Život na velikoj nadmorskoj visini može imati iznenađujući utjecaj na liječenje dijabetesa
Piše:
dr. sc. Goran Buturac
Piše:
dr. sc. Goran Buturac
Istraživanja su pokazala kako život na većim nadmorskim visinama smanjuje rizik od razvoja dijabetesa. Ali znanstvenici nisu uspjeli utvrditi zašto je to tako – sve do sada. Nova studija na mišjim modelima dijabetesa tipa 1 i tipa 2, koju su proveli istraživači iz SAD-a, otkrila je: kako se nadmorska visina povećava i zrak postaje rjeđi, crvena krvna zrnca postaju spužve za glukozu, smanjujući razinu šećera u krvi.
U uvjetima kronično niske razine kisika u udahnutom zraku, crvene krvne stanice pokazale su trostruki porast unosa glukoze. Kada je kisika malo, ova metabolička promjena pomaže stanicama da učinkovitije isporučuju kisik, objašnjavaju znanstvenici. Također, to znači da je šećer u krvi bolje reguliran - i dijabetes postaje manje vjerojatan.
Iako je još prerano zaključivati kako bi ovo novo otkriće moglo pomoći ljudima, uz daljnja istraživanja i testiranja, dobiveni nalazi mogli bi donijeti svojevrsnu prilagodbu u tretmanima za sprječavanje ili liječenje dijabetesa.
"Crvene krvne stanice predstavljaju skriveni odjeljak metabolizma glukoze koji do sada nije bio cijenjen", kaže biokemičar dr. Isha Jain iz Gladstone instituta, neovisne, neprofitne istraživačke organizacije.
"Ovo novo otkriće moglo bi otvoriti potpuno nove načine razmišljanja o kontroli šećera u krvi."
Dobro je poznato da život na višim nadmorskim visinama mijenja tijelo na brojne načine, jer se ono prilagođava različitim pritiscima okoline. Međutim, doći do saznanja što se to točno mijenja i zašto se mijenja - može biti pravi izazov.
Ova nova otkrića temelje se na eksperimentima na miševima koji su bili izloženi okruženjima s niskim sadržajem kisika, što je izazvalo hipoksiju. Za početak, istraživači su vidjeli da su životinje imale nižu razinu glukoze u krvi od normalne – ali nije bilo jasno kamo odlazi šećer.
Svaki šećer koji je dat miševima nestao je iz krvotoka gotovo trenutno, čime se smanjio rizik od dijabetesa. Međutim, šećer nije završio ni na jednom od očekivanih mjesta – uključujući mišić, mozak ili jetru. Štoviše, učinak je trajao tjednima nakon što su se miševi vratili u normalno okruženje s kisikom.
Promjenom tehnika snimanja i provođenjem naknadnih testova, istraživački tim je otkrio da su crvena krvna zrnca prethodno imala skrivene sposobnosti upijanja glukoze i bila su odgovorna za učinkovitu regulaciju šećera u krvi.
"Ono što me najviše iznenadilo bila je veličina učinka", kaže biokemičar dr. Angelo D'Alessandro sa Sveučilišta Colorado u SAD-u.
"Crvene krvne stanice obično se smatraju pasivnim prijenosnicima kisika. Ipak, otkrili smo kako one mogu predstavljati znatan dio potrošnje glukoze u cijelom tijelu, posebno pod hipoksijom."
To je otkriće koje obećava, iako će istraživači morati testirati svoja otkrića izvan pokusa na miševima kako bi potvrdili sa stopostotnom sigurnošću što se točno događa?
Dobiveni nalazi istraživanja su u skladu s rezultatima ranijih studija koje pokazuju kako se crvena krvna zrnca prilagođavaju okruženjima s niskim sadržajem kisika.
To što druge životinje također pokazuju istu vrstu mehanizama za upravljanje glukozom na velikim nadmorskim visinama sugerira da se ta sposobnost razvila među vrstama kako bi se poboljšala metabolička učinkovitost kada je kisika malo.
Dajući mišjim modelima dijabetesa tipa 1 i tipa 2 novo razvijeni lijek koji oponaša učinke života na velikoj nadmorskoj visini, istraživači su preokrenuli visoke razine šećera u krvi kod životinja – sugerirajući da bi tretman razvijen u skladu s ovim smjernicama mogao konačno riješiti dijabetes.
"Ovo je ohrabrujući početak", kaže dr. Jain i zaključuje, "Ima još toliko toga za naučiti kako se čitav organizam prilagođava promjenama kisika te kako bismo u konačnici mogli novootkrivene mehanizme iskoristiti za liječenje raznih bolesti."
Podaci o radu:
Autori:
Yolanda Martí-Mateos, Zohreh Safari, Shaun Bevers, Ayush D. Midha, Will R. Flanigan, Tej Joshi, Helen Huynh, Brandon R. Desousa, Skyler Y. Blume, Alan H. Baik, Stephen Rogers, Aaron V. Issaian, Allan Doctor, Angelo D’Alessandro, Isha H. Jain
Izvorni naslov: Red blood cells serve as a primary glucose sink to improve glucose tolerance at altitude
Godina publiciranja rada: 2026
Naziv časopisa: Cell Metabolism
Bibliografska baza: WOSSCI
Kvartil: Q1
Impact factor (2025): IF=30.9
Detaljnije o ovom radu može se vidjeti na poveznici:
DOI: 10.1016/j.cmet.2026.01.019
Izvori: Cell Metabolism; ScienceAlert.