Zadrijemati tijekom dana ili ne? Evo što kaže medicina spavanja

Spavanje je osnovna ljudska potreba i ključno je za održavanje cjelokupnog tjelesnog i mentalnog zdravlja. Dok spavamo, naš organizam ne samo da se odmara, već aktivno radi na oporavku. Tijekom sna tkiva se obnavljaju, rastu i prilagođavaju, a tijelo jača imunitet i bori se protiv infekcija. San poboljšava koncentraciju, pamćenje, radni učinak, donošenje odluka i kreativnost.

Autorica Sujata Gupta*, znanstvena novinarka, u svom tekstu pod nazivom To nap or not to nap? Science is still waking up to the question objavljenom na uglednom znanstvenom portalu ScienceNews analizira najnovije rezultate istraživanja u području spavanja.

Sujata Gupta*  nas uvodi u tematiku ističući utjecaj načina života, kulturoloških normi, podneblja, radnog vremena, spola i dobi na način i kvalitetu sna:

U Omanu, gdje gro stanovništva čine muslimani, većina ljudi budi se prije zore za jutarnje molitve. Ljudi se, nakon toga, često vraćaju spavati ili uzimaju popodnevni odmor, kaže istraživač medicine spavanja dr. Mohammed Al-Abri sa Sveučilišta Sultan Qaboos u Muscatu u Omanu.

Takav segmentirani san nije ograničen samo na muslimanske zemlje. 

Tinejdžeri, novopečeni roditelji, žene u perimenopauzi i menopauzi te starije osobe diljem svijeta nerijetko se muče sa spavanjem u preporučenih sedam do devet sati u jednom komadu. Rani početak škole i posla ostavlja „noćne ptice“ bez dovoljno sna. 

Radnici u smjenama s noćnim radnim vremenom hvataju san ujutro ili preko dana kad god mogu. A ljudi koji žive u nekim od najtoplijih regija svijeta izbjegavaju podnevnu vrućinu siestama**.

Dajući kratki osvrt na rezultate dviju novih studija o spavanju autorica* uvodi u tekst koncept segmentiranog spavanja*** ističući pritom nezaobilaznu ulogu drijemanja:

Prema novoj studiji objavljenoj u kolovozu 2026. godine u časopisu Brain Medicine: Unatoč tome koliko su uobičajene razne vrste dnevnog drijemanja, znanstvenici su uglavnom usredotočeni na monofazne ili pojedinačne komade spavanja. 

Međutim, uz to kako ljudi spavaju jednako je važno i koliko spavaju. To znači da valja obratiti pozornost na obrasce u kojima ljudi kombiniraju osnovni noćni san s jednim ili više drijemanja tijekom 24 satnog dana.

To prije svega zahtijeva razmišljanje o drijemanju, navodi drugi istraživački tim u studiji koja je objavljena ove godine u časopisu Sleep Health. 

Drijemanje se razlikuje po trajanju, vremenu, učestalosti i društvenom značaju. 

Teoretski, dijeljenje sna moglo bi pomoći ljudima da unesu dovoljno sati za drijemanje, kaže istraživačica medicine rada Line Victoria Moen, koja nije bila uključena niti u jednu od navedenih studija. 

Sujata Gupta* ističe kako segmentirano spavanje nije nešto novo ili nepoznato, već naprotiv, ono je bilo itekako prisutno kroz ljudsku povijest:

Zapisi pokazuju da je san kroz povijest bio iznenađujuće promjenjiv. Jedan je upečatljiv primjer obrazac spavanja u dva dijela, karakterističan za srednjovjekovne Europljane, koji je opisao povjesničar A. Roger Ekirch u svojoj knjizi iz 2006. godine At Day’s Close: Night in Times Past.

Ljudi su obično odlazili na počinak nakon zalaska sunca, a zatim se budili usred noći kako bi meditirali, obavili lakše kućanske poslove ili vodili ljubav, navodi Ekirch sa Sveučilišta Virginia Tech u Blacksburgu. Nakon toga ponovno bi zaspali i spavali sve do izlaska sunca.

Takav prekid sna više nije usklađen s modernim svijetom okupanim električnom rasvjetom i ekranima koja drže ljude budnima dugo nakon zalaska sunca. 

U nastavku autorica* analizira bi li se segmentirani obrazac spavanja mogao prilagoditi potrebama suvremenog doba i stanovništva?:

Trenutačno ljudi u industrijaliziranom svijetu pate od kroničnog nedostatka sna. Nedovoljno spavanja povezuje se s brojnim problemima s mentalnim i tjelesnim zdravljem, uključujući poteškoće s pamćenjem i koncentracijom, smanjenu radnu učinkovitost, srčane tegobe i pretilost.

Stručnjaci uglavnom savjetuju održavanje bolje higijene spavanja, što podrazumijeva prigušivanje svjetla i izbjegavanje ekrana nekoliko sati prije odlaska u krevet. 

Ipak, takvi univerzalni savjeti nerijetko zanemaruju suvremenu stvarnost. 

Radnici u smjenama, koji čine otprilike petinu stanovništva industrijski razvijenih zemalja, mogli bi pokušati zadovoljiti svoje potrebe za snom spavanjem u jednom dnevnom komadu. No, budući da im ritam nije usklađen sa suncem, san će im vjerojatno biti isprekidaniji i manje okrepljujući nego da su spavali tijekom noći – naveli su u listopadu 2025. u časopisu Sleep Medicine istraživači sna João Sena Ribeiro sa Sveučilišta Autònoma u Barceloni i Càtia Reis sa Sveučilišta u Lisabonu.

Što je, međutim, s obrascem spavanja u dva dijela koji bi možda bolje odgovarao modernom vremenu obilježenom nedostatkom sna, u kojem ljudi kasno odlaze na počinak, a rano ustaju zbog škole ili posla? Bi li takvim osobama koristilo poslijepodnevno drijemanje? 

Poslijepodnevna drijemanja dulja od sat vremena povezuju se s većom vjerojatnošću pretilosti i povišenom razinom šećera u krvi – čimbenikom rizika za razvoj dijabetesa tipa 2 – izvijestili su dr. Al-Abri i njegov istraživački tim u časopisu Frontiers in Psychology u listopadu 2022. „Obično savjetujem ljudima da, ako drijemaju, to čine kraće od pola sata”, navodi dr. Al-Abri.

No, istraživanje provedeno na posve drukčijoj skupini ispitanika – vrhunskim nogometašima u Australiji – sugerira da bi dugotrajno poslijepodnevno drijemanje moglo pomoći u ublažavanju manjka sna uzrokovanog ranim jutarnjim treninzima i kasnim večernjim utakmicama. Istraživači su u laboratorij pozvali 12 nogometaša i spojili ih na elektrode kako bi izmjerili vrijeme potrebno da utonu u san te pratili faze i kvalitetu sna tijekom jednosatnog ili dvosatnog poslijepodnevnog drijemanja.

Iako su izgledali odmorno, sportaši su zaspali za manje od deset minuta, izvijestio je istraživački tim u rujnu ove godine u časopisu Clocks & Sleep. 

Na koncu Sujata Gupta*, zaključuje svoj tekst iznoseći tezu kako bi savjeti za spavanje trebali biti personalizirani: 

Takva personalizacija ne bi smjela zaobilaziti genetiku. Stručnjaci ne moraju dokazivati da su dva sna bolja od jednog, kaže Sena Ribeiros. Samo trebaju riješiti kako pojedinci koji ne mogu spavati u jednom komadu, mogu zadovoljiti svoje potrebe za snom. „Trebali bismo [san] promatrati na personaliziraniji način umjesto da svima kažemo: „U redu, pokušajte dobiti tih sedam sati u komadu“, zaključuje ovaj znanstvenik.

Izvor: ScienceNews.

* Sujata Gupta piše u području društvenih znanosti za časopis Science News. Tijekom 2017. i 2018. godine bila je stipendistica programa Knight Science Journalism na institutu MIT. Njezini su radovi objavljeni u publikacijama kao što su The New Yorker, Nature, Discover, NPR i Scientific American. Novinarsku je karijeru započela u dnevnim novinama u središnjem dijelu države New York, gdje je izvještavala o obrazovanju i lokalnoj politici. Radila je i kao rendžerica u nacionalnim parkovima – na Havajima, u Kaliforniji i Maineu – te predavala engleski jezik u Naganu u Japanu.

** Siesta je kratki popodnevni odmor ili spavanje, najčešće nakon ručka i tijekom najtoplijeg dijela dana. 

*** Segmentirano spavanje (poznato i kao dvofazno ili bimodalno spavanje) je obrazac spavanja u kojem se noćni odmor dijeli na dva dijela odvojena razdobljem budnosti. Iako danas većina ljudi prakticira monofazno spavanje (odlazak na spavanje jednom u 24 sata na 7-8 sati), povijesni izvori sugeriraju da je segmentirani san bio posve prirodan i uobičajen način ljudskog odmora prije industrijalizacije i pojave umjetne rasvjete.