4. ožujka 2026.

Tjelovježba može ublažiti depresiju, jednako učinkovito kao antidepresivi

Piše:

dr. sc. Goran Buturac

Rezultati najnovijeg istraživanja potvrđuju dobrobiti vježbanja za liječenje depresije. Zašto je tomu tako još uvijek nije u potpunosti razjašnjeno. Mnogi od nas doživljavaju poboljšanje raspoloženja nakon vježbanja. Najnoviji rezultati otkrivaju nevjerojatnu moć tjelovježbe za mentalno zdravlje ljudi. Čak i lagana tjelovježba, poput šetnje ili rada u vrtu, može ublažiti simptome depresije jednako učinkovito kao i terapije razgovorom ili antidepresivi.

"Rezultati pokazuju kako tjelovježba pruža opciju za ljude koji imaju simptome depresije i potvrđuje da tjelovježba može biti jednako učinkovita kao psihoterapija i antidepresivi", ističe dr. Andrew Clegg sa Sveučilišta Lancashire u Velikoj Britaniji.

Prethodne studije, uključujući ključno istraživanje koje je 2013. godine objavljeno u časopisu Cochrane Library otkrilo je kako tjelovježba može ublažiti simptome depresije jednako učinkovito kao i standardne terapije, uključujući antidepresive i kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT), gdje terapeut pomaže ljudima da promijene svoje misli, osjećaje i ponašanje.

To je potaknulo zdravstvene organizacije da preporuče redovitu tjelovježbu za liječenje depresije. Na primjer, Nacionalni institut za zdravlje i njegu Velike Britanije (NICE) preporučuje u kombinaciji s drugim terapijama tjedne aerobne vježbe, kao što je jogging.

Nakon istraživanja iz 2013. godine provedeni su deseci drugih ispitivanja učinaka tjelovježbe na ublažavanje simptoma depresije. Najnovije istraživanje objavljeno također u časopisu Cochrane Library udvostručuje količinu znanstvenih dokaza kojima se potvrđuje kako tjelovježba ublažava depresiju, ističe dr. Andrew Clegg jedan od autora najnovijeg istraživanja.

Dr. Clegg i njegovi kolege analizirali su rezultate iz 69 uzoraka koji su uključivali gotovo 5000 odraslih osoba kojima je klinički dijagnosticirana blaga, umjerena ili teška depresija. Istraživači su se najprije usredotočili na ispitivanja u kojima su sudionici bili nasumično raspoređeni ili u grupu koja je redovito vježbala ili u kontrolnu grupu kojoj nije ponuđen nikakav tretman ili je stavljena na listu čekanja za liječenje.

Pokusi su bili različitog modaliteta, ali obično su uključivali traženje od sudionika da vježbaju na tjednoj bazi od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, sa stilom vježbanja u rasponu od aktivnosti niskog ili umjerenog intenziteta kao što su vrtlarstvo i brzo hodanje, do energičnih aktivnosti kao što su sprint ili igranje nogometa. Pokusi koji uključuju jogu ili istezanje nisu bili uključeni u istraživanje, jer često uključuju meditaciju i disanje, a istraživački tim se želio više usredotočiti samo na učinke tjelesne aktivnosti, navodi Clegg.

Rezultati su pokazali kako tjelovježba umjereno smanjuje ozbiljnost simptoma depresije, kao što su česti osjećaj tuge ili gubitak interesa za druge ljude.

Nakon toga su se istraživači usredotočili na deset pokusa kojima su uspoređivali tjelovježbu s kognitivno bihevioralnom terapijom i pet pokusa u kojima su neki sudionici uzimali antidepresive, pri čemu nije bilo tjelovježbe. To je otkrilo kako u prosjeku, redovito vježbanje djeluje jednako dobro kao i druge dvije terapije. "Među njima nije bilo razlike", ističe dr. Emily Hird sa Sveučilišta u Londonu.

Detaljnom analizom istraživački tim je otkrio kako su lagane i umjerene vježbe učinkovitije od energičnih vježbi. Razlog tomu je što se laganih i umjerenih vježbi lakše pridržavati, ističe dr. Brendon Stubbs sa Sveučilišta u Londonu, i dodaje "Ako se počne naporno vježbati, ljudi odustanu i prestanu vježbati i to bi mogao biti razlog zašto se ne vide isti učinci kao kod manje napornih tjelovježbi".

Nejasno je na koji način točno vježbanje donosi  ublažavanje depresije, ali pretpostavlja se da djeluje na nekoliko načina, ističe Stubbs. Grupna tjelovježba, na primjer, može poboljšati društveno blagostanje ljudi, dok učenje novih vještina može poboljšati samopoštovanje, a oboje može pomoći ljudima da naprave pozitivne promjene u svojim životima.

Rezultati istraživanja su također pokazali kako tijekom vježbanja, proteini koji se oslobađaju iz mišića, zvani miokini, pomažu ublažiti upalu za koju se smatra da pridonosi simptomima depresije. Dobiveni nalazi istraživanja podupiru smjernice koje preporučuju tjelovježbu za liječenje depresije. Također, rezultati ukazuju da bi barem neka poboljšanja povezana s vježbanjem mogla biti rezultat placebo učinka, pri čemu sama očekivanja ljudi dovode do poboljšanja simptoma, ističe Hird. 

Potrebna su dodatna sveobuhvatna istraživanja kako bi se bolje razumjelo koje su vrste vježbanja najkorisnije, za koga i zašto je to tako, navodi Hird. "U ovom trenutku zapravo ne razumijemo tko će od čega imati koristi", dodaje ona. Na primjer, osobama s težim oblicima depresije možda će biti teže izaći i vježbati, pa bi mogli imati koristi od kognitivno bihevioralne terapije ili antidepresiva – za koje se potvrdilo da su učinkoviti u liječenju depresije kao i vježbanje. Također, moguće je da netko tko je u poziciji vježbanja može imati više koristi od određene vrste vježbanja nego netko drugi, ovisno o temeljnom uzroku njihove depresije, navodi dr. Hird.

Ipak, dosadašnji znanstveni dokazi dosljedno pokazuju kako tjelovježba donosi dobrobiti za mentalno i fizičko zdravlje ljudi, navodi dr. Stubbs. “Bilo da se radi o trčanju, teretani, pilatesu, jogi, najvažnije je osnažiti ljude da rade ono u čemu oni uživaju”, zaključuje dr. Brendon Stubbs.

 

Podaci o radu:

Autori: Andrew J Clegg; James E Hill; Donncha S Mullin; Catherine Harris; Chris J Smith; C Elizabeth Lightbody; Kerry Dwan; Gary M Cooney; Gillian E Mead i Caroline L Watkins

Izvorni naslov: Exercise for depression

Godina publiciranja rada: 2026

Naziv časopisa: Cochrane Library

Bibliografska baza: WOSSCI

Kvartil: Q1

Impact factor (2025): IF=9.4

 

Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:         

https://doi.org/10.1002/14651858.CD004366.pub7

Izvori: Cochrane Library; NewScientist.

Publicitet u vodećim medijima

Ponosni smo što našim radom pridonosimo javnom razumijevanju znanosti i potičemo informirane rasprave.