Kako ostvariti uspješan suživot medonosnih i divljih pčela?

“Urbano pčelarstvo” je u procvatu. Rast broja medonosnih pčela u gradovima može istisnuti divlje pčele. No, kako izgraditi uspješan suživot? 

Divlje pčele i pčele medarice u urbanim područjima često koriste iste izvore hrane i staništa. To može stvoriti konkurenciju među pčelama, naročito u onim urbanim sredinama u kojima je relativno veliki broj pčelinjih zajednica popraćen ograničenom ponudom cvijeća. 

Čitav proces dodatno je potaknut razvojem urbanog pčelarstva, odnosno držanjem medonosnih pčela u gradovima od strane pčelara hobista, tvrtki ili obrazovnih ustanova.

O rezultatima najnovijeg istraživanja zajedničkog suživota medonosnih i divljih pčela u urbanim sredinama za ugledni njemački portal Tagesschau piše Sedir Dabbass.

“Urbano pčelarstvo” za dobrobit medonosnih pčela

Ideja je pozitivna: ljudi su htjeli podržati pčele i stvoriti staništa za oprašivače u gradovima. Zbog toga su mnogi pojedinci počeli držati vlastite pčelinje zajednice na balkonima, krovnim terasama ili u dvorištima – ali uglavnom su to zajednice medonosnih pčela. 

Često se zanemaruje činjenica da osim medonosnih pčela postoje i brojne vrste divljih pčela koje imaju sasvim drugačije zahtjeve za njihovim životnim prostorom.

Znatno ugroženije: divlje pčele 

Divlje pčele oslanjaju se na divlje cvijeće, otvoreno tlo i mogućnosti gniježđenja u mrtvoj šumi (suha stabla, panjevi, pale grane). Te pčele osjetljivije reagiraju na promjene okoliša ili bolesti. Dok se medonosnoj pčeli pridavalo relativno puno pažnje, potrebama divljih pčela dugo vremena se pridavalo znatno manje pažnje. 

Popis ugroženih vrsta potvrđuje ozbiljnost situacije: u Njemačkoj se oko polovice vrsta divljih pčela smatra ugroženom ili već izumrlom.

Studija o suživotu medonosnih i divljih pčela 

Dvije istraživačice s Tehničkog sveučilišta u Münchenu - Monika Egerer i Joan Casanelles - su u novoj studiji kreirale početni model za uspješan suživot medonosnih i divljih pčela u gradovima: takozvani Koncept urbanih pčela. 

Važno je pokrenuti aktivne rasprave između različitih donositelja odluka kako bi se pronašlo najbolje rješenje za suživot pčela u gradovima.

Prvi korak za uspješan koncept suživota je više podataka, objašnjava ekologinja dr. Monika Egerer. "Potrebno nam je znatno više znanja o tome koliko pčelinjih zajednica ima u gradovima. Nažalost, nema svaki grad evidenciju o tome koliko zajednica ili pčelara obitava na njegovom području. Treba nam bolja evidencija i regulativa s razine odozgo prema dolje", kaže dr. Egerer.

Istovremeno, potrebno je ograničiti broj košnica ovisno o broju zajednica divljih pčela na nekom području. "Potrebna su nam pravila o tome tko može držati pčele i koliko pčelar može imati zajednica", kaže Egerer." Također važno je znati: ima li dovoljno resursa za cvjetanje u određenom području u kojem obitavaju kolonije medonosnih pčela?"

Mjere "Koncepta urbane pčele" 

Najnovija studija o urbanom pčelarstvu pokazuje različite načine na koje medonosne pčele i divlje pčele mogu bolje živjeti zajedno u gradovima. 

Fokus je na držanju medonosnih pčela na način koji je prikladan toj vrsti, ali bez daljnjeg povećanja pritiska na divlje pčele.

Ono što je posebno važno je veća i raznovrsnija paleta cvijeća koje objema vrstama osigurava dovoljno hrane. “Potrebno nam je dovoljno staništa ili zaliha hrane i za divlje i za medonosne pčele kako ne bi bilo konkurencije među njima”, navodi se u studiji.

Znanstvenici također predlažu ograničavanje broja košnica u posebno osjetljivim urbanim područjima. Bolesti i parazite koji se mogu prenijeti s medonosne pčele na divlje pčele također treba pomnije pratiti. 

Još jedna važna točka je takozvani ekološki nosivi kapacitet gradova - tj. pitanje koliko pčelinjih zajednica može podnijeti urbano područje bez utjecaja na druge oprašivače. Studija također zagovara više mogućnosti obrazovanja i podizanja svijesti putem pčelarskih udruga i ekoloških inicijativa.

Primjer: Ekološki obrazovni centar u Münchenu

Stručnjak za ovo područje je dr. Marc Haug iz Ekološkog obrazovnog centra u Münchenu. Ne samo da se tamo održavaju radionice o pčelama i zaštiti prirode, već postoji i mala pčelarska radnja. Istovremeno, centar pokušava provesti mnoge mjere preporučene u najnovijoj studiji.

Prva sadnja cvijeća za pčele 

„U jesen smo napravili akciju u kojoj smo zajedno s djecom i obiteljima sadili proljetne cvjetnice, kao prvu hranu za divlje pčele u proljeće“, kaže dr. Haug. No tu ne staje: u krugu obrazovnog centra nalazi se i nekoliko voćnjaka i brojna stabla koja predstavljaju važno stanište za divlje pčele. Osim toga, stvaraju se prilike za gniježđenje - poput mrtvih drvenih struktura ili otvorenih pješčanih i glinenih područja, takozvanih sandarija, u kojima se divlje pčele mogu gnijezditi. 

Upravo se takve mjere sadržane u „Konceptu urbane pčele“ smatraju posebno važnima za zaštitu biološke raznolikosti. 

Rezultati: u međuvremenu, u ekološkom obrazovnom centru se nastanilo 45 različitih vrsta divljih pčela. Nije više fokus samo na zaštiti medonosnih pčela, već i na očuvanju što većeg broja različitih vrsta divljih pčela.

Autori:

Joan Casanelles-Abella, Katherine Baldock, Sara Diana Leonhardt, Marco Moretti, Mark Patterson, Monika Egerer

Izvorni naslov: 

When honeybees come to town: Critical aspects of urban beekeeping and opportunities for regulation

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: People and Nature

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=4.9

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

https://doi.org/10.1002/pan3.70256Digital Object Identifier (DOI)

Izvori: People and Nature; Tagesschau.