Otkrivena najstarija kremacija u Africi! Spaljivanje na lomači od prije 9500 godina

Arheolozi su otkrili najstariji dokaz na svijetu o kremiranju odrasle osobe u Malaviju u južnoj Africi. Ostaci pepela i kostiju iz kamenog doba otkrivaju da je tijelo umrle žene spaljeno na lomači prije otprilike 9500 godina. Ovo najranije dokumentirano kremiranje u Africi pokazuje da su lovci-sakupljači iz kamenog doba također koristili ovu složenu i dugotrajnu praksu pokapanja mrtvih.

Kremiranje mrtvih i danas je običaj u mnogim kulturama. Ali nije jasno kada su ljudi prvi puta počeli spaljivati ostatke svojih mrtvih. Većina dokaza o kremiranju datira iz razdoblja neolitika i nije starija od 3300 godina. "Globalno gledano, malo je dokaza o namjernom kremiranju prije ovog vremena, a čini se da je ta praksa posebno rijetka u kulturama lovaca-sakupljača", objašnjavaju dr. Jessica Cerezo-Román sa Sveučilišta u Oklahomi u SAD-u i njezine kolege koautori u njihovom najnovijem istraživanu objavljenom u časopisu Science Advances.

Pepeo iz kamenog doba 

Otkriće u sjevernom Malaviju pokazuje da su lovci-sakupljači u Africi koristili kremiranje. Dr. Cerezo-Román i njezin istraživački tim otkrili su to na mjestu na planini Hora, na izoliranom brdu dobro vidljivom iz okolnog krajolika. Iskapanja pokazuju kako su ljudi posjećivali ovo mjesto i kameno sklonište u podnožju granitne stijene prije 21.000 godina te da su planinu koristili i kao mjesto ukopa za svoje mrtve.

Tijekom najnovijih iskapanja, arheolozi su otkrili nekoliko debelih slojeva pepela koji ukazuju na lomače iz kamenog doba. Istraživači su također pronašli više od stotinu ostataka ljudskih kostiju starih oko 9500 godina. Neki od tih ostataka bili su pougljenjeni, dok su drugi ostaci očito bili izloženi tako jakoj vrućini da su gotovo izgorjeli u pepeo, izvještava tim arheologa predvođen dr. Cerezo-Román.

Koštani ostaci ženske mrtve žene

Ali od koga su ove kosti? Pomnija analiza otkriva kako svi ostaci kostiju, po svemu sudeći, potječu od jedne osobe. Radi se o odrasloj ženi. "Osteološke analize sugeriraju kako je tijelo te žene, nekoliko dana nakon njezine smrti, stavljeno na lomaču i spaljeno na licu mjesta", izvješćuju arheolozi. Tijelo mrtvaca je očito bilo postavljeno na postolje ili lomaču sa savijenim rukama i nogama.

Ovo je otkriće najstariji dokaz kremiranja u Africi i najraniji dokaz na svijetu o namjernom spaljivanju odrasle mrtve osobe, kako objašnjavaju Cerezo-Román i njezin tim. Jedini stariji nalaz su 11.500 godina stari ostaci kremiranja na Aljasci u kojem je spaljeno tijelo trogodišnjeg djeteta. Ovi nalazi sugeriraju da su lovci-sakupljači iz kamenog doba također prakticirali ovaj oblik pokapanja mrtvih.

No, još uvijek nije jasno zašto je baš ova žena spaljena na lomači. Do danas na tom mjestu nisu pronađeni drugi slučajevi spaljivanja mrtvih. Ostale otkrivene kosti potječu od nespaljenih mrtvih.

Svjedočanstvo društvene suradnje

Kremiranje s planine Hora također pokazuje da su rane afričke zajednice lovaca-sakupljača već bile sposobne za naprednu društvenu suradnju. Da bi se mrtvaci potpuno spalili, lomača je morala gorjeti nekoliko sati i doseći temperaturu od najmanje 800 stupnjeva. “Kremacija mrtve osobe, kao na lokalitetu planine Hora, proces je koji je zahtijevao znatan trud i rad”, objašnjavaju arheolozi.

Za ovo kremiranje, ljudi iz kamenog doba morali su prikupiti najmanje 30 kilograma suhog drva i suhe trave. Pripremljena drva i suha trava su se morali dopunjavati iznova i iznova tijekom nekoliko sati. "To je zahtijevalo značajan zajednički napor", ističu arheolozi. Očito je kako su takvi složeni oblici pokopa zasnovani na intenzivnoj suradnji postojali još u kamenom dobu.

Podaci o radu:

Autori:

Jessica I. Cerezo-Román, Elizabeth Sawchuk, Flora Schilt, Alex Bertacchi, Gina Buckley, Edwin Chibisa, B. Patrick Fahey, Sofia Gunilla Hedman Falchenberg, Potiphar Kaliba, Douglas J. Kennett, Julio Mercader, Justin Pargeter, Jay Stock, Ryan Szymanski i Jessica C. Thompson

Izvorni naslov: Earliest evidence for intentional cremation of human remains in Africa

Godina publiciranja rada: 2025

Naziv časopisa: Science Advances

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2024): IF=12.5

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:         

doi: 10.1126/sciadv.adz9554

Izvori: Science Advances, Američka udruga za napredak znanosti (AAAS); Scinexx.