Ivana Brkljača: Moj moto je „Znanje bez granica“!

Ona je vlasnica IB Managementa i doktorandica na Fakultetu za uporabne družbene študije u Ljubljani u Sloveniji. Njezina karijera je obilježena kontinuiranim radom, stjecanjem znanja, usavršavanjima, izazovima, progresom i  rezultatima. Iza nje stoje  neiscrpna energija, inspiracija, kreativnost, donošenje važnih odluka i bogato profesionalno iskustvo. Od odgajateljice preko ekonomistice, bankarice, direktorice do poduzetnice. O obrazovanju, usavršavanjima, poduzetništvu, kulturi uspjeha,… u intervjuu za portal Inova istraživanja govori Ivana Brkljača:

"Za mene je poduzetništvo način života, a najveća nagrada su trenuci kada vidim da je moj rad nekome pomogao da bude sigurniji u sebe, jasniji u svojim odlukama ili hrabriji u promjenama."

Diplomirala ste na Učiteljskom fakultetu. No, učenju i stjecanju novih znanja nije došao kraj. Zašto ste odabrala studirati baš Učiteljski fakultet? Ukratko, kako je teklo Vaše daljnje usavršavanje i obrazovanje?

Diplomirala sam na Učiteljskom fakultetu i taj period života nosim sa sobom s velikim ponosom i zahvalnošću. Bio je to moj prvi veliki korak u svijet visokog obrazovanja, ali i početak mog dubokog uvjerenja da znanje ima moć mijenjati živote, a prije svega naš vlastiti. Studij mi je dao čvrste temelje iz pedagogije, dječje psihologije i metodike rada, a tema mog diplomskog rada, Montessori pedagogija u Hrvatskoj, dodatno je učvrstila moju vjeru u individualni pristup učenju i razvoj svakog pojedinca i što je dodatno oblikovalo moj pogled na učenje kao cjeloživotni proces. 

Ipak, život me nakon diplome nije odveo putem struke. U vremenu kada je bilo iznimno teško dobiti posao u obrazovanju, odlučila sam ne čekati, već se otvoriti novim prilikama. Čekanje u redu u banci potaknuo me na razmišljanje o tome kako rade ljudi oko mene i što bih ja mogla ponuditi. Poslala sam molbe (hrabrost se uvijek nagradi) i ubrzo počela raditi kao bankarica na šalteru. Posao u banci me naučio nečemu vrlo važnom, a to je da se sigurnost u sebe ne gradi titulama, već znanjem i trudom koji svakodnevno ulažemo. Osjećala sam snažnu potrebu za učenjem, za razumijevanjem šire slike u financijskom i bankarskom sektoru, pa sam uz rad nastavila svoje obrazovanje. Upisala sam Zagrebačku školu ekonomije i managementa i završila MBA iz financija i bankarstva. Svako predavanje doživljavala sam kao ulaganje u sebe, pitala, slušala i učila s jasnim ciljem te da sam bolja verzija sebe na radnom mjestu.

Nikada se nisam bojala neuspjeha. Naučila sam da ništa u životu nije teško dok to ne savladamo i da se iza svakog izazova skriva nova snaga za koju nismo ni znali da je imamo. Vjerujem da su znanje i obrazovanje vrijednosti koju nam nitko ne može oduzeti, uz  uvjerenje da uspjeh ne dolazi preko noći, već zahtijeva trud, upornost i povremena odricanja. Stoga me upravo i  takav stav doveo do postupnog napredovanja od početne pozicije na šalteru do rukovodne pozicije uz dokaz  da nagrada uvijek dođe onima koji su spremni uložiti trud.

Nakon 18 godina rada u bankarstvu, osjetila sam da je vrijeme za novu promjenu i to onu koja dolazi iznutra. 2022. godine donijela sam vrlo hrabru odluku i upisala doktorski studij, a time sam si otvorila vrata akademskom putu i području cjeloživotnog obrazovanja. 

Danas me posebno ispunjava ideja prenošenja znanja, predavanja i rada s ljudima koji žele rasti i razvijati, ali i kroz obrazovanje traže nove prilike (bilo poslovno bilo privatno). Stoga, često mladima govorim da uspjeh nije samo sreća, već je rezultat strpljenja, rada i vjere u sebe. Znanje je sjeme koje sadimo, ponekad je godinama bez vidljivih rezultata, ali kada izraste  donosi bogate plodove ispunjenja, sigurnosti i unutarnjeg mira. I zato vjerujem da svaki korak koji napravimo u smjeru učenja, ma koliko malen bio, ima dubok i trajan smisao. Kao što sam i sama iskusila „ništa ne pada s neba“, ali se zato svaki uloženi trud višestruko vrati. 

Trenutno ste u završnoj fazi izrade i obrane doktorske disertacije iz strateškog komuniciranja i menadžmenta u Ljubljani. Možete li nas upoznati s temom disertacije i što Vam je bio glavni motiv kod  izbora teme? 

Trenutno sam u završnoj fazi izrade doktorske disertacije iz područja strateškog komuniciranja i menadžmenta u Ljubljani na Fakultetu za uporabne družbene študije i iskreno za mene je to ujedno i najteža faza, jer se često pitam: „Je li to zaista to, mogu li još bolje, jesam li sve rekla što sam mogla?“ Stoga sam svjesno donijela odluku da ovaj doktorski rad doživim kao čvrst temelj, znajući da će sve nove spoznaje i ideje koje dolaze dobiti priliku za daljnju nadogradnju kroz budući znanstveni i stručni rad.

Tema disertacije, „Golf i menadžment“ za mene je mnogo više od akademskog istraživanja, rezultat je osobnog iskustva, profesionalnog puta i jednog ključnog trenutka koji je sve povezao. Naime, jedna od presudnih trenutaka u odabiru teme bila je rečenica mog trenera golfa Mire. Tijekom treninga na vježbalištu često sam griješila, dok sam u igri na terenu bila fokusirana, smirena i promišljena. Nakon jedne takve situacije, trener mi je rekao: „Kako to da tako dobro funkcioniraš pod pritiskom?“ U tom trenutku doslovno mi se „upalila lampica“ i shvatila sam da se upravo u toj razlici između vježbe i igre, između kontroliranih uvjeta i stvarnog pritiska, skriva nešto iznimno važno i to ne samo za sport, nego i za poslovni svijet. Prepoznala sam paralele s vlastitim profesionalnim iskustvom u menadžmentu, gdje se stvarne odluke također donose pod pritiskom, u nepredvidivim okolnostima, uz potrebu za jasnom komunikacijom i strateškim razmišljanjem. Taj me trenutak potaknuo da se obratim svom mentoru, dr.sc. Janezu Kolaru, s pitanjem mogu li promijeniti temu doktorske disertacije. Iako sam na prvoj temi (koja je bila potpuno drugačija) radila gotovo 10 mjeseci, osjetila sam snažnu unutarnju sigurnost da je ovo smjer koji istinski povezuje moj život, iskustvo i znanstveni interes. U kratkom roku pripremila sam i prijavila novu temu koja je danas temelj mog doktorskog rada. Ta odluka bila je zahtjevna, ali za mene itekako ispravna.

Golf nije samo igra, već oblik umjerene tjelesne aktivnosti koji potiče mentalnu stabilnost, koncentraciju i emocionalnu ravnotežu kao temeljne preduvjete dugoročnog  profesionalnog uspjeha. I zato je moja disertacija  izrazito multidisciplinarna s obzirom da povezuje strateško komuniciranje, menadžment, sociologiju, psihologiju, sport, društveni i zdravstveni aspekt. Na takav način golf se promatra kao mentalna i strateška igra kroz koju se razvijaju vještine poput fokusa, donošenja odluka, vježba samokontrola, upravljanje stresom, međusobnim odnosima, te reputacijom, a što je vrlo važno u suvremenom poslovnom okruženju.

Osobno, disertacija predstavlja krunu mog obrazovnog razvoja, a temeljni motiv bio oblikovati znanstveni rad koji ne ostaje ograničen kroz isključivo na teorijski ili akademski okvir, već daje primjenjiva i interdisciplinarno utemeljena saznanja relevantna za praksu, organizacije i pojedince. Polazišna teza rada prikazuje kako se dugoročno održive i značajne promjene ostvaruju upravo na sjecištu različitih znanstvenih perspektiva, gdje se teorijska znanja nadopunjuju iskustvenim uvidima, a racionalni modeli odlučivanja integriraju s emocionalnim i socijalnim aspektima ponašanja i komunikacijskih praksi. 

Kakva su Vaša iskustva s doktorskog studija u Sloveniji? Što biste istaknuli kao odlike studija? Imali nešto što Vas se posebno dojmilo?

Moja odluka o upisu doktorskog studija u Sloveniji bila je rezultat dugog promišljanja. Godinama sam znala da se želim usmjeriti prema području strateškog komuniciranja, ali i da želim steći iskustvo obrazovanja izvan Hrvatske. S obzirom na to da sam prethodno završila i javni i privatni visokoobrazovni studij, smatrala sam da mi je potreban novi akademski kontekst koji će me dodatno obogatiti te proširiti perspektivu. Posebno me privuklo to što je doktorski studij u Sloveniji jasno usmjeren na društveno-humanistički pristup, a ne isključivo na ekonomsku paradigmu iz koje sam profesionalno dolazila. Studij omogućuje sagledavanje menadžmenta i strateškog komuniciranja kroz sociološke, humanističke i interdisciplinarne okvire što sam prepoznala kao iznimno vrijedno za moj znanstveni i osobni razvoj.

Već u samom upisnom procesu dojmila me se visoka razina profesionalnosti i podrške fakulteta za uporabne družbene študije u Ljubljani. Komunikacija je bila brza, jasna i izrazito susretljiva, uz veliko strpljenje za brojna pitanja koja sam imala. Prijemni ispit i razgovor s dekanom i prodekanom bio je vrlo zahtjevan, ali istovremeno motivirajući. Svjesna da dolazim bez prethodnog akademskog iskustva i da mi je profesionalni rječnik bio ponajprije praktičan, taj sam razgovor doživjela kao važan poticaj za ulazak u znanstveni svijet. Čak sam bila spremna u slučaju da ne budem primljena, dodatno se pripremati i ponovno prijaviti za godinu dana.

Jedan od najvećih osobnih izazova tijekom studija bilo je usvajanje znanstvenog jezika, no upravo je struktura studija u tome bila iznimno poticajna. Nastava se odvijala u hibridnom obliku, online i uživo pri čemu sam osobno odabrala sudjelovanje uživo, što je dodatno doprinijelo kvaliteti razmjene i interakcije. Ispiti su bili usmjereni na pisanje znanstvenih, preglednih i stručnih radova što je značajno olakšalo proces istraživanja i pripreme doktorske disertacije.

Posebno bih istaknula snažan naglasak na kontinuirano pisanje, objavljivanje radova i sudjelovanje na znanstvenim konferencijama tijekom cijelog trogodišnjeg studija. Takav pristup omogućuje postupno i sustavno akademsko sazrijevanje. Također, iznimno me se dojmila dostupnost profesora i mentora, čija je stručna, ali i ljudska podrška uvelike olakšava cjelokupan proces studiranja i izvršavanje obveza.

Svaki dobiveni komentar usmjeren je na konstruktivno unapređenje rada, a prezentacije pred kolegama uz njihove recenzije omogućuju proces samoevaluacije i osvještavanje vlastitih prostora za daljnji razvoj. Kontinuirane aktivnosti koju studij zahtijeva predstavlja snažan motivacijski čimbenik, jer doktoranda drži trajno uključenim, istraživački aktivnim i fokusiranim tijekom cjelokupnog procesa doktorskog studija. Upravo takvo poticajno, ali zahtjevno akademsko okruženje smatram jednom od najvećih vrijednosti doktorskog studija u Sloveniji. 

Prije nepune dvije godine pokrenula ste i vlastiti posao - IB Management. Možete li nam ukratko reći o čemu se  točno radi? I što Vas je motiviralo da se upustite u svijet poduzetništva? 

IB Management, obrt za edukaciju i savjetovanje nastao je iz moje osobne potrebe da se znanje, iskustvo i energija pretoče u nešto stvarno, primjenjivo i dugoročno vrijedno. 

Kroz individualizirane edukacijske programe i savjetodavne usluge iz područja menadžmenta, strateškog komuniciranja, komunikacijskih vještina, razvoja ljudskih potencijala i organizacijske kulture, vođenje timova, pristupa prodaji, vođenje razgovora s klijentima, poslovnog bontona, cilj je biti podrška organizacijama i njihovim zaposlenicima te ostvarili još bolje odnose sa klijentima i partnerima te osigurali održive poslovne modele. Posebnu vrijednost  daju programi koji su odmah primjenjivi u praksi i koji odgovaraju stvarnim izazovima tržišta rada, osobito u radu s  multigeneracijskim timovima. Zato, cilj je ponuditi znanje koje se živi i koristi svaki dan.

Odluka o ulasku u poduzetništvo došla je prirodno. U jednom sam trenutku osjetila da je došlo vrijeme da prestanem graditi tuđe sustave i da počnem graditi svoj, no ne iz potrebe da „odem“, već iz želje da stvaram slobodno, odgovorno i autentično. IB Management nastao je iz iskrene potrebe da dijelim znanje, budem podrška ljudima i organizacijama te doprinesem stvaranju zdravijih, učinkovitijih i humanijih radnih okruženja.

Bila je to svjesna odluka da preuzmem punu odgovornost za svoje ideje, svoj rad i svoje rezultate. IB Management danas je platforma u kojoj se iskustvo pretvara u rješenja, znanje u praksu, a potencijali u konkretne pomake. Upravo u toj slobodi stvaranja, ali i odgovornosti prema drugima, pronalazim najveći smisao svog poduzetničkog puta. Znam da mogu više, drugačije i autentičnije.

Što za Vas osobno znači pokretanje i razvoj vlastitog posla? Koliko Vas vlastiti poduzetnički projekt emocionalno ispunjava?

Pokretanje i razvoj vlastitog posla za mene znači svjesnu odluku da preuzmem potpunu odgovornost za svoj profesionalni put gdje svaki rezultat nosi moj potpis. To je prilika da živim svoje vrijednosti, radim u skladu sa sobom i stvaram nešto što ima stvaran smisao i dugoročan utjecaj. Moji poduzetnički projekti me emocionalno izuzetno ispunjavaju, jer kroz njih mogu spojiti znanje, iskustvo i ono najvrijednije istraživanja i praksu i prikazati vjerodostojne podatke. Ispunjava me mogućnost da svojim radom doprinosim razvoju ljudi i organizacija, da budem podrška drugima u trenucima promjena i rasta, da vidim konkretne pomake koji nastaju kao rezultat zajedničkog rada. To je proces koji istovremeno zahtijeva puno energije, hrabrosti i strpljenja, ali mi upravo ta dinamika daje osjećaj živosti, svrhe i unutarnjeg zadovoljstva.

Za mene je poduzetništvo način života, a najveća nagrada su trenuci kada vidim da je moj rad nekome pomogao da bude sigurniji u sebe, jasniji u svojim odlukama ili hrabriji u promjenama.

Često volim spomenuti da kada prestanemo bježati od straha i dopustimo mu da nas vodi,  gubi se moć paralize koja se pretvara u energiju kojom probijamo vlastite granice. Tada više nema straha od kontakta, od pitanja, od neugodnih odgovora, jer upravo kroz takve situacije dobivamo najvažnije znakove i smjerove. Često to uspoređujem s navigacijom kroz situaciju kada skrenete krivo, a navigacija vas ne kritizira i ne vraća unatrag, već vam jednostavno ponudi nove koordinate kako biste ipak stigli na svoj cilj. Upravo tako gledam i na svoj poduzetnički put gdje nema pogrešnih skretanja, postoje samo nove rute koje nas vode tamo gdje trebamo biti. To je za mene prava vrijednost vlastitog posla.

Vaša karijera nezaustavljivo ide uzlaznom putanjom! U čemu se krije tajna progresa i uspjeha?

Ne oslanjam se na slučajnost ili sreću, već na sustavan rad i stalno usvajanje novih znanja. Smatram da uspjeh dolazi kao rezultat dugoročnog ulaganja, a ne kratkoročnih poteza. Zato mi je iznimno važno kontinuirano raditi na sebi i fizički, mentalno i duhovno. Ta ravnoteža mi daje snagu, fokus i stabilnost u trenucima izazova. Vjerujem da pravi napredak dolazi onda kada svakodnevno biramo disciplinu umjesto izgovora, dosljednost umjesto odustajanja i osobni razvoj umjesto čekanja da se okolnosti promijene. 

Ljudi često ostanu zarobljeni u rutini, a upravo je rutina najveći neprijatelj napretka. Ona stvara privid sigurnosti, ali istovremeno nas drži na mjestu. U mojoj viziji rast počinje onog trenutka kada se usudimo izaći iz poznatog. Upravo takav pristup vodi me kroz karijeru i život.

U jednom od Vaših intervju-a istaknuli ste kako je Vaš osobni moto „Ne postoje prepreke – samo potencijali i prilike“. Možete li nam to ukratko pojasniti?

„Ne postoje prepreke – samo potencijali i prilike“ odražava način na koji gledam na život i profesionalne izazove. Vjerujem da prepreke same po sebi nisu problem, već način na koji ih doživljavamo. Iza svakog izazova krije se prilika za učenje, rast i pomicanje vlastitih granica. Primjećujem da se ljudi često previše oslanjaju na očekivanja drugih i na to što će netko reći ili misliti, a premalo se pitamo: „Što ja očekujem od sebe i što ja mogu napraviti bolje?“ Često čekamo potvrdu izvana, umjesto da sami sebi damo priznanje za trud i napredak. Upravo ta unutarnja potvrda gradi samopouzdanje i otvara prostor za promjenu.

Kada napravimo analizu svojeg dana, svakodnevno rješavamo 99 % izazovnih situacija i problema, donosimo odluke, suočavamo se s pritiskom vremena, prepunim rasporedom, imamo odgovornosti kako za obitelj tako i za kolege i za rezultate o kojima ovisi naš rad. No upravo onih 1 % pozitivnih trenutaka, malih pobjeda i uspjeha ima snagu nadjačati svih tih 99 % prepreka i svakodnevnih izazova. To su trenuci u kojima prepoznajem prave potencijale i prilike, jer nas upravo oni motiviraju, pokreću i daju smisao svemu što radimo.

Nedavno sam sudjelovala na jednoj radionici na kojoj se iznio stav da se u određenom poslu „ništa ne može promijeniti“, da je stanje takvo kakvo jest i da u njemu ne postoje ni prilike ni potencijali za promjenu. Dok sam to slušala, shvatila sam koliko često sami sebi zatvaramo vrata prije nego što smo ih uopće pokušali otvoriti. Na kraju, ako u svom poslu ne vidimo ni jednu priliku ni potencijal, tada nam je jedino rješenje naučiti zavoljeti svoj posao i prihvatiti ono što radimo, jer u suprotnom ostajemo zarobljeni u nezadovoljstvu, bez kretanja i bez rasta.

S mojeg osobnog stajališta,  za mene ne postoje zatvorena vrata dok barem ne probam za kvaku. Upravo u toj odluci da pokušamo, umjesto da unaprijed odustanemo, nastaju stvarne prilike i pravi potencijali.

Kakvi su Vaši planovi za budućnost, gdje se vidite za 10 godina?

Kroz godine dolazi vrijeme kada se iskustvo, znanje i životna mudrost prirodno spajaju u cjelinu. Za deset godina vidim se kao ženu koja je u punoj snazi svog profesionalnog i znanstvenog potencijala, posvećenu znanstvenom djelovanju s jasnom ambicijom da ono što istražujem i u što duboko vjerujem dijelim globalno kroz predavanja, međunarodne suradnje, projekte i istraživanja koja imaju stvaran i mjerljiv utjecaj. Moja namjera je i dalje povezivati znanstveni i poslovni svijet, približavati teoriju praksi i omogućiti da znanstvene spoznaje postanu konkretan alat za razvoj organizacija, lidera i društva u cjelini. Vjerujem da znanost ima snagu mijenjati način na koji radimo i živimo, biti most između znanja i stvarnog svijeta.

Moj osobni moto, a ujedno i moto IB Managementa glasi „Znanje bez granica“. Vjerujem u znanje  koje se dijeli i koje ne poznaje geografske, sektorske ni mentalne granice. Upravo takvo znanje ima snagu povezivati znanstveni i poslovni svijet, poticati globalni rast i stvarati trajnu vrijednost. U konačnici, vidim se kao osobu koja i dalje uči, dijeli, inspirira i ostaje znatiželjna, jer upravo su moja znatiželja, otvorenost i vjera ono što me kontinuirano vodi naprijed. 

Kako koristite slobodno vrijeme? Imate li hobi? Što vas najviše opušta? 

U slobodno vrijeme vrlo sam aktivna s obzirom da mi je fizička aktivnost iznimno važna. Sport, vježbanje i kretanje za mene nisu samo navika, već način na koji održavam ravnotežu između tijela i uma. Upravo mi kretanje pomaže da se mentalno resetiram, ostanem fokusirana i sačuvam energiju. Veliku ljubav gajim i prema čitanju, još od ranog djetinjstva. Roditelji su mi tu naviku usadili vrlo rano, a vjerujem da mi je upravo čitanje pomoglo u razvoju bogatog vokabulara, mašte i otvorenosti prema različitim svjetovima i perspektivama. U suvremenom, digitalnom okruženju tehnologija je neizbježna, pa često slušam podcaste i pratim edukativne video sadržaje. To mi omogućuje pristup globalnim znanjima.  Posebno me vesele obiteljska druženja te putovanja, upoznavanje različitih kultura, ljudi i povijesti te su mi putovanja i velika inspiracija.

No, ne pokušavam sve napraviti u jednom danu. Svaki dan napravim nešto, jer godina ima 365 dana, a dan 24 sata i kada to osvijestimo, shvatimo koliko se toga može postići bez nepotrebnog pritiska i iscrpljivanja.

Izreka kaže „Na mladima svijet ostaje“. Što biste za kraj poručili našim mladima koji su na počecima njihovih karijera? Koji je recept za uspjeh?

„Na mladima svijet ostaje“ danas ima snažnije značenje nego ikada prije. Recept za uspjeh  znanstveno istražujem upravo kroz generaciju Z fokusirajući se na faktore motivacije koji utječu na njihovu produktivnost, zadovoljstvo i odnos prema radu. No, ne postoji jedan univerzalni recept, već proces učenja, prilagodbe i međugeneracijske suradnje.

Mladi su danas često ogledalo svojih roditelja, obitelji i okoline u kojoj odrastaju, ali istovremeno imaju potrebu jasno postaviti vlastite prioritete i vrijednosti. Iznimno važno da im budemo mentori, podrška i usmjerenje, a ne kritičari. Naš je zadatak pomoći im da pronađu svoj put, ali i naučiti ih strpljenju, ustrajnosti i suradnji. Često mladima govorim da pronađu svog „nevidljivog mentora“  osobu koja im je uzor, čiji rad prate i kakvi jednoga dana žele postati.

Generacija Z, a uskoro i generacija Alfa, donose brzinu, snalažljivost, tehnološku pismenost te potpuno drugačiji pogled na mjesto rada. Njihova percepcija karijere, ravnoteže privatnog i poslovnog života te smisao rada značajno se razlikuje od prethodnih generacija. Upravo tu vidim priliku  u povezivanju iskustva starijih generacija sa digitalnim kompetencijama mladih te izražavanju ideja. Umjetna inteligencija već je danas sastavni dio našeg osobnog i poslovnog života, a zajedno s mladim generacijama koje ulaze na tržište rada predstavlja novu perspektivu rada i učenja. 

Uspjeh neće doći preko noći, ali će doći onima koji su spremni učiti, surađivati i razvijati se. Naravno, svijet ostaje na mladima i zato im trebamo pomoći da ga izgrade na zdravim temeljima znanja, vrijednosti i međusobnog poštovanja.