstvenom portalu ScienceAlert donosi nam rezultate nove studije o uzrocima nastanka goleme rupe u zaleđenim dijelovima Antarktika:

„Niz intenzivnih atmosferskih rijeka, poznatih kao 'rijeke na nebu', prenosio je velike količine vlage iz nižih geografskih širina u antarktičko područje, uz stalan protok prema jugu koji je gurao morski led prema polovima“, pišu autori u novoj studiji.

Šest atmosferskih rijeka koje su nosile topli, vlažni zrak pojavilo se u mjesecima srpnju i kolovozu 2024. Znanstvenici primjećuju da su ove specifične atmosferske rijeke među najjačim zabilježenim događajima prijenosa vlage sredinom zime.

„Zajedno su proizvele pojačano silazno dugovalno zračenje, atmosfersko zagrijavanje, tople snježne padaline i pozitivan toplinski tok u ocean, što je sve skupa potisnulo rast morskog leda“, objašnjavaju autori.

"Istovremeno, snažni vjetrovi potaknuli su proces Ekmanova usisavanja, dovodeći topliju podpovršinsku vodu prema površini i pridonoseći zagrijavanju gornjih slojeva oceana. Istovremeno, dugotrajni morski toplinski valovi dodatno su sprječavali stvaranje morskog leda."

Ekmanovo usisavanje fenomen je koji nastaje kada se velike količine površinske vode pomiču uslijed trenja vjetra koji puše preko oceana.

U ovom slučaju, Ekmanovo je usisavanje na površinu donijelo gornju cirkumpolarnu dubinsku vodu, koja je relativno toplija i turbulentnija od površinske vode kakva je uobičajena u to doba godine. Time se usporilo ili spriječilo njezino smrzavanje.

Swain i njegov tim predviđaju da ćemo u budućnosti češće viđati takve antarktičke polinije jer klimatske promjene jačaju atmosferske rijeke, uzrokuju češće i dugotrajnije toplinske valove u zraku i moru te zagrijavaju gornje slojeve Južnog oceana.

"Niska razina morskog leda i stvaranje polinija mogli bi postati česta pojava u regijama u kojima je morski led povijesno bio stabilan", zaključuje istraživački tim.

Na koncu, Jess Cockerill** zaključuje svoj tekst ukazujući na važnost očuvanja morskog leda na Antarktici:

Morski se led tijekom godine pojavljuje i nestaje, a budući da pluta, ne pridonosi izravno promjenama razine mora.

Ipak, on stvara zaštitni pojas oko ledenih ploča i ledenjaka koji mogu ubrzati porast razine mora.

Bez širokog pojasa morskog leda tijekom zime, veći dio antarktičkog ledenog pokrova bit će izložen sve toplijoj oceanskoj vodi. To je ono što najviše zabrinjava znanstvenike.

Morski je led ključan za antarktičke ekosustave: hranidbene mreže o kojima ovise mnogi dijelovi svjetskih oceana.

Postoje jasni dokazi da su promjene klime posljedica ljudskih aktivnosti, prvenstveno izgaranja fosilnih goriva. To ujedno znači da možemo promijeniti smjer navedenih zabrinjavajućih trendova.

Podaci o radu:

Autori: 

Jeebanjyoti Swain, Babula Jena, S. Kshitija, A. Chouksey, S. Kashaboina, C. C. Bajish, S. Chatterjee, Rahul Mohan, Meloth Thamban

Izvorni naslov:

Unprecedented Open-Ocean Polynya in Breid Bay, East Antarctica in Winter 2024

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: Geophysical Research Letters.

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=5.0

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

https://doi.org/10.1029/2026GL122580

Izvori: Geophysical Research Letters; ScienceAlert.

** Jess Cockerill je novinarka i stručnjakinja za provjeru činjenica koja uvijek prati čuda – i neobičnosti – prirodnog svijeta. Njezini tekstovi su objavljivani u publikacijama kao što su The Best Australian Science Writing, Overland, The Walkley Magazine, ScienceAlert i drugima. Prije nego što se 2023. pridružila timu portala ScienceAlert, Jess je stažirala u The Conversationu i radila u tiskanom novinarstvu za regionalni tjednik The Mandurah Mail. Diplomirala je biologiju očuvanja prirode te završila poslijediplomski studij novinarstva. Ako nije za računalom, vjerojatno je otišla roniti s maskom i disalicom.

* Antarktičke polinije su golema, postojana područja otvorenog mora (rupe) okružena gustim morskim ledom u polarnim regijama Antarktike. Naziv potječe od ruske riječi polynya (polyn'ya), što označava "rupu u ledu". Iako se pojavljuju usred ledene antarktičke zime kada bi ocean trebao biti potpuno zamrznut, ova područja ostaju slobodna od leda i djeluju kao ključne ekološke oaze polarnog svijeta.