Kakva je budućnost cijena hrane?

Autor: dr. sc. Goran Buturac

Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo intenzivnog rasta cijena hrane u trgovačkim centrima, na tržnicama ili prilikom izravne kupovine namirnica od poljoprivrednika. Uz rast cijena hrane, svijet se sve više suočava s poteškoćama u njezinoj proizvodnji. Uzroke rasta cijena hrane valja tražiti u rastu cijena energenata, rastu globalne potražnje uslijed rasta svjetskog stanovništva, padu prinosa poljoprivrednih kultura zbog klimatskih promjena, te izdvojeno za Hrvatsku u padu realne proizvodnje u poljoprivredi.

Naznake kretanja cijena: nominalna i realna proizvodnja 

Poljoprivreda je od iznimne važnosti za globalno stanovništvo zato što  osigurava kontinuiranu proizvodnju dovoljnih količina kvalitetne hrane za rastuću globalnu populaciju, osigurava gospodarske aktivnosti i zapošljavanje u ruralnim područjima. Ona je temeljna djelatnost za  sigurnost hrane, održavanje prirodnih resursa. Istovremeno sve je veća njezina važnost u tranziciji na gospodarstvo kojim se negativni učinci emisije stakleničkih plinova svode u ekološki prihvatljive okvire. 

Posljednjih godina svjedoci smo intenzivnog rasta cijena hrane u trgovačkim centrima, na tržnicama ili prilikom izravne kupovine namirnica od poljoprivrednika. No, osim rasta cijena hrane svijet se sve više suočava s poteškoćama u njezinoj proizvodnji. Ovi problemi su već dobro poznata, stara rak rana hrvatskog gospodarstva. Usprkos prirodnim resursima, izvrsnim agro-klimatskim uvjetima i bogatoj tradiciji u proizvodnji, Hrvatska danas puno više potroši hrane nego što je proizvede. Taj jaz u korist potrošnje hrane je u 2024. godini iznosio nevjerojatnih 2,1 milijardu eura. Istovremeno, višedesetljetni odnos prema poljoprivredi pozicionirao je našu zemlju pri dnu ljestvice europskih zemalja po proizvodnji i izvozu hrane. Izvozom prehrambenih proizvoda od 803 eura po stanovniku, Hrvatska značajno zaostaje za agrarno najrazvijenijim zemljama Europe. Nizozemska izvozi 7,6 puta više hrane po stanovniku nego Hrvatska, Danska 4,3 puta, Belgija 4,2 puta, a Irska 3,5 puta.

Nevolja po stanovništvo kod rasta cijena hrane proizlazi iz neelastične potražnje za hranom budući da se nabavkom hrane osiguravaju primarne ljudske potrebe. Rastom cijena hrane bivaju najviše pogođeni najsiromašniji dijelovi stanovništva. Zbog rasta cijena hrane, za većinu stanovništva Hrvatske, a poglavito za petinu populacije koja živi u riziku od siromaštva, pojedini prehrambeni artikli netragom su nestali iz njihove košarice osnovnih namirnica i pretvorili se u luksuzne proizvode.

Uz nominalne trendove poljoprivredne proizvodnje, iznimno je važno analizirati realne trendove. Zašto? Upravo iz razloga što kod analize realne proizvodnje se eliminira efekt rasta cijena na proizvodnju te shodno tomu dobiva objektivna i realna slika kretanja poljoprivrednog outputa.

Usporedba nominalne i realne proizvodnje otkrit će nam prve naznake kretanja cijena poljoprivrednih proizvoda. 

Nominalna vrijednost poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj u posljednjih 10 godina, točnije u razdoblju 2016.-2025. se povećala za 40 posto. Istovremeno, realna poljoprivredna proizvodnja se smanjila za 10 posto. Pritom valja istaknuti kako se realni output u poljoprivredi u Hrvatskoj, uz blaže oscilacije, faktički smanjuje još od 2009. godine (slika 1). On se u razdoblju 2009.-2025. smanjio za gotovo 20 posto. 

Slika 1. Poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj u razdoblju 2005.-2025.

Izvor: obrada autora prema podacima Eurostata.

* Za 2025. godinu je procijenjena nominalna i realna vrijednost poljoprivredne proizvodnje (Izvor: Eurostat). 

Jaz u kretanju nominalnog i realnog outputa u poljoprivredi govori kako se vrijednost poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj povećavala poradi rasta cijena, a NE zbog rasta proizvedenih količina. Takav trend dominira u posljednjih deset godina, uz naznaku da je on ubrzan u posljednjih pet godina. Rast nominalne proizvodnje u razdoblju 2016.-2025. za 40 posto uz istovremeni pad realne proizvodnje za 10 posto ukazuje na prosječni rast proizvođačkih cijena poljoprivrednih proizvoda za oko 50 posto u tom razdoblju. Također, valja istaknuti kako se najveći dio tog cjenovnog rasta dogodio u posljednjih nekoliko godina što govori u prilog o ubrzavanju dinamike rasta cijena.

Cijene hrane nezaustavljivo rastu

Prema posljednjim dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku i Eurostata proizvođačke cijene poljoprivrednih dobara u Hrvatskoj su u razdoblju 2020.-2024. u prosjeku rasle za 38 posto. Istovremeno, analizirajući kretanja cijena po skupinama vidljivo je kako je najveći cjenovni rast zabilježen kod ovaca i koza, i to za 80 posto (slika 2). Slijede rast cijena jaja za 76 posto te rast cijena krumpira (uključujući sjemenski) za 67 posto. Cijene vina su u prosjeku rasle za 62 posto, voća za 53 posto, a povrća za 50 posto.

Najmanja cjenovna povećanja zabilježena su kod konja – za 12 posto, cvijeća i sadnica – za 18 posto i kod žitarica – za 25 posto.

Slika 2. Indeksi cijena poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj u godini 2024.

Izvor: izračun autora prema podacima Eurostata.

Od povrtlarskih kultura u razdoblju 2020.-2024. najviše su rasle cijene krumpira za potrošnju, kupusa, luka, zelene salate i rajčice. Pritom je prosječna cijena krumpira za potrošnju u prosjeku porasla za 81,4 posto, kupusa za 79 posto, luka za 73 posto,  zelene salate za 70 posto, dok se cijena rajčice u prosjeku povećala za 66 posto.

Među voćem, najveći cjenovni rast zabilježen je kod mandarina i to u prosjeku za 112,4 posto. Slijedi rast cijena grožđa za 79,3 posto i rast cijena trešanja za 51 posto.

Prema procjenama Eurostata za 2025. godinu zabilježen je nastavak rasta proizvođačkih cijena poljoprivrednih proizvoda. Pritom je na međugodišnjoj razini došlo do najvećeg rasta cijena goveda i to za 20 posto. Slijede cijene maslinovog ulja koje su u 2025. godini u prosjeku rasle za 16 posto te prosječni rast cijena cvijeća i sadnica u iznosu od 15 posto. Cijene ovaca i koza nastavljaju s dinamičnim rastom i u 2025. Pritom su one u prosjeku porasle za 13 posto. Istovremeno cijene jaja su u prosjeku povećane za 7 posto. 

Prema procjenama Eurostata za 2025. prosječno smanjenje cijena u Hrvatskoj  zabilježeno je kod svinja i to za 11 posto te kod krmnog bilja - za 8 posto.

Koji inputi najviše pridonose rastu cijena hrane u Hrvatskoj?

Povećanju cijena hrane uvelike pridonosi rast cijena inputa. To se prije svega odnosi na rast cijena tekućih inputa (operativnih troškova). Oni su u razdoblju 2020.-2024. u prosjeku rasli za 38 posto. Pritom najveći uzročnik rasta operativnih troškova za poljoprivrednike leži u rastu cijena energenata: motornih goriva, goriva za grijanje i maziva (slika 3). Cijene motornih goriva su u prosjeku porasle za 88 posto, goriva za grijanje za 87 posto, dok su cijene maziva povećane za 96 posto. Rast cijena energenata posljedično pridonosi rastu cijena gnojiva koje su u prosjeku povećane za 67 posto.

Niti sjemenje i sadni materijal nisu pošteđeni rasta cijena. One su  u prosjeku za sjemenje i sadni materijal porasle za 31 posto. Poljoprivrednici sve više sredstava moraju utrošiti i na održavanje opreme i zgrada. Pritom su troškovi održavanja opreme porasli za 34 posto, dok su troškovi održavanja zgrada povećani za 39 posto. 

Inputi koji se odnose na ulaganja u materijal, postrojenja, opremu, transportna sredstva i zgrade su u prosjeku znatno manje cjenovno rasli u odnosu na operativne troškove. Međutim, ti inputi su za većinu poljoprivrednika u apsolutnim iznosima znatno veći u usporedbi s operativnim troškovima. Stoga nerijetko znaju biti prepreka širenju proizvodnih kapaciteta te demotivirati dio ljudi koji želi ući u svijet poljoprivrede i baviti se proizvodnjom hrane.   

Cijene ukupnih inputa u poljoprivredi su u razdoblju 2020.-2024. godine u prosjeku rasle za 35 posto te su na taj način uvelike pridonijeli rastu cijena hrane na tržištu. 

Slika 3. Indeksi cijena inputa u poljoprivredi u Hrvatskoj u godini 2024.

Izvor: izračun autora prema podacima Eurostata.

Hrvatska na ljestvici europskih zemalja

Procjene proizvođačkih cijena poljoprivrednih kultura za 2025. godinu govore u prilog nastavku rasta cijena. Pritom su cijene poljoprivrednih proizvoda u Europskoj uniji u razdoblju 2020.-2025. u prosjeku porasle za 42 posto (slika 4). Promatrajući pak kretanja na međugodišnjoj razini zapaža se rast cijena poljoprivrednih proizvoda u Europskoj uniji u 2025. godini za 3 posto u odnosu na 2024. godinu. 

Slika 4. Procjena cjenovnih indeksa poljoprivrednih proizvoda za zemlje EU-a u godini 2025.

Izvor: izračun autora prema podacima Eurostata.

Hrvatska se, mjereno rastom proizvođačkih cijena poljoprivrednih proizvoda, svrstala u sredini ljestvice europskih zemalja. Pritom je prosječni rast cijena poljoprivrednih dobara u Hrvatskoj bio nešto veći od prosjeka zemalja Europske unije te je za razdoblje 2020.-2025. iznosio 44 posto. 

Valja imati na umu kako se Hrvatska po kupovnoj moći stanovništva i realnom BDP-u po stanovniku nalazi u donjem dijelu ljestvice europskih zemalja te shodno tomu rast cijena poljoprivrednih proizvoda ima snažnije nepovoljne učinke na hrvatsko stanovništvo u usporedbi sa stanovništvom koje živi  u nekima od bogatijih zemalja Europske unije. 

Također, zanimljivo je da većina zemalja članica Europske unije koje su ekonomskom veličinom usporedive s Hrvatskom uspijevaju realizirati manje cijene poljoprivrednih proizvoda nego Hrvatska. To se prije svega odnosi na Dansku, Maltu, Litvu, Latviju, Finsku, Češku, Belgiju i Slovačku. Dok je u Hrvatskoj prosječni rast cijena poljoprivrednih proizvoda u razdoblju 2020.-2025. bio 44 posto, on je u Danskoj iznosio 27 posto, Malti 28 posto, Litvi, Bugarskoj, Latviji i Finskoj po 35 posto, Češkoj 36 posto, Belgiji 37 posto, a u Slovačkoj 39 posto.

Kakva je budućnost cijena hrane u uvjetima klimatskih promjena i rasta svjetskog stanovništva?

Rast svjetskog stanovništva stvara sve veću potražnju za hranom što pridonosi rastu cijena hrane. U posljednjih 10 godina broj stanovnika na našoj planeti je povećan za gotovo 10 posto. Da Europska unija, a poglavito Hrvatska ne prate trend rasta svjetskog stanovništva, kroz povećanu proizvodnju hrane govore podaci kako je Europska unija u razdoblju 2016.-2025. povećala realnu proizvodnju hrane tek za 3 posto. Istovremeno, Hrvatska je zabilježila pad realne proizvodnje u poljoprivredi za 10 posto.

Uz rast svjetskog stanovništva, rast cijena hrane je uvelike uvjetovan klimatskim promjenama. One ostavljaju sve veći danak na smanjenje prinosa poljoprivrednih kultura što u konačnici smanjuje ponudu na tržištu i stvara pritisak na rast cijena.   

Emisija stakleničkih plinova pridonosi globalnom zagrijavanju Zemljine površine i atmosfere koje se na poljoprivrednim površinama ogledaju u dugotrajnim sušnim razdobljima praćenim iznadprosječnim temperaturama. 

Godina 2025. bila je druga najtoplija godina u povijesti mjerenja temperatura. Prema podacima Službe za klimatske promjene Europske unije Copernicus (C3S) prosječna temperatura za 2025. godinu je bila 1,48 °C iznad predindustrijskog prosjeka. To je izjednačava s 2023. godinom i stavlja na drugo mjesto nakon 2024., koja je bila 1,6°C iznad predindustrijskog prosjeka. Sam pojam predindustrijski prosjek odnosi se na globalnu prosječnu temperaturu površine Zemlje prije nego što je ljudska aktivnost, prvenstveno kroz masovno sagorijevanje fosilnih goriva, počela značajno utjecati na klimu. Znanstvene institucije poput Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) koriste razdoblje od 1850. do 1900. godine kao standardnu osnovicu za predindustrijske temperature. Zašto baš to razdoblje? Iako je industrijska revolucija započela ranije (oko 1750.), razdoblje 1850. – 1900. odabrano je, jer za njega postoje najranija pouzdana i izravna mjerenja temperature pomoću instrumenata diljem svijeta.

Zbog klimatskih promjena ne izostaju niti vremenske nepogode u obliku snažnih oluja, tuče, poplava i sl. koje nemilice uništavaju usjeve poljoprivrednika. Uz smanjenje otpornosti poljoprivrednih kultura, takvo okruženje nailazi na plodno tlo razvoja i širenja raznih štetnika i bolesti koje ugrožavaju poljoprivrednu proizvodnju. Ne samo da nepovoljni vremenski uvjeti ograničavaju ponudu na tržištu, već ugrožavaju i kvalitetu mnogih poljoprivrednih kultura. 

Prema najnovijim procjenama UN-a oko 75 posto svjetskog stanovništva živi u zemljama koje se suočavaju s nestašicom vode, zagađenjem vode ili sušom. Pritom je utvrđeno kako većina regija prekoračuje svoj godišnji priljev voda te da se troše podzemne vode. Za obnavljanje podzemnih voda potrebne su  tisuće godina. Sedamdeset posto glavnih vodonosnika u svijetu opada. Mnoge od tih promjena su nepovratne. Dva ključna pokretača potrošnje vode su poljoprivreda i gradovi koji se šire u sušna područja. Polovica ukupne proizvodnje hrane u svijetu je u područjima sa sve manjim zalihama vode. Smanjenje korištenja vode u poljoprivredi zahtijevat će ekonomsku diversifikaciju, budući da je to izvor sredstava za život za više od 1 milijardu ljudi na našem planetu. Većina njih živi u zemljama s nižim prihodima, koje često izvoze hranu u uslužna gospodarstva zemalja s višim prihodima.

Izazovi rasta svjetskog stanovništva i klimatskih promjena kao da šalju dodatne signale o važnosti proizvodnje hrane. U takvim okolnostima za zemlju poput Hrvatske koja još uvijek uživa u svim prirodnim blagodatima za proizvodnju hrane, pad realne proizvodnje u poljoprivredi u posljednjih 10 godina u iznosu od 10 posto čini se neopravdanim. Nedostatna vlastita proizvodnja, praćena negativnim trendovima njezina smanjenja, također daje obol rastu cijena hrane u Hrvatskoj. 

Promatrajući globalna kretanja, razvidno je da ukoliko se svijet ozbiljnije ne uhvati u koštac s klimatskim promjenama i ne prihvati potrebu povećanja proizvodnje hrane uslijed rasta svjetskog stanovništva možemo očekivati nastavak rasta cijena hrane.