Zašto „čuda od djeteta“ često nisu predodređena za dugoročni uspjeh?
Piše:
dr. sc. Goran Buturac
15. siječnja 2026.
Osvajači zlatnih olimpijskih medalja, međunarodni šahovski majstori, vrhunski znanstvenici, dobitnici Nobelove nagrade najčešće nisu bili čuda od djece u razdoblju njihova djetinjstva, otkrivaju rezultati najnovijih istraživanja. Isto tako, uspjesi u ranom djetinjstvu i intenzivni programi obuke u tom razdoblju, vrlo rijetko su doveli do vrhunskih postignuća u kasnijim životnim fazama, a ponajprije u svijetu odraslih (seniora).
Istraživanje temeljeno na 19 studija u kojima je sudjelovalo gotovo 35.000 ljudi, pokazuje kako je velika većina odraslih, koji su vodeći na svjetskim ljestvicama u njihovom području, odrasla sudjelujući u širokom rasponu aktivnosti, te da su svi ti ljudi postepeno razvijali svoje najvještije vještine.
Nalazi su u suprotnosti s popularnim uvjerenjima da je za postizanje vrhunskih svjetskih rezultata potrebna intenzivna, visoko fokusirana obuka tijekom djetinjstva, kaže dr. Arne Güllich sa Tehničkog sveučilišta u Kaiserslautern (RPTU) u Njemačkoj. "Ako razumijemo da većina uspješnih ljudi na globalnoj sceni nije bila tako izvanredna ili iznimna u svojim ranim godinama, to implicira da uspjesi u djetinjstvu ili tinejđerskoj dobi nisu preduvjet za dugoročni uspjeh svjetskih razmjera."
Dosadašnja su istraživanja pronalazila čvrstu povezanost programa i intenziteta djetetova treninga u određenim aktivnostima, poput glazbe i atletike, s natjecateljskim učinkom u tim aktivnostima kada su postali tinejdžeri.
Međutim, rezultati najnovijeg istraživanja na sportašima seniorima koji ostvaruju svjetske uspjehe pokazala su sasvim suprotne trendove. Prema dobivenim rezultatima čak 82 posto sportaša koji su kao juniori ostvarivali rezultate svjetskih razmjera, kasnije, u seniorskoj dobi više nisu postizala zapažene rezultate.
Istovremeno, 72 posto seniora s ostvarenim postignućima na svjetskoj razini, nije prethodno (u ranijim životnim fazama) ostvarivalo zapažene sportske uspjehe na međunarodnoj sceni.
Analiza poznatih uspješnih ljudi u svjetskim razmjerima sugerira kako veza između uspjeha u djetinjstvu i odrasloj dobi nije tako jaka kao što bi se to na prvi pogled moglo činiti. Primjerice, iako su skladatelj Wolfgang Amadeus Mozart, igrač golfa Tiger Woods, šahist Gukesh Dommaraju i matematičar Terence Tao svi bili čuda od djece, skladatelj Ludwig van Beethoven, košarkaš Michael Jordan, šahist Viswanathan Anand i znanstvenik Charles Darwin to nisu bili.
Istraživanja koje su proveli dr. Arne Güllich i njegov istraživački tim uključivala su analize životnih prošlosti olimpijskih sportaša, dobitnika Nobelove nagrade za znanost, 10 najboljih svjetskih šahista, najpoznatijih skladatelja klasične glazbe, kao i svjetskih lidera u drugim područjima.
Rezultati potvrđuju kako su uspjehe u ranijoj životnoj dobi (djetinjstvo, tinejđeri, juniori) i uspjehe u kasnijoj, zreloj dobi (seniori) postizali uglavnom različiti ljudi. I doista, samo 10 posto onih koji su se istaknuli uspjesima u odrasloj dobi, bili su najbolji u svojoj ranoj životnoj dobi.
Istraživački tim je također usporedio svoje rezultate s podacima iz 66 studija o povijesti treninga mladih sportaša, onih koji postižu vrhunske rezultate na juniorskim prvenstvima. Primijetili su da osobine koje odlikuju mlade s visokim uspjehom, poput rane specijalizacije, brzog napretka i obilnih treninga, uglavnom nedostaju, ili su čak obrnute kod seniorskih kategorija koje ostvaruju svjetske rezultate.
Djeca koja steknu šire iskustvo u različitim aktivnostima na kraju razviju fleksibilnije vještine učenja i pronađu aktivnosti koje im najbolje odgovaraju. "U biti, oni pronalaze optimalnu disciplinu i povećavaju svoj kapital za učenje za buduće dugoročno učenje", ističe Güllich.
Osim toga, manje intenzivan raspored treninga tijekom djetinjstva i adolescencije potencijalno bi mogao pomoći u sprječavanju izgaranja ili ozljeda koje mogu ugroziti dugoročne karijere. “U slučaju izgaranja ili ozljede postoji povećani rizik da zapnete u disciplini u kojoj više ne uživate te da nemate više alternative za promjenu”, kaže Güllich.
Provedeno istraživanje je analiziralo dugogodišnji jaz tako što se odvojio uspjeh u ranoj životnoj dobi od dugoročnog elitnog uspjeha, ističe dr. David Feldon sa Sveučilišta Utah State iz SAD-a. Dodaje kako još uvijek postoji tendencija poticanja djece da se snažno usredotoče na učenje i vježbanje samo određene vještine. "To svakako razvija stručnost i dovodi do brzih dobitaka", kaže on. "Ali ne znam je li to u konačnici dugoročno produktivno za ljude tijekom njihova životnog vijeka."
Za Feldona, koji je ujedno dječji trener hrvanja, rezultati provedenog istraživanja imaju važne implikacije za one koji rade s djecom kako bi im pomogli da razviju njihove vještine. "Ne samo da se pomaže u njegovanju vrlo visoke razine stručnosti, već se to radi na način koji je zdrav i produktivan te koji vodi poboljšanju ljudi u širem smislu, a ne samo u vrlo uskom djelokrugu postizanja rezultata i uspjeha."
Programi osmišljeni za prepoznavanje i brzo praćenje ranih zvijezda mogli bi stoga propustiti mnoge buduće vrhunske sportaše, stručnjake, umjetnike, glazbenike i sl. ako favoriziraju one putove koji optimiziraju kratkoročni uspjeh umjesto dugoročne izvrsnosti, dodaje Güllich.
"Ti elitni programi obuke, programi darovitosti, programi stipendiranja, i sl., koji se obično fokusiraju na vrlo mlade uzraste i na samo jednu disciplinu? Pa, kao što vidimo iz rezultata provedenog istraživanja, treninzi i obuke znatno više obećavaju ostvarivanja vrhunskih rezultata u budućnosti ako se djecu i mlade obučava i razvija postepeno u više disciplina, kako bi se oni kasnije mogli specijalizirati u onim vještinama u kojima su najvještiji", zaključuje dr. Arne Güllich.
Podaci o radu:
Autori:
Arne Güllich, Michael Barth, David Z. Hambrick, Brooke N. Macnamara
Izvorni naslov: Recent discoveries on the acquisition of the highest levels of human performance
Godina publiciranja rada: 2025
Naziv časopisa: Science
Bibliografska baza: WOSSCI
Kvartil: Q1
Impact factor (2024): IF=45.8
Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici: