Senzacionalno! Razjašnjen proces pomrčine Sunca koji se dogodio prije 2700 godina
Piše:
dr. sc Goran Buturac
7. siječnja 2026.
Potpuna pomrčina
709. godine prije nove ere dogodila se potpuna pomrčina Sunca –najstariji zabilježeni zapis o pomrčini Sunca u ljudskoj povijesti. Istraživači su detaljnije ispitali ovaj povijesni nebeski događaj i provjerili vjerodostojnost anala kineskih astronoma. Ranije se pretpostavljalo kako je mjesto promatranja pomrčine Sunca bilo na kraljevskom dvoru Qufu u Kini. No, najnoviji rezultati otkrivaju kako je pomrčina Sunca promatrana s druge lokacije. Svi drugi tradicionalni ili već rekonstruirani aspekti ovog Sunčevog fenomena su potvrđeni rezultatima najnovijeg istraživanja koje je objavljeno u časopisu The Astrophysical Journal Letters.
Dana 17. srpnja 709. godine prije nove ere (prije rođenja Krista) dogodila se potpuna pomrčina Sunca u kojoj se Mjesec pomaknuo između Zemlje i Sunca i potpuno ih zaklonio na nekoliko minuta. Rijedak spektakl bio je vidljiv u kineskom Vojvodstvu Lu u blizini grada Qufua, u današnjoj istočnoj kineskoj pokrajini Shandong. Ljudi koji su svjedočili spektakularnom nebeskom događaju protumačili su ga kao nagovještaj buduće careve politike, ispričali o tome svojim potomcima i prenijeli ga sljedećim dinastijama.
Nekoliko stoljeća kasnije, kineski su astronomi konačno zapisali priče i zabilježili prethodna opažanja u kronikama i dodacima. U tim analima stoji, između ostalog, da je “Sunce potpuno potamnjelo” i da je “gore i dolje bilo potpuno žuto”, dok je “tama prodrla do središta sunca”. Povjesničari ovo vide kao najstariji sačuvani zapis potpune pomrčine Sunca uključujući Sunčevu koronu - svijetli prsten oko zamračenog Sunca koji je vidljiv golim okom i predstavlja najudaljeniji sloj Sunčeve atmosfere.
Lokacija s koje je promatrana pomrčina Sunca
Istraživački tim predvođen dr. Hisashijem Hayakawom sa Sveučilišta Nagoya u Japanu detaljno je istražio povijesne zapise i usporedio ih s modernim astronomskim izračunima. Istraživači su rekonstruirali točan slijed pomrčine Sunca i provjerili istinitost predaja. Pritom su utvrdili kako nebeski događaj ne bi bio vidljiv kao potpuni mrak s navodne točke gledišta na kraljevskom dvoru u Qufuu.
Hayakawa i njegovi kolege zaključili su da prijavljena lokacija Sunčeva promatranja nije točna. Kako bi ispravili koordinate, naknadno su procijenili geografske podatke iz tog vremena kao i izvješća o arheološkim iskapanjima iz Qufua. Rezultat: Prava točka i lokacija promatranja nebeskog spektakla, bila je oko osam kilometara udaljena od tradicionalne lokacije gdje se nalazio kraljevski dvor u Qufuu.
Rekonstrukcija povijesnih Sunčevih ciklusa
“Ova korekcija nam je omogućila da precizno izmjerimo Zemljinu rotaciju tijekom potpune pomrčine, izračunamo orijentaciju osi Sunčeve rotacije i simuliramo izgled korone”, objašnjava Hayakawa. Ovi izračuni su pokazali da je Sunčeva korona zapravo izgledala onako kako je opisano u kronikama.
Ovaj izgled Sunca u osmom stoljeću prije Krista također je u skladu s drugim modernim rekonstrukcijama povijesnog Sunčevog ciklusa temeljenim na radiokarbonskim podacima iz godova rasta drveća. Godovi pokazuju koliko je kozmičkog zračenja drveće primilo tijekom fotosinteze u prošlosti.
Sukladno tome, Sunce je ponovno postalo aktivnije nakon duge mirne faze (izrazito niske Sunčeve aktivnosti): pomrčina 709. godine prije Krista dogodila se ubrzo nakon završetka ove Sunčeve mirne faze, koja je poznata kao "Homerov veliki minimum" i trajala je od 808. do 717. godine prije Krista. Sunce se nakon te mirne faze vratilo u svoj uobičajeni 11-godišnji ciklus rasta i opadanja magnetske aktivnosti, kao što pokazuju podaci o godovima drveća i pisane kronike iz Qufua.
Pomrčine Sunca kao referentna točka za astronome
S jedne strane, nalazi su važni za kinesku povijest, budući da je dvor u Qufuu bio važno političko mjesto, uključujući mjesto rođenja i smrti filozofa Konfucija. Nalazi također pomažu današnjim astronomima: "Ovo je istraživanje potencijalno korisno za studije i analize povijesnih pomrčina Sunca i pruža važne uvide za dugoročne procjene brzine rotacije Zemlje kao i za svemirsku klimatologiju", ističu Hayakawa i njegov istraživački tim.
"Neki od naših predaka bili su vrlo vješti promatrači", naglašava koautor istraživanja Meng Jin iz Lockheed Martin Solar and Astrophysics Laboratory u Kaliforniji. "Ako kombiniramo njihovu brižljivu evidenciju s modernim računalnim metodama i povijesnim nalazima, potencijalno možemo pronaći nove informacije i dokaze o našem planetu i našoj zvijezdi od prije nekoliko tisuća godina."
Podaci o radu:
Autori:
Hisashi Hayakawa, Mathew J. Owens, Meng Jin, Mitsuru Sôma, Mike Lockwood
Izvorni naslov: Analyses of the Ancient Chinese Report on the Total Solar Eclipse in 709 BCE: Implications for the Contemporaneous Earth’s Rotation Speed and Solar Cycles
Godina publiciranja rada: 2025
Naziv časopisa: The Astrophysical Journal Letters
Bibliografska baza: WOSSCI
Kvartil: Q1
Impact factor (2024): IF=11.7
Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:
Izvori: The Astrophysical Journal Letters; Scinexx.