Razine mora diljem svijeta znatno su više nego što se mislilo, evo koje su posljedice

Većina provedenih istraživanja pretpostavlja niže razine mora nego što ona uistinu jesu. Razloge ovih odstupanja valja tražiti u "metodološki slijepoj točki". Ona označava ograničenje u znanstvenom istraživanju gdje odabrana metoda, pristup ili teorijski okvir sprječava istraživača da vidi određene aspekte pojave koju izučava. Konkretno što se tiče razine mora: poplave i erozije će se dogoditi prije očekivanja koja su iznesena u većini dosadašnjih istraživanja.

Dr. Katharina Seeger i dr. Philip Minderhoud, oboje sa Sveučilišta Wageningen u Nizozemskoj, analizirali su 385 recenziranih studija o ranjivosti obale. Pritom su otkrili kako 90 posto analiziranih studija nije uzelo u obzir učinke oceanskih struja, plime, temperature, saliniteta i vjetrova na razinu mora. Zbog toga su razine mora u tim studijama podcijenjene u prosjeku od 24 do 27 centimetara.

Nakon što se u ranije provedena i objavljena istraživanja ugrade korekcije, broj ljudi čiji će domovi biti pod vodom do 2100. godine mogao bi se povećati za  70-ak posto. U apsolutnim brojkama to je dodatnih 130 milijuna ljudi. Većina njih živi u jugoistočnoj Aziji i Oceaniji, gdje su razine mora u prosjeku 1 metar više nego što se ranije pretpostavljalo. U nekim od tih područja razine mora porasle su čak nekoliko metara.

Zemlja se ispupčuje na ekvatoru zbog svoje rotacije, a gušći dijelovi njezinog plašta rade veću gravitacijsku silu na vodu iznad njih. Dakle, određivanje nadmorske visine određene točke zahtijeva računalni model geoida, nepravilnog oblika koji predstavlja srednju razinu mora diljem svijeta. Geoid služi kao temeljna referentna ploha za visinu u geodeziji.

Međutim, stvarna razina mora može biti nekoliko metara viša od geoida na mjestima gdje vjetrovi ili struje gomilaju vodu ili gdje više temperature uzrokuju širenje vode. Također, obale se mogu pomicati gore ili dolje. Istovremeno rijeke stvaraju sediment, a gradovi isisavaju podzemne vode.

Umjesto utvrđivanja nadmorske visine vode i kopna na obali, usporedbom satelitskih mjerenja s geoidom, većina istraživača koristila je neprilagođenu geoidnu razinu mora. Čak i oni znanstvenici koji su računali, uglavnom su griješili. Najčešći razlog pogreške mjerenja proizlazi iz činjenice što se visina kopna i mora određivala različitim modelima geoida. Manje od 1 posto studija pronašlo je točnu trenutnu razinu mora za obalna područja.

„Znanstvenici za klimu i oceanografi koji proučavaju porast razine mora trebali bi znatno više surađivati s geografima, znanstvenicima za okoliš i drugima koji proučavaju utjecaje na obale“, navodi dr. Matt Palmer iz britanske nacionalne meteorološke službe (Met Officea).

Problem je klimatska pravednost, ističe Palmer. Podcjenjivanje razine mora je nečuveno u dijelovima zemalja s nižim prihodima, kao što su riječne delte u Africi i Aziji. To se dijelom može objasniti rjeđe dostupnim podacima o varijacijama u gravitaciji u tim područjima, što geoid čini manje točnim. No,  upravo ta područja su najosjetljivija na porast razine mora.

„Znanstvena zajednica trebala bi prikupiti znatno više podataka u zemljama s manjim dohotkom. To se naročito odnosi na postavljanje mjerača plime i oseke za mjerenje razine mora“, ističe dr. Joanne Williams iz britanskog Nacionalnog oceanografskog centra.

"Mnogi čimbenici koji utječu na razinu mora su na obali, od kojih su neki prilično lokalizirani, tako da zlatni standard ostaju lokalna, dugoročna, dobro kalibrirana mjerenja", zaključuje dr. Joanne Williams.

Podaci o radu:

Autori: Katharina Seeger & Philip S. J. Minderhoud

Izvorni naslov:  Sea level much higher than assumed in most coastal hazard assessments

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: Nature 

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=64.8

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:

https://doi.org/10.1038/s41586-026-10196-1

Izvori: Nature; NewScientist.